Djeca i naša tuga

[Balarosa]

Hvala vam svima. Imala sam valjda baš loš dan.

J-la, drago mi je da sam mogla pročitati iskustvo s te strane. Ja sam bila već odrasla kad mi je prvi nono umro, zadnja nona je umrla prije manje od godinu dana i teško mi se staviti u kožu djece. I zbunjuju me, nije mi jasno kako to vide. Dedu su voljeli, on je bio baš super, super deda... a opet, par dana nakon sprovoda me jedan od njih pitao zašto sam tužna i kad sam odgovorila zbog tate me pitao:"Pa što još uvijek?".

Hvala u svakom slučaju, trebalo mi je da te stvari izbacim negdje.

[j-la]

Hvala vam svima. Imala sam valjda baš loš dan.

J-la, drago mi je da sam mogla pročitati iskustvo s te strane. Ja sam bila već odrasla kad mi je prvi nono umro, zadnja nona je umrla prije manje od godinu dana i teško mi se staviti u kožu djece. I zbunjuju me, nije mi jasno kako to vide. Dedu su voljeli, on je bio baš super, super deda... a opet, par dana nakon sprovoda me jedan od njih pitao zašto sam tužna i kad sam odgovorila zbog tate me pitao:"Pa što još uvijek?".

Hvala u svakom slučaju, trebalo mi je da te stvari izbacim negdje.

Nema na čemu
Pitanje malca mi je očekivano. Doći će i njima trenutak kad će još plakati za djedom, bar na datume. Vertex je to fino napisala, mlad si i okrenut životu. A i bar kod moje, sve duže od 7 dana je vječnost.

Barem meni, najteža su prva 4 godišnja doba nakon smrti bliske osobe. Namjerno kažem godišnja doba jer svako od njih ima nešto što me podsjeća na osobe iz mog života.
Mamina sestra je umrla na proljeće 2015 godine. Te godine nam je bilo teško praviti zimnicu, jer su nam trebali njeni recepti, kupovina krušaka, jer ih je brala za moju N.. Zima je bila teška jer je išao Božić, NG., kolači, slavlje, poledica (mrzila je led). Proljeće, prvi rođendan od N. bez nje. Sljedeći je bio lakši, nismo puno plakali.

Ovo tugovanje kako je Tang opisala kod svoje bake mi je sasvim normalno, pa makar ono trajalo 4 godine.