Roditelji ne prihvaćaju pomoć jer to njihovoj obitelji navodno ne treba. Tata pri tome psuje i govori da nije njegovo dijete za psihijatriju. Da ne govorim da to uopće nitko nije ni spominjao. Rekao je da više ne bude dolazio u školu osim ako se nešto njegovom djetetu dogodi... Mama se samo smije i govori da ima još jednog sina kod kuće koji će uskoro u školu pa će nas on isto učiti poslu. Eto, na tome je stalo... Prije nekoliko godina... Osim što pedagoginja uvijek razgovara s njim, ali on je ne doživljava. Ravnatelj se boji, mimo roditelja, nešto poduzimati... No, svima je očigledno da se ne može tako dalje...