U kojoj školi je isto tako kako Pulinka opisuje?
U našoj školi ne stoje slike svetaca po zidu. Nisu tema u Hrvatskom jeziku ni PiD. Ne rade im se priredbe u čast. Ne misle djeca da je neki svetac ili Isus izumio struju, telefon i sl. Ne crtaju na likovnom Isusa.
Ja sam vjernik i smatram da vjeronauku nije mjesto u školi ali reći da je kod nas isto ovako kao kod Pulinke je pretjerivanje.
Uzmi to zdravo za gotovo, ionako će to djeca zaboraviti prije nego upišu srednju školu.
Moji su obojica odradili katolički vjeronauk. Bilo je tu puno potpitanja i propitivanja, a na kraju su obojica odabrali etiku u srednjoj školi, jer smo im rekli da je to njihov izbor. Moj mlađi je lijepo rekao: ja sam odradio sve što katolička crkva od mene traži, imam sakrament krizme, što još o tome trebam učiti u srednjoj školi kad me priznaju za punopravnog člana?
A da su udžbenici vjeronauka u osnovnoj školi neprikladni - to je istina. Nisu ih pisali učitelji razredne nastave nego svećenici i to se vidi. U pokušaju da se djeci približi materija, totalno se izgubi kompas (ovo što si i sama primijetila). S druge strane, može biti i gore ako je vjeroučitelj/ica loš i nadobudan. U razredu mog starijeg s vjeronauka su se ispisala i djeca pravih odanih vjernika baš negdje u ovoj dobi, jer ih je vjeroučiteljica plašila paklom. Klinci su imali noćne more. Bolje da se ne prisjećam. S druge strane, vjeroučitelj koji je došao nakon nje bio je odličan - topao i s ljudskim pristupom. Njega su odabrali za nastavnika godine. Taj se nije opterećivao onim što piše u udžbeniku, nego je s djecom razgovarao. Cijenili su ga. Eto - tako je zapravo sa svim predmetima. Dobar nastavnik zaobići će nedostatke udžbenika, a lošem ni dragi Bog ne može pomoći.
Da te utješim - brzo to prođe... ne opterećuj se.