Moj oduvijek nemirno doji, lamata nogama, gnječi rukama, grebe, na svaki šum se okreće, sad kad je porasao (1,8) i štipa. Tu i tamo zadobijem neku manju ogrebotinu, ali sve skupa nije tako jako kao kod tebe Marla.
Ima i odličan hvat i brzo posisa pa mi to ne predstavlja neki problem - osim što me živcira što nema mira. I cjelokupni doživljaj dojenja mi nije ni sličan kao s prvim, ni jedan jedini put nisam osjetila navalu oksitocina i blaženstvo...Prva asocijacija na dojenje s no1 mi je magličasta nirvana, a s no2 iritantni nemir. Šteta.

Ono što pomaže je redovito podrezivanje noktiju , tišina, mrak i samoća; uglavnom odsustvo bilo kakvih podražaja. Tako da je naše dojenje "kako treba" samo po noći. A sad je počeo i spavati noć...bojim se da nećemo uspjeti dohvatiti 2.