A što gledate? (zanimljivi filmovi za preporuku)

[sasa]

Da, tu se ocito ne razumijemo skroz. Jer ako empatiziras, prihvacas, ne osudjujes, dapace, mislis da je sustav kriv i da sustav nju koristi, no s druge strane ne prihvacas odnosno ne odobravas onda mi se ta pozicija cini bezsadrzajna. Tj ta pozicija Mikicu izuzima odgovornosti, ali s druge strane i moci da ona ista promijeni. Ali opet joj takvoj nemocnoj ne daje nista nego eto malo nase empatije.

[betty blue]

Da, tu se ocito ne razumijemo skroz. Jer ako empatiziras, prihvacas, ne osudjujes, dapace, mislis da je sustav kriv i da sustav nju koristi, no s druge strane ne prihvacas odnosno ne odobravas onda mi se ta pozicija cini bezsadrzajna. Tj ta pozicija Mikicu izuzima odgovornosti, ali s druge strane i moci da ona ista promijeni. Ali opet joj takvoj nemocnoj ne daje nista nego eto malo nase empatije.

a jbg, onda je bezsadržajna.


netko je pitao za obrazovanje u Koreji,
evo šta wiki kaže:

Higher education is a serious issue in South Korea society, where it is viewed as one of the fundamental cornerstones of South Korean life. Education is regarded with a high priority for South Korean families as success in education is often a source of pride for families and within South Korean society at large, and is a necessity to improve one's socioeconomic position in South Korean society. South Koreans view education as the main propeller of social mobility for themselves and their family as a gateway to the South Korean middle class. Graduating from a top university is the ultimate marker of prestige, high socioeconomic status, promising marriage prospects, and a respectable career path. The entrance into a top tier higher educational institution leads to a prestigious, secure and well-paid white collar job with the government, banks, or a major South Korean conglomerate such as Samsung, Hyundai or LG Electronics. An average South Korean child's life revolves around education as pressure to succeed academically is deeply ingrained in South Korean children from an early age. With incredible pressure on high school students to secure places at the nation's best universities, its institutional reputation and alumni networks are strong predictors of future career prospects. The top three universities in South Korea, often referred to as "SKY", are Seoul National University, Korea University and Yonsei University. Intense competition for top grades and academic pressure to be the top student is deeply ingrained in the psyche of South Korean students at a young age. Yet with only so many places at the nations most prestigious universities and even fewer places at top-tier companies, many young people remain disappointed and are often unwilling to lower their sights with the result of many feeling as underachievers. There is a major cultural taboo in South Korean society attached to those who have not achieved formal university education where those who do not hold university degrees face social prejudice and are often looked down by others as second-class citizens resulting in fewer opportunities for employment, improvement of one's socioeconomic position and prospects for marriage

[ina33]

Da, tu se ocito ne razumijemo skroz. Jer ako empatiziras, prihvacas, ne osudjujes, dapace, mislis da je sustav kriv i da sustav nju koristi, no s druge strane ne prihvacas odnosno ne odobravas onda mi se ta pozicija cini bezsadrzajna. Tj ta pozicija Mikicu izuzima odgovornosti, ali s druge strane i moci da ona ista promijeni. Ali opet joj takvoj nemocnoj ne daje nista nego eto malo nase empatije.

Ja te teško slijedim. Ako empatiziraš nije jednako kao da prihvaćaš falinge, odkud to, to bi bilo black-white, po meni? A propos sustava, možda ni nema savršenog - možda se to nama samo tako čini da negdje ima savršeni sustav, i svi tome stremimo, toj nadi.

[zutaminuta]

Na pola sam filma, ali gledam ga prilično drugim očima.

Bogati se ne moraju toliko laktarit pa su lakovjerni. Nisu svi lakovjerni.

Kakva lakovjernost? Mali daje lekcije iz engleskog, ništa slabije od bogatih studoša. Sestra mu priča bljezgarije pobrane s interneta i čuva dijete dok crta, što bi isto radio i ne znam kakav profesor umjetnosti jer od djeteta ne možeš očekivati ništa više u toj dobi. Kakav crtalački genije? Jedina razlika između nje i skupog art fancy babysittera profesora, u suštini onog što radi, je to što je ovaj iz visoke elite. Ista stvar sa vozačem auta, koji fino okreće u zavoju, baš kao profi vozač. Ista stvar sa kućnom pomoćnicom koja zna sve napraviti.

Poanta po meni je kako novac cirkulira u visokim elitama po principu - ako si bogat možeš proći, ako nisi, ne možeš. Jedini način da novac iz bogate obitelji kapne ovima dolje je da naruče pizzu valjda.

Opet sam uspila napravit post bez slova, a ne da mi se ponavljat, ovo od vertex me nasmijalo. Jel iko kuzi pricu s kamenom s pocetka - zakasnila sam pa ne znam koja je tu prica.

Kamen donosi blagostanje. Otprilike na pola filma uzmu taj kamen da bi ga hitili na onog ko im zapišava suteren i onda stvari kreću nizbrdo.

Pa se pitam jesam li empaticna prema Koreancima zato sto se zelim osjecati kao dobra ljevicarka?

Mislim da su to krive usporedbe. Koreanci iz filma žive u ekstremnom siromaštvu. Vidimo ih da nemaju ni kruh, žive među insektima, nemaju za školovanje, za wifi. Dok su naši primjeri ljudi prosječnih primanja, koje duša boli što ne voze bmw, kao susjed, pa se tako probijaju ne bi li dospjeli na vrh hranidbenog lanca. Znam obitelj koja živi u kući prosječne veličine, jako fino uređene, ne najskuplje, ali fino, obični auto, prosječna primanja, ali su u stanju uvjereno tvrditi da su siromasi. Naravno, njima je idol i cilj životni standard guvernera banke.

Jamačno bi svi suosjećali s klincem koji gladan laže nekoj mami da je student e da bi predavao engleski koji zna i razumije.

pa mi se čini da je to holivudsko simpatiziranje Parazita zapravo samo još jedan od trendova

Eksploatiraju društveno osjetljive teme i društvenu pravednost na najjače.