Današnja omladina i svi ostali...

[Tanči]

Namjerno ovo stavljam na filozofski.
Naime, idem sad na posao.
Pješice. Po trotoaru.
I na jednom mjestu je s jedne strane stup, a s druge kontejner.
Mjesta za prolazak između je malo.
Recimo za jedni i pol osobu, nikako dvije.
I taman kad sam bila između, baci se na mene balavica od cca 16-17 godina.
Odgurne me na stup i još dodatno gurne ruksakom.
Stup me zadržao da nisam pala.
Ona je bez ikakvog uspiravanja prošla dalje.
Još sam u šoku.
Nije mogla pričekati pola sekunde, još moj jedan korak da izađem iz tog tjesnaca pa da se ko ljudi mimoiđemo.
Ne, ona se bacila na mene, odgurnula me i prošla dalje.
Sve smišljeno i namjerno.
Iza nje je bio jedan muškarac koji je isto ostao u šoku i meni ponudio pomoć.
Meni pomoć nije trebala.
Pitam se što bi bilo da je tako odgurnula stariju ženu?
Možda bi žena pala i slomila kuk.
Što onda?
Pitam se, kakav je to odgoj?
Jesu li joj i roditelji takvi da guraju i gaze sve pred sobom?
Ja sam zgrožena.
Druga situacija:
Neki dan sjedi moja kći u tramvaju i dolazi joj neka žena:
Ona- diž se!
Kći- ustane i kaže- mogli ste to i lijepo reći, zamoliti
Ona- ja da tebe molim?!?! Tko si ti da ja tebe molim?!? Ja bi se ubila da imam takvu ćer.
Kći- pa onda se ubij
Dakle, užas!
Grad je krcat ljudima koji nemaju minimum kulture.
Žena iz druge priče je stara, klinka iz prve- mlada.
Nadam se da će i jedna i druga naletit na gore od sebe pa da vide kako je to.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[NanoiBeba]

Joj, mogla bih roman na temu napisat.

[marta]

Neki ljudi su nepristojni. Nema veze s godinama.

[Tanči]

Cure,
Nemrem više.
Jednostavno nemrem više.
Puna mi je kapa nasilnika bilo kakve vrste.
Ovo je užas u što se Zagreb pretvorio.
O adventu, gužvi, rulji i kućicama neću. Najradije bih zaspala i probudila se iza Tri kralja.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[tangerina]

Da, ne znam koliko ima veze s godinama, neki ljudi se jednostavno ponašaju da ostaneš paf kako to uopće...
Neki dan na semaforu, jedna ženska se išla polukružno okrenut gdje ne bi smjela, zaustavila aute u traci iza sebe. Naravno, ona je u krivu, ovaj iza nje trubi, ljut, ok do te točke mi je normalno sve, sljedeća scena je da on nju pretječe, otvori svoj prozor i - pljune joj na auto. Nisam mogla vjerovat da tako nešto nekome uopće padne na pamet. Ali eto padne.
Neki ljudi odu i kino pa igraju igrice na mobitelu.

Generalno, takvi ljudi su debela manjina, ali takve događaje zapamtimo

[Freyja]

Neću ni komentirati...
Neki sam dan bila na sprovodu, na krematoriju. Gužva, nigdje mjesta za parkiranje (bilo ga je uz cestu jako nisko prema Zvijezdi), ali s obzirom na to da sam došla prerano, čekala sam baš na parkiralištu jer mi se nije žurilo. Upaljena sva četiri žmigavca, tip izlazi i ja da ću ući (a on mi je još mahnuo da ide), a tip nasuprot mene samo uleti, u milisekundi, a tog je trenutka došao na parkiralište. Ja izađem iz auta i kažem da čekam već 10 minuta i znam da je vidio kako ulazim. On meni mrtvo-hladno kaže nešto tipa "Tko jači taj kači."
Ja sam od onih koji će se najprije nasmijati situaciji, a razljutiti ako baš nema druge...
Na sprovodu sam mu namignula i poslala mu pusu.
Kladim se da sam mu dignula tlak, on je očito htio vidjeti mene bijesnu. Ako je već on frustriran, moraju biti i svi drugi.
Svijet je pun bahatih i frustriranih ljudi. To je činjenica. A na nama je kako ćemo reagirati. S time da ja, Tanči, ne mislim da si ti išta krivo napravila. Ali smatram da nije vrijedno uzrujavanja. A tvoja je kći odlično odbrusila ženi.
Ja se tako borim protiv polu... da ne tipkam dalje.

[NanoiBeba]

Moja mama je na štakama - gomila ljudi svih dobi joj želi pomoći kad ju vde takvi, a gomila, isto svih dobi, ni da bi se pomakla kad prolazi. Ipak joj treba mjesta jer je šira sa štakama.

Moja osnovnoškolska prijateljica ima slijepog tatu - još tada mi je pričala koje on probleme ima pri kretnji gradom zbog raznih prepreka i nekulturnih ljudi - to mi se baš jako urezalo u pamćenje.

[spajalica]

Kad sam dosla u ZGB na studij bila sam osupnuta kolicinom bezobrazluka kod populacije starije dobi. Pogotovo u javnom prijevozu u periodu od 7-8 sati ujutro.
Ti bespomocni ljudi s kosarama za plac su bili snazni i glasni.

I nikad mi nije bilo jasno zar ne mogu krenuti na plac u 8 ujutro? Zasto tamo moraju biti u 8 ujutro?
A sta sam se sve od njih naslusala o bezobrazluku mladezi u prepunom tramvaju. O ruksacima koji im smetaju. A njihove kosare i kolica su bas fleksibilne stvari.....
Joj.......
Ali da smo svi postali bahatiji, jesmo.
Evo ja nikad ne bih nasla odgovoriti na nacin kako je odgovorila kcer otvaracice topika starijoj osobi. Jednostavno ne nosim to od doma.
Al vidim da moja djeca imaju dulji jezik od mene. Sad s pubertetom im se produljio. Ja ne bih nikad smjela odgovoriti svojim roditeljima kako oni znaju meni.
Ostanem sokirana. Pa im objasnjavam da to nije nacin i da su nepristojni.
Ali cinjenica je da sve to mi odgajamo. Nase generacije. Sto doma sto u obrazovnim ustanovama raznih profila.

[zutaminuta]

Možda je cura imala gadnu situaciju doma, možda je upravo prošla kroz brodolom pa je išla pravocrtno, bez osjećaja za ikog. Tinejdžeri su u svom svijetu većinu vremena.

Meni je daleko gore kad se tri osobe preopuste i rašire po trotoaru i nitko ne pokazuje namjeru da bi se pomaknuo u stranu, a treba proći.

Što se tiče tramvaja, ja uopće više i ne sjedam ako nije dobrano prazan. Inače stalno strepim hoću li se morati nekome ustati. Razumijem stariju ženu jer u tramvajima ide poruka da se treba ustati starijima i trudnicama, a svuda posjedaju klinci koji se voze u školu, nerijetko samo jedna ili dvije stanice vožnje.

Meni se kod izlaska iz tramvaja, a ja bila dva metra od ulaza, on ide direkt prema meni, očekuje da mu se maknem i počne vrijeđati. Zaključila sam da je u svom filmu.

[Freyja]

Ja zapravo ne znam kako bi moji klinci postupili u toj situaciji. Kad nisi nimalo kriv, a netko te tako napadne. Zato me ne čudi reakcija Tančine kćeri, žena je baš prešla granicu. Ne moraju te kod kuće učiti takvom ponašanju da nekad ne bi smio "puknuti".

[NanoiBeba]

Ja znam kako bi moji - jer ih stalno dižu. Šutke. Ili uopće ne sjedaju

[Freyja]

Odgovarala sam spajalici...
Zašto bi to morala nositi od kuće?
Meni su veći problem ljudi koji nasrnu na drugoga bez ikakva razloga i povoda.
Najprije joj je normalno odgovorila, a onda ju je ova nastavila vrijeđati. Pa zašto bi se dala. Možda joj nije trebala ono reći, ali mislim da nije trebala šutjeti.

[Freyja]

U svakom slučaju, bilo je kako je bilo.
Ali moram priznati da meni nije jasno koliko ljudima malo treba da polude.

[spajalica]

napisala sam da je meni nepojmljivo da ja tako odgvoorim starijoj osobi.
dakle govorila sam o sebi. jer meni je receno da starije osobe se mora postivati.
i da, one znaju biti isto jako bezobrazne. ali ja dolazim iz male provincijske sredine, di svi sve znaju, tako da bi moji znali sta se dogodilo i prije nago bih ja dosla doma

[Angie75]

napisala sam da je meni nepojmljivo da ja tako odgvoorim starijoj osobi.

Moram priznati da je i meni, uvijek ću se radije povući. I mislim da je i djeci bolje maknuti se nego odgovarati, nikad ne znaš tko je s druge strane.

[Freyja]

Moram priznati da je i meni, uvijek ću se radije povući. I mislim da je i djeci bolje maknuti se nego odgovarati, nikad ne znaš tko je s druge strane.

Da, to je istina. Uvijek svojima kažem da se radije maknu iz takvih situacija.
Ja osobno ipak nekako reagiram. Nikad agresivno, ali ne šutim.

[Cathy]

napisala sam da je meni nepojmljivo da ja tako odgvoorim starijoj osobi.
dakle govorila sam o sebi. jer meni je receno da starije osobe se mora postivati.
i da, one znaju biti isto jako bezobrazne. ali ja dolazim iz male provincijalne sredine, di svi sve znaju, tako da bi moji znali sta se dogodilo i prije nago bih ja dosla doma

I ja sam tako kao ti. Naučila poštivati starije i ne odgovarati, ali Zagreb me u poznim godinama naučio drukčije.
Sada ako treba znam odgovoriti, jer neki ljudi što si uzimaju za pravo je preko svake mjere.

[Evelina]

Meni je nevjerojatno koja količina ljudi postoji koji naprosto ne znaju kako se ulazi u tramvaj.
Odraslih ljudi, stari(ji)h ljudi.

[Cathy]

Meni je nevjerojatno koja količina ljudi postoji koji naprosto ne znaju kako se ulazi u tramvaj.
Odraslih ljudi, stari(ji)h ljudi.

I lift isto.

[Angie75]

A što tek vole stati taman na vrhu pomičnih stepenica
Taman da drugi padnu preko njih!

[pulinka]

Neki ljudi su nepristojni. Nema veze s godinama.

Amin.

Na temu mogu samo dodati da se ljudi u meni najbližem gradu, NS-u, ponašaju kulturnije i normalnije, ili bar ne nekulturnije, nego u selu u kome živim.
A selo je pusto kao grad duhova, jer je sve dovoljno hrabro i radno sposobno trenutno još na radu negde preko granice.
Među to malo ljudi što je ostalo je toliko divljih, živčanih ili jednostavno poluludih, da mi je mrsko da izađem na ulicu.
Sa tim što ponašanje prelazi granicu nekulturnog na prosto-naprosto opasno.
Žmigavac se ne koristi nikada, kao ni svetla ni na autu ni na biciklu, ne poštuje se mnogo ni semafor, a bogami u poslednje dve nedelje ljudi voze aute ulicama opušteno levom stranom.
Pre neki dan me je iz neverovatno guste magle zamalo pokupio jedan takav deda za volanom bez svetala vozeći levom.
Prošle nedelje noću se lik zabio autom ravno u komšijsku zidanu ogradu, u našoj mirnoj i pustoj ulici, cca 60-70km/h elegantno, bez pokušaja da skrene ili koči, sa sve tutnjećim basom u kolima. Zaspao je, kaže, za volanom, siroma dečko, i slobodan je da ubije nekog svojom vožnjom čim mu tatica kupi nova kola umesto uništenih, dragom Bogu je očigledno bio sasvim po volji jer mu dlaka s glave nije usfalila.
Po trotoaru hoda troje, četvoro ukupno na celoj ulici, ali ako se slučajno treba mimoići negde, to će verovatno proći kao u uvodnom postu.
Ako nekome prigusti na wc u noćnim šetnjicama selom, bilo to muško, žensko, mlado, staro, hej, no problemo, pišamo komšijama pred kućom, jer, tako smo u mogućnosti... A za nešto više od pišanja dobar je i komšijin ukrasni žbun, ko mu je kriv kad stavlja takve gluposti pred kuću sebi, zaslužio je...
U radnjama se svi znamo pa svi jedni drugima zavirujemo u korpe i komentarišemo naglas šta je ko, kako, i koliko kupio, jel se razbacuje ili mu to stvarno treba...
Kad vidim kakvi su odrasli, od osamnaeste do osamdeset i osme godine, ne znam šta bih zamerila deci što su groznog ponašanja.
Jeste, još uvek su takvi manjina, ali sve brojnija, sve neprijatnija, i sve opasnija manjina.
Ranije sam odgovarala, protivila se, nisam ćutala, sad se radije sklonim ako mogu i decu učim tako.
Jer ozbiljno mislim da puno puno ljudi ne pije svoje terapije. Nije moguće da je sve to samo nekultura.
Tačno mi dođe da idem što češće u grad, tamo bar sebi opravdavam takvo ponašanje "gužvom".

[aleksandra70vanja]

ja sam duboko uvjerena da ta cura od 16-17 nije ni primjetila otvaračicu teme
oni su toliko u svom svijetu da su slijepi na sve oko sebe
je da su sebični
je da su bahati
je da su i neodgojeni
imam takvu doma i šizim, nisam baš planirala da će takva biti, ali tako mi je grah pao
ali su i totalno van kontakta s realnošću
neki dan ja pijem kavu i "ode mi u krivu ulicu"
oči mi ispale od kašlja
nakon što sam skoro umrla moja kći me pogleda i kaže, a što plačeš
reko, pa skoro se udavi, kaže ona, nisam ja skužila da ti kašlješ
a 5 metara od mene

ali da, bezobrazluk nema veze s godinama
ima onih u lijepim godinicama, koji su tako bezobrazni da se ja smrznem od neugode

[betty blue]

Moram priznati da je i meni, uvijek ću se radije povući. I mislim da je i djeci bolje maknuti se nego odgovarati, nikad ne znaš tko je s druge strane.

Slažem se.
Mene to sve stresira. Još me više stresira ako se upustim u raspravu, zato radije šutim. Ili budem ekstremno pristojna, to je totalni upper hand.
U prometu sam počela mantrat: you are not in traffic jam, you are traffic jam.

A bezobraznih i nekulturnih će uvijek biti.
Ima svakakvog cvijeća u božjoj bašti.

[Jelena]

Joj, meni se dogodilo nešto gdje sam ja kriva, ali sam bila toliko ljuta da se nisam ispričala. Ulazim s onim ogromnim kolicima/autom u dućan. Mali sjedi za volanom. Borim se s malim zadnjih sat vremena, ja poslije posla, on poslije vrtića, oboje umorni. Na samom ulazu košara s kestenima. Mali je u modu, znam da će krenut rukom i želim što prije proći tu košaru. Metar od ulaza ekipa od troje odraslih i djetetom od 10tak godina stoji i ne može se proći od njih. Izgledaju kao da su prvi put u dućanu/gradu, razgovaraju, gledaju kamo da krenu, ja kuham u sebi i govorim, ne diraj kestene! Čekam da se maknu, krenu oni, ja gledam te kestene i malog i krenem konačno i kolica mi zapnu za nešto. Ekipa je napravila samo jedan korak i nije nastavila kretanje i dalje smetaju, nisam očekivala da će opet stati. Ja sam uspjela skrenuti, a nisam pri tome skužila da sam zapravo zapela ženi za nogu s plastikom od auta u trenutku dok sam gledala kestene. Nije to sigurno bio nikakav ozbiljan udarac. Ja nisam bila ni sigurna što se dogodilo.

I onda krene deračina - pater familiijas s roskastim mokrim očima krene bijesno vikati za mnom što se nisam ispričala njegovoj ženi. Ide za mnom i urla je l ja mislim da je on lud. Ja umjesto da se ispričam i pošaljem ih kvragu u sebi, sva već luda odgovorim da su zatvorili ulaz barem dvije minute. Naravno - ulje na vatru. Tip je totalno poludio, Ja zbrisala s malim, nisam kupila voće i povrće, ubacila najnužnije u kolica. Samo sam čekala da me dočeka ispred dućana i istuče. Velim malom - ajde pliz budi razuman sad jer ćemo dobiti batine od ovog. Mali pita - je l i ja? Ma ne ti, mico, samo ja, al bolje da zbrišemo u auto jer nam se loše piše.

I da, trebala sam se ispričati. Nekad se osjećam kao Kanađanin, stvarno sam sklona ispričavati se i kad se netko u mene zabije, ali sam se totalno istiltala u ovoj situaciji. Sad tip u svojoj birtiji sigurno priča o nepristojnim Zagrepčanima.

Eto, ustala na lijevu nogu.

[Jelena]

Ali dok sam gurala malog kao bebu u kolicima po kvartu, na pješačkom prijelazu sam svaki put propustila nekoliko auta prije nego bi netko stao ženi s kolicima. To mi je nevjerojatno.

Ono što sam ja primijetila kod mladih, a oko mene ih je hrpetina, je da uopće ne gledaju treba li kome pomoći, ali ako ih zamoliš za pomoć su presretni da pomognu. Kad to tako prihvatiš, više se ne čudiš što ti nitko ne želi pomoći. Ne znam to objasniti. Sjećam se da sam pred 20tak godina takvo ponašanje primijetila kod Skandinavaca. Kod nas se još uvijek gledalo da ne držiš ruke u džepovima dok se netko muči.

[tanja_b]

ja sam duboko uvjerena da ta cura od 16-17 nije ni primjetila otvaračicu teme
oni su toliko u svom svijetu da su slijepi na sve oko sebe

I meni se čini. Ne bih rekla da je bilo "smišljeno i namjerno" kako piše u prvom postu. Nego jednostavno da nije vidjela ništa oko sebe.
Kao što i pri ulasku u tramvaj vrlo često vidim ljude kako stoje na vratima ili nasred prolaza, udubljene u svoje ekrančiće, i nikom ne pada na pamet da zatvaraju prolaz, da se zbog takvog stajanja čini da je u tramvaju gužva - a nije. Vjerojatno nikom od njih ni ne pada na pamet da smeta drugima. Ljudi danas naprosto ne misle jedni na druge, a u tramvaju i na ulici to pogotovo dolazi do izražaja.

[tangerina]

Pa je, postoji i to neko pretjerano pomaganje, i valjda mlađi više znaju za to i ne žele se nametati
recimo ja imam na Facebooku jednog frenda koji je slijep, često piše statuse o raznim situacijama iz svoje perspektive, i čini mi se da dosta toga bude da ljudi pretjerano se trude pomagat i kad ne treba
I onda od straha da čovjek se ne naljuti kako mu narušavaš samostalnost tretirajući ga kao invalida, ne nudiš pomoć dok je ne traži

[Mima]

Ja sam ljetos bila jedan dan u Linzu, i mi svi skupa, muž, mala i ja, nismo mogli doći k sebi od toga koliko su primjetno i upadljivo ljudi pristojni i ljubazni

Na primjer - ja sam nepažljivo istrčala na biciklističku stazu, naletio je muškarac i njegov mali sin, stali su, ja sam se ispričala, ali muškarac se samo nasmiješio i pokazao mi da prođem.
Nije uopće opsovao, nije zaurlao, nije pokazao ni mrvu nervoze, nego se ljubazno smješkao.

Hodali smo po nekom ne baš prometnom pješačkom dijelu grada i pustila sam psa na malo dužoj lajni. Prolazila je žena na biciklu i pozvonila, a ja sam pozvala psa i skratila lajnu. Žena je počela govoriti: ne, ne, ma ne smeta mi, sve je u redu, oprostite, samo sam vas htjela upozoriti.

Gledala sam google mapse i nisam shvatila da stojim na prometnoj ulici, pritrčao mi je jedan stari gospodin da me upozori da se pomaknem jer tu prolaze auti.

O pješačkim prelazima da ne govorim, svi staju čak i ako se još nisi do kraja približio cesti. Moj muž se sad odlučio u Zagrebu tako ponašati.

Uglavnom - divota. Mislim da bi i mi postali pristojni da malo više vremena provedemo na takvom mjestu. Ovako nismo, zločesti smo.

Pitam se koja je tajna tog Linza, vjerojatno stoljetna uljudba u kombinaciji s malim gradom bez velike gužve. U Beču nije tako, svi su odvratni.

[tangerina]

Priča iz uvodnog posta me sjetila na jednu priču Josipe Lisac

[Jelena]

Ja barem jednom mjesečno u kvartu naletim na slijepe osobe i uvijek im se ponudim da ih pratim. Sad znam da moram ići rutom koju su oni naučili, a ne nekom kraćom koju bih ja odabrala. Nisam primijetila da im smeta. Nadam se da to nije krivo.

[tanja_b]

Priča iz uvodnog posta me sjetila na jednu priču Josipe Lisac

Genijalno

[tangerina]

Ja barem jednom mjesečno u kvartu naletim na slijepe osobe i uvijek im se ponudim da ih pratim. Sad znam da moram ići rutom koju su oni naučili, a ne nekom kraćom koju bih ja odabrala. Nisam primijetila da im smeta. Nadam se da to nije krivo.

zaprati ih na Facebooku da provjeriš

[Jelena]

Ja sam živjela u manjem gradu, tipa Linz, i nisam primjećivala nervozu ni ništa kod tih ljudi dok nisam bila bolesna i stvarno sam se vukla po cesti. Trubili su mi i nervirali se što tako sporo zebru prelazim. Sjećam se kako su mi trubili i onda mi je i neki biciklist počeo zvoniti, a ja sam viknula - pa bolesna sam! A tip je stao i bio mu je jako neugodno i onda je sa mnom išao do te proklete banke kamo sam krenula. Ispalo je čak i ugodno druženje

Što su ti ljudi mislili, valjda da ih zafrkavam - mlada, a vučem se.

[Jelena]

zaprati ih na Facebooku da provjeriš

Nemam ja FB profil
Morat ću se u nešto uključiti kad mi mali poraste da budem u toku. Ovako još uživam bez.

[larmama]

ja ne znam odgovoriti, a ako se i upustim u raspravu obično me nastavak bezobrazluka još više iživcira.
Vrhunac mi je bila jednom jedna ženska koja me zatvorila na parkingu na zelenom valu. Otišla ženska plaćati račune preko u Diners. Da bi mi kad se vratila rekla da sam seljanka i da odem živjeti u Ivanić Grad jer nemam pojma da se to tako radi u gradu. I da bi trebala biti zen. Sad mi je to sve smiješno ali onda mi nije bilo.

[Mima]

Stvarno? Ajmo nazvati policiju pa ćemo njih pitati radi li se tako. Izvaditi mobitel i slikati joj auto.

[Jelena]

A kad ste već kod života u velikom gradu - je l vama normalno da čovjek stoji na parkirnom mjestu 10tak minuta i čuva nekome parkirno mjesto u centru grada? Meni nije nikako. Mi smo jednom išli s bebom kod bolesne svekrve, napravili nekoliko krugova oko bloka, žena stoji na parkiralištu i ne miče se. Pitamo, veli da čuva mjesto za kći. Mi joj govorimo da smo s bebom, boli nju briga.

[Beti3]

Empatija. Izgleda zaboravljen osjećaj.

U Rijeci, općepoznato, često pada kiša. Pa se mimoilazimo otvorenih kišobrana. Godinama sam ja naginjala svoj da ne smetam i godine su mi trebale da shvatim koja sam budala. Sad idem ravno, gledam ovog koji se približava pogledom: ja se ne mičem, i uglavnom uspijeva. Oboje nagnemo malo.

Ili hrpice tinejđera na pločniku, nema prolaza, stanem i gledam ih. I maknu se, misleći vjerojatno: naporna baba.

Istrenirala sam taj pogled sa vlastitom djecom. Djeluje.
Ne volim nepristojnost i neempatiju. Nisi Pale sam na svijetu, misli nekad i na druge.
Kad-tad će ti netko pokazati da treba misliti na druge, dobro je dok to bude jezikom ili pogledom.

Ni ja ne mogu nepristojno odgovoriti nikome, nema toga u mojim postavkama. Moji potomci itekako mogu. Loše sam im prenijela

[Mima]

A kad ste već kod života u velikom gradu - je l vama normalno da čovjek stoji na parkirnom mjestu 10tak minuta i čuva nekome parkirno mjesto u centru grada? Meni nije nikako. Mi smo jednom išli s bebom kod bolesne svekrve, napravili nekoliko krugova oko bloka, žena stoji na parkiralištu i ne miče se. Pitamo, veli da čuva mjesto za kći. Mi joj govorimo da smo s bebom, boli nju briga.

Pa i nije mi normalno, ali uopće ne mogu garantirati da ne bih napravila isto. Tko zna koliko se ta kći vrtila i tražila parking, i zašto je njoj bilo hitno i važno.
To i jest problem, gužva je, svakom se žuri, i ljudi onda gledaju samo sebe. Onako, svi znamo kako brzo ljudi zaborave pristojnost i empatiju u nekim malo težim okolnostima.

[betty blue]

Priča iz uvodnog posta me sjetila na jednu priču Josipe Lisac

ajme ajme ajme

[zutaminuta]

Ili hrpice tinejđera na pločniku, nema prolaza, stanem i gledam ih. I maknu se, misleći vjerojatno: naporna baba.

Ja sam ko trudnica pod nekim čudnim utjecajem hormona znala ići tako normalno lijevom stranom nogostupa i ispred sebe vidim nekog muškog tipa birtijaškog izgleda i vidim da ko mulac ide prema meni i ne čini se da će se maknuti, a ja isto svojim putem prema njemu, a osjećaj u meni ko da sam bik i da bih najradije nasrnula na njega, i valjda je u posljednji moment shvatio pa se maknuo u stranu.

A sad? Sad se uglavnom izmičem apsolutno svima. Uopće mi nije problem hodati po travi i zemlji pored nogostupa da se maknem bilo kome. Ne kopčam jedino one usiljene ženske u centru grada, u bundi, štikli, šminci, koje idu apsolutno pravocrtno kao robot i izgledaju kao da se ne bi pomaknule ni slijepcu.

[Beti3]

Tako i trebaš, zutaminuta (bez bunde i štikli ). Ideš i ne mičeš se nikome. Puno godina je i meni trebalo da dođem do toga. Lijepo ideš desnom stranom i radije staneš, nego u travu. I ja sam bez šminke, štikli i inoga.
Naravno da postoje izuzeci kad se makneš, ali inače, branim svoj put...

[Tanči]

Ja zapravo ne znam kako bi moji klinci postupili u toj situaciji. Kad nisi nimalo kriv, a netko te tako napadne. Zato me ne čudi reakcija Tančine kćeri, žena je baš prešla granicu. Ne moraju te kod kuće učiti takvom ponašanju da nekad ne bi smio "puknuti".

Upravo to.
Moje dijete mora sjesti.
Bolesna je i mora sjesti.
Ima i fobiju od tramvaja, ali mora se voziti dok ne položi vozački.
Kaj je trebala drugi obraz okrenuti ili dati da ju šutne, pljune...?
S kojim pravom tamo neka žena može mojem djetetu reći- diž se!
Zapravo je to naredba.
S kojim pravom govori mojem djetetu- ti?
S kojim pravom joj je rekla da bi se ubila da joj je ona kći?
Zašto bi moja kći šutila?
Cijeli život šuti i miče se takvima.
Zašto joj ne bi odgovorila onako kako jedino ta spodoba razumije?
Ja sam joj rekla da se braniti smije i mora.
Uvijek.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Mima]

A ipak se ustala? Pa bolje ju onda pouči da kaže: ne mogu se ustati, nije mi dobro/bolesna sam/teško mi je stajati u tramvaju. Ili da naprosto odgovori: neću. Svakako je loše da se ustaje.

[Tanči]

Priča iz uvodnog posta me sjetila na jednu priču Josipe Lisac

Do suza sam se nasmijala opisu Mozzarele po Gajevoj.
Josipa je bila i ostala kraljica [emoji3590]


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Tanči]

A ipak se ustala? Pa bolje ju onda pouči da kaže: ne mogu se ustati, nije mi dobro/bolesna sam/teško mi je stajati u tramvaju. Ili da naprosto odgovori: neću. Svakako je loše da se ustaje.

A i to sam joj rekla, ali ona ipak ustaje.
Ma i šuti i trpi, ali ova ju je fakat izbacila iz cipela kad je odreagirala.
Stalno ju ucim da se mora izboriti za sebe, ali mi baš i ne ide pa sam ostala zatečena kad mi je ispričala kako je odbrusila.
No to je rijetkost.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[sasa]

Sugradjani su nam definitivno ljuti i agresivni. Ja najvise agresije popijem kad sam na biciklu. Regularno mi dobacuju kravo i tomu slicno. Jednom rano ujutro u 7 je jedna starija gospodja rekla drugoj, dok sam mirno prolazila pored njih na tramvajskoj stanici, kako bi me najradije bacila pod tramvaj. Homicidne ideje prije dorucka. U tramvaju najvise dobijem ako sjedim i imam kindle ili mob u rukama. Onda komentari o buljenju u ekrane, a ne bi se digao nekom starijem... uglavnom se dizem, nekad budem strgana iz dezurstva, nakon 30h radi i boli me briga, ne dizem se osim invalidima. Ne uzrujavam se. Sve to ionako sa mnom veze nema. Kad smo neko vrijeme boravili u Kanadi u pocetku smo mislili da se netko sali s nama. Ljubazni su do karikature. Generalno se trudim biti ljubazna i racunam da tako i drugi postaju ljubazniji. Agresija uglavnom izazove novu agresiju.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[rosa]

Ja sam odgajana da postujem starije. I kad treba i kad ne treba. To mi je pod kozom. Podsvjesno.
I nikad mi, ni u ovim godinama, a pogotovo ne u teen-godinama ne bi preko usta preslo :"Pa ubijte se!" starijoj, nepoznatoj osobi.
I ne, ne smatram to svojom vrlinom.

Bas cu danas pitati mog teen-a kako bi reagirao u toj situaciji koju opisuje Tanci.

[cipelica]

Problem je što sudimo a vidimo samo svoje emocije.

[tangerina]

Bas cu danas pitati mog teen-a kako bi reagirao u toj situaciji koju opisuje Tanci.

računaj da to što kažemo kako bi reagirali kad smo hladne glave, ili ono što mislimo poslije situacije da smo trebali napraviti - i ono što zaista napravimo u takvoj situaciji gdje u dijeliću sekunde odlučuješ što reći su dvije različite stvari