Prvašići 2017/18

[Peterlin]

Al nije samo jedna učiteljica. U prva tri razreda svake godine je bila druga učiteljica u boravku i sve tri su obrađivale Vukovar pet dana prije 18.11.. Na isti način.
S glavnom su samo ispred škole palili lampaše. I po panoima sam vidla da je to obrađeno i u drugim razredima. Dakle, do vodstva škole je.
Ove godine se na dan vukovara nije štrajkalo u cijeloj HR, drugi dan je krenuo opći štrajk.

Mene je nedavno iznenadilo da dijete na karti ne zna pokazat Vukovar (nakon tri godine, tj 15 dana crtanja) i da o gradu ne zna reć ništa osim grad heroj (u knjizi se u odjeljku nizinskog kraja spominje Dunav i Vučedol, u radnoj bilježnici-grad heroj).
Udžbenik za 4. razred je katastrofalno loše napisan sa i bez činjenica o domovinskom ratu (prelistala sam, ima ga kao zasebna tema, al još nisu došli do toga).

Srećom, Zagreb u trećem razredu su ipak malo šire obrađivali i (po mojoj procjeni) kvalitetnije nego onaj listić koji je dijete od mitovski donjelo.

Uvijek je tako - nekad dijete ima rupe iz prirode, nekad iz matematike i hrvatskog... nekad iz tjelesne kulture. Dok su u nižim razredima OŠ, krpaš kako znaš (ne zato da ima dobre ocjene u školi, nego zato jer smatraš važnim da dijete zna tablicu množenja i dijeljenja napamet, iako ima 5 iz matematike i bez toga... ili smatraš da je potrebno znati da mrkva raste iz zemlje, a ne iz stirpor kadice u Konzumu...).

Mene i danas iznenadi što sve moja djeca ne znaju, ali sigurno su se tako naši roditelji čudili i nama, a pogotovo bake i djedovi. Primjer - danas rijetki znaju nazive za konjsku opremu (kolan, ular...) a prije je to bilo nezamislivo.

No, da ne širim priču - neke ćeš rupe u znanju primijetiti, neke će dugo ostati skrivene, neke i zauvijek

[n.grace]

Mene i danas iznenadi što sve moja djeca ne znaju, ali sigurno su se tako naši roditelji čudili i nama, a pogotovo bake i djedovi. Primjer - danas rijetki znaju nazive za konjsku opremu (kolan, ular...) a prije je to bilo nezamislivo.

meni je sasvim razumljivo da neke stvari ne znaju jer ih ne mogu znati, ne susreću se s njima niti ih koriste u svakodnevnom životu
kao što se ne čudim da moji roditelji ne znaju što je usb stick

[kvizorama]

Uvijek je tako - nekad dijete ima rupe iz prirode, nekad iz matematike i hrvatskog... nekad iz tjelesne kulture. Dok su u nižim razredima OŠ, krpaš kako znaš (ne zato da ima dobre ocjene u školi, nego zato jer smatraš važnim da dijete zna tablicu množenja i dijeljenja napamet, iako ima 5 iz matematike i bez toga... ili smatraš da je potrebno znati da mrkva raste iz zemlje, a ne iz stirpor kadice u Konzumu...).

Mene i danas iznenadi što sve moja djeca ne znaju, ali sigurno su se tako naši roditelji čudili i nama, a pogotovo bake i djedovi. Primjer - danas rijetki znaju nazive za konjsku opremu (kolan, ular...) a prije je to bilo nezamislivo.

No, da ne širim priču - neke ćeš rupe u znanju primijetiti, neke će dugo ostati skrivene, neke i zauvijek

Ma ne radi se o nikakvim rupama. Radi se o ispiranju mozga ratom, tenkovima i gradom herojem di onda dijete nakon 4 godine priče o tome ne zna di se taj grad nalazi. To nije i ne može biti normalno.
A dijete je koje aktivno koristi globus, oni su još u vrtiću gledali zemlje na karti, dakle nije da se ne snalazi ili ju ne zanima gdje se što nalazi.
Naravno da će naučiti puno toga s nama i od nas i ne mislim da ju škola treba sve naučiti, ali prioriteti koje škola postavlja su loši.