Moj brat se tako odselio u zadar na faks i nakon teskog djetinjstva,jednostavno su i moja i njegova ocekivanja od faksa bila previsoka. Dosta je povucen, pa se u prvom semestru sprijateljio samo s jednim momkom koji ga je uskoro razocarao. Moj se brat povukao u sebe, zvao me s molbom da dode zivjeti samnom i mojom obitelji. Nisam dozvolila, poticala sam ga da izade, da ode citat u nsk-a i slusala. U tom periodu i faks i zadar i ljudi oko njega nista mu nije odgovaralo. Malo pomalo se vratio u zivot. Diplomirao u roku, i dalje zivi u zadru, radi povremeno na zamjenama u struci, ili neke smijesne poslove, ali voli biti tamo. Mislim da je vazno ne umanjivat probleme studenta koji se ne snalazi, a opet uvjerit ga da tako ne mora osjecati sutra ili za mjesec. Kako to postic ne znam bas, vjerujem da sam s bratom imala i srece.