Citiraj marla-s prvotno napisa Vidi poruku

Rijecanka, na toj temi sto si je linkala jedna je forumasica rekla nesto na sto sam tako zaplakala... Kaze:

"Ne znam jeste li cule da beba, ukoliko je majka jako uznemirena (a moguce da je iva npr bila, jer je zbog komplikacija isla na dodatni uzv i pretp cekala ga par dana u nespokojstvu) se vrlo cesto okrece zadkom, kako bi joj/mu glavica bila sto blize maminom srcu, jer otkucaji umiruju."

Navodno je iz knjige "Zensko tijelo-zenska mudrost" koju sam cak i citala pred pola godine, ali uopce to tada nisam memorirala.

Receno ima smisla...i ja sam cijelu trudnocu u strahu, jer nakon spontanih koje sam prosla vise nemam vjere u svoje tijelo, te strepim nad svim.
Potpuno suprotno sam bila u 1.trudnoci, a ne bi tako trebalo biti jer sam sad iskusnija, zrelija, upucenija...doduse, sad imam i vise oziljaka od svega sto mi se dogadjalo, pa je valjda zato strah toliko prevladavajuci i iznad svega.
ja nisam pobornik ove teorije jer mi se čini da ne neki način prebacuje "krivnju" zatka na ženu
kao, kad bi se opustila, onda bi se beba okrenula. možda bi, možda ne bi.
a ako se ne okrene, ne vjerujem da to ima veze sa majčinim opuštanjem
tako npr ženama govore da kad bi se opustile da bi zatrudnile

mislim da je svakako dobro osvijestiti svoje strahove i zabrinutosti i raditi na njima, ali nema potrebe tražiti uzročnika nekog stanja u emotivnom stanju majke

na tvom mjestu bih razmislila što želim ako se beba ne okrene - jesi li spremna na vaginalni porod na zadak, jesi li razgovarala s liječnicima, kakvo je njihovo mišljenje?
ja sam bila 100% uvjerena da ne želim kao prvorotka rađati vaginalno na zadak bebu od 4kg (iako znam da ima pozitivnih priča, moje uvjerenje je bilo da mi je carski rez sigurnija opcija)
da su mi u Merkuru rekli da idu vaginalno, otišla bih u drugu bolnicu, npr. Sv.Duh gdje bi sigurno bio carski

Razmisli o svojim željama i mogućnostima, konzultiraj se sa liječnicima i nemoj sebe okrivljavati Sretno!