Trebamo li ići psihologu?

[Mima]

Gdje piše da je naučila samostalno?
Promaklo mi je.

[Peterlin]

Gdje piše da je naučila samostalno?
Promaklo mi je.

U pravu si - nije pisalo da je samostalno naučila čitati, ali je pisalo da roditelji rade u smjenama itd. pa sam ja zaključila da je dijete samostalno naučilo čitati. Kako god - ne znam da bi baš netko učio čitati dijete koje za to ne pokazuje interes, tako da vjerujem da nisam daleko od istine. Ne bih rekla da su je prisiljavali ili tjerali.

Uostalom, to je nebitno za topic. Bitno je da savjet psihologa ne bi škodio.

[Bubilo Bubich]

Gdje piše da je naučila samostalno?
Promaklo mi je.

Piše u prvom postu:

Bez obzira na to, vrlo brzo je naučila voziti bicikl, rolati, pisati,čitati. Čita i piše od 4 godine.

Pretpostavljam da nema baš previše roditelja na svijetu koji ciljano i s namjerom dijete od 4 godine krenu učiti slova, pa se valjda zaključilo da je "samostalno" naučila.

Mojih starijih dvoje su isto s 4 godine pisali = sami prepisivali na papir slova od negdje drugdje, ispitivali u dućanu i na velikim natpisima "koje je ovo slovo", slovkali i sl., znali napisati ime, mama, tata, "sretan rođendan" i sl., na način da su sami to krenuli ispitivati, bez da im je netko s namjerom to pokazivao. Mislim, i da uče uz tablet (moji ga tada nisu imali) opet nije isto buljiti u ekran i reproducirati sam ispravno slova i riječ na papir. Mislim, vjerojatno je proces učenja olakšan ako ti na ekranu sve objasni, no opet treba dijete to samo napisati i na papir.


Za utjehu otvaračici teme:
- moji dvoje su također kao bebe i todleri često vrištali, bacali se i slično
- česti emocionalni ispadi u svakoj dobi (6 i 9 su sad)
- stariji (3. razred) isto treba da netko sjedne kraj njega kad je škola u pitanju, inače ne ide baš, isto zna biti svađa, kažnjavanja, ja sam mu isto znala uzimati knjige i znalo je to sve skupa trajati satima, a nekako smo došli do faze kad smo shvatili da je najjednostavnije kad on kaže: "učit ću, ali molim te sjedni kraj mene" - ne moram ništa posebno ni raditi, bitno je da sam blizu, i da me on nešto pita ako mu padne na pamet
- ne znam jesu li nešto posebno daroviti, ali oboje su "prilično inteligentni" da se tako izrazim, plus je mala od 2 psihologa "dokazani perfekcionist", krasna kombinacija: intelektualno napredni za svoju dob, emocionalno nezreli za svoju dob, i to rezultira time čime rezultira
- Ja sam išla psihologu, nema ništa loše u tome, dapače, meni je super... no moraš biti svjesna da je odlazak psihologu 1x ili 2x i da na kraju opet 24h ostaneš ti (i tvoj muž) sam s djetetom i vi ste ti koji se moraju ta 24h izboriti sa svim izazovima. i onda sutra ispočetka. Meni je psiholog pomogao samo da mi napiše na papiru to što sam vjerojatno institiktivno već i sama znala. On ti da "opće upute", a ti onda imaš borbu s tim svaki dan da te upute pretočiš u stvarnost i svaku situaciju, jednu po jednu. A taj 1, ili 2 ili 5 susreta s psihologom ti nisu dovoljni da te drže cijelo vrijeme, pa su tu meni pomagale knjige koje iznova otvaraš i čitaš kad zaboraviš što ono treba i samo vičeš i živciraš se. Npr. samo jedna "Razvoj dječjeg mozga", a u knjižnici sam našla i svakakvih drugih o zahtjevnoj djeci.
- naravno ako vam je to fizički i financijski dostupno možete ići psihologu i na radionice djetetom, to puno pomaže nekim obiteljima koje si to mogu priuštiti.

Samo polako, potraži stručnu pomoć - psiholog + literatura i sve će biti u redu .