Quote Originally Posted by Kaae View Post
Pa, pretpostavljam, o mojoj bivsoj kolegici ciji muz je nenadano umro u 47. godini i ostavio nju i troje djece, mom muzu, rodilji s postporodjajnom depresijom, neplodnom paru, nezaposlenom kuharu, direktorici pod stresom koja pije previse kave i preskace obroke, kucanici s nesanicom, meni jer me sastavilo na pedeset strana, a nemam trenutno vremena, mom sinu jer mu je otac osoba s invaliditetom, a kvocijent inteligencije (djetetov) nadmasuje emotivnu inteligenciju.....

Svima. Kad im zatreba. Nekima jako akutno, nekima stalno.
A kako prepoznati trenutak kada nam je potrebna pomoć?
Situacija u kojoj je mm teško bolestan, prima agresivne terapije, ima nuspojave gdje je za dlaku izbjegao smrt, pa oporavak od nuspojava, fizikalna, od nepokretnog ponovo slabo pokretan, prva bolest je i dalje tu, pa opet terapije, pa korak naprijed pa dva nazad itd....tako 3 mjeseca, a trajat će još dugo
u svim brošurama vezano za njegovu bolest se spominje psihološka pomoć, no zapravo kada pitaš za nju baš i ne dobiješ neki konkretan odgovor, uputu pomoć...
Imamo dogovor da ako se imalo bude loše osjećao da će reći i da ćemo potražiti pomoć. Sve ok, hoće, nema predrasuda oko odlaska nekom terapeutu. No kako prepoznati, koji su simptomi tog "lošeg".
Ja isto mislim da bi i meni u nekom trenutku možda trebala pomoć. Kako izmjeriti, kako znati kada je previše straha, tuge, jada, plača, bijesa...Jel ima neki upitnik?
Kako znati kada potražiti pomoć? Jer u RH ju moramo tražiti, nitko nam ju ne nudi. Ponudi ti liječnik opće prakse lijekove za smirenje i za spavanje, ako si jako uznemiren.