I budi svjesna, Jelena, i kulturološke uvjetovanosti opasnog-neopasnog, uključivo i za djecu. Umirala sam od smija na knjigu ZG Amerikanca, gdje se sveki njegova zgraža na klime i mokre dječje glave i propuhe (i ja isto, of kors), a on se zgraža da ljudi jedre bez prsluka za spašavanje po sebi. S djetetom (10 god) sam bila pedlajući od uvale na jednom dalekom otoku do jedne špilje na još jednom daljem otočiću, nikakvi prsluci, ni ništa, dubina mora možda ne znam.... puno, ne vidi se dno, ono crno crnilo. Kako je ona kompetentni plivač i nema ni za što zapet - nije me bilo strah. U očima "mog Amerikanca iz knjige" ja sam možda totalni hazarder. Ali, dijete provodi godišnje 2.5 mjeseca na moru, od toga barem 4 h dnevno u moru, plivajući i skakajući. Ja se više bojim skokova na glavu - jer znam za slučajeve takvih belaja. Ima li u ZG-u uređeni sportski klub za malu djecu koja se tim bave - beats me. Teško ti je dati 0-1 odgovor. Barem meni. Ovisi o sto stvari. Ako toga kod nas baš nema i nema ga ko uvest nego bi morali vas 2 solirat... ja bih se teže na to onda odlučila.