Drugačije razmišljam i drugačije sam napravila. I moj muž isto.
I mi i naša braća i sestre smo se svega odreklu u korist naših mama, nakon smrti očeva.
Jer, to nije moje, to je mamino. I ona ima pravo da raspolaže sa svojom imovinom kako želi. A ne kako joj djeca određuju.
I sasvim normalno živimo sa takvom odlukom. I sasvim normalno smo prihvatili novog partnera svoje mame. Dobro, malo je zažigalo u srcu, tata je ipak tata, ali i mama ima pravo na novog partnera.
Bez imalo ogorčenja. Nismo svi isti, nemamo svi isto poimanje istog.
Kako li će moja djeca jednog dana odlučiti
Malo da se zamislim...