Realno, svjesna sam da, u ovim krugovima i stranicama, nisam prozivila nesto nemoguce, i nesto "prestrasno". I jos se nadam da ce biti 3.sreca dok neke zene nadaju se u 10tu srecu npr. I zato mi je ugodno ovdje malo iztresti dusu kad mi je tesko. Ljudi oko mene ne zele nista spominjati i ne zele ulaziti u preduboke razgovore o tome jer je njima to prestrasno i nemaju mi sto reci, a kad i govore govore gluposti - bit ce bolje i sl. Neki put bi samo se pozalio i da ti netko da blagoslov da imas pravo biti tuzan i ljut i samo poslusa.
Danas mi je tezak dan.[/QUOTE]
Justme,tocno tako kako si napisala i ja se osjecam. Okolina ne razumije. Nitko. I onda se ispred svih ponasam kao da je sve u redu a iznutra patim. Kad netko od obitelji vidi da sam odlutala ili ako su mi se zasuzile oci odmah govore da je to bilo i proslo i da idem dalje,da ne mislim o tome. Ispada da je zabranjeno biti tuzan. Ili je ok biti tuzan ali neko odredeno vrijeme,zbog obzirnosti za okolinu,mjesec-dva valjda i onda sve bude ok?! A nitko nezna kako je to iz mjeseca u mjesec moliti Boga da M ne stigne jer se svim silama boris stvoriti novi zivot,a ona uporno stize,na vrijeme,svaki mjesec. I kad se sjetim da bi za koji dan drzala svoje malo zlato u rukama,da je bilo sve u redu,kako da budem ok? I tako,drzim sve te osjecaje u sebi i nadam se. Nadam... Hvala na ovoj grupi jer barem ovdje mogu naici na razumijevanje, podrsku...ono sto nitko ne razumije tko nije prosao slicno.
 |
|||
Andydea123 prvotno napisa
