u pravu si, da. to se i događa.tanja_b prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
u pravu si, da. to se i događa.
Ma naravno da ne moraju ocjene biti vrhunske, ali ima situacija gdje se muče za pozitivnu ocjenu, bilo je situacija da je prosjek iz pojedinih predmeta 1.0, daleko je to od želje za vrhunskim ocjenama.
Pa dobro, ali koliko ima takvih slučajeva? Pol razreda, dvoje .. ?
Četiri slučaja za koja moja mala zna, a ona ocjene drugih baš i ne prati pažljivo.
Fala! Zanimala me tehnička škola, ali toga nema.
Ja sam se svojevremeno čudom čudila kako kolege i kolegice mog sina u miocu idu na instrukcije iz matematike, fizike i kemije... Poslije mi je iz zadnjice u glavu došlo da to i nije čudno, jer moj sin je trebao instrukcije iz njemačkog (pojma nije imao) ali je uskočio mm, čak i ja za neke stvari iako nisam na njegovoj razini. I tako... U osnovnoj školi sam znala prepoznati gdje dijete ima rupe u znanju, ali njemački mi je promaknuo.
Mnogi roditelji gledaju samo ocjene, a ne i znanje, pa misle da su im djeca super, iako često ne znaju osnovne stvari. Mnogi roditelji jednostavno nemaju vremena ili volje ili informacija da to sami procijene. Oslanjaju se na sustav, a sustav ima puno rupa. Tja, da ne kažem da je sve tako crno - ima izvrsnih profesora i u osnovnim školama. Zato mi je ovo rangiranje gimnazija malo nategnuto - to nam govori samo kakve su ŠANSE u određenoj školi da dijete dobije nekog dobrog profesora, a ne i da je to sigurno.
isprazni sandučić
Evo jesam!
Poslano sa mog SM-G920F koristeći Tapatalk
...a imali su 5.0 u OŠ...mi znamo puno djece koja idu na instrukcije i OŠ i gim.
Zapravo nekad mi se čini da gotovo svi oko nas idu...ono sretneš susjeda 6 os, “kud ideš?”
“Na instrukcije.”A o gimnaziji da ne govorim, a govorim o “vrhinskim gimnazijama”, pa se desi
jedinica a učenik bio na instrukcijama
Pa zbog reforme, sada po novom u 1. razredu opće gimnazije djeca uče gradivo i na testu imaju zadatke još malo teže od učenika 2. razreda matematičke gimnazije (sa najvećom satnicom matke)...itd
I slažem se sa AdioMare, situacija u Zg sa upisima je psihodelična...
a možda i cjelokupno naše školstvo
Posljednje uređivanje od orange80 : 09.03.2020. at 07:14
Moj dojam je da se malo previše polaže nade u te instrukcije, kao da je to neka produžena ruka koja ulijeva znanje u glavu. Razumijem da nekoj djeci treba stalna pomoć iz nekog (ne svih) predmeta, i da nekom ponekad treba dodatno pojasniti neke stvari (u slučaju izostanka, ili veće količine gradiva, ili tko zna kakve situacije). Ali baš da dijete bez teškoća u učenju treba redovite instrukcije i to već u OŠ, u to ne mogu povjerovati pa da se na glavu postavim.
Uostalom, sjećam se priča mog sina dok je išao u OŠ. Profesorica iz matematike imala je u rasporedu redovit termin dopunske nastave u kojem je pojašnjavala gradivo onima kojima je to bilo potrebno. Čak bi pojedinim učenicima i rekla da moraju doći na dopunsku (nakon jedinice iz testa i sl.). Ali oni kojima je to zaista trebalo, na toj dopunskoj se nisu pojavljivali - nego su išli na plaćene instrukcije? Koja je to logika?
A kolegica s posla daje u slobodno vrijeme instrukcije. O tome koliko je ona kvalificirana kao metodičar i kao stručnjak ne bih ovom prilikomali naslušam se i od nje priča - djeca kojoj se jednostavno ne da raditi, pa im ona diktira zadaću. Ili ih roditelji tjeraju na instrukcije kako bi osigurali petice, a djetetu puca prsluk za upis u srednju školu. I tako dalje.
Mislim da nikakve instrukcije neće pomoći djetetu koje se ne želi samo potruditi. One mogu biti pomoć u objašnjavanju gradiva, ali nisu garancija za uvježbano i utvrđeno znanje.
Što onda dovodi do druge ideje - da, školstvo nam jest psihodelično. Utrka za ocjenama za upis u srednjoj se pretvara u utrku s gradivom za državnu maturu, a u pozadini priče su opet upisi i bodovi, a ne stvarno znanje.
Što se tiče reforme, vidim kod sina apsurdnu situaciju da imaju sve nove udžbenike po novom kurikulu, a on uči po bilježnici jer "profesor ne predaje po tom udžbeniku". Ili uči po starim srednjoškolskim udžbenicima (predreformskim) koje slučajno ima doma jer su "bolji i pregledniji"
Da, da, u pravu si... Postoje situacije kad su instrukcije potrebne (npr. kolegina kćer je željela upisati agronomiju nakon srednje škole u kojoj nije imala dovoljno kemije, a isto tako moj mlađi sin želi polagati A razinu hrvatskog jezika, a u strukovnoj školi uči po programu za B razinu), ali u pravilu dijete bez poteškoća ne bi trebalo imati nonstop instrukcije.Moj dojam je da se malo previše polaže nade u te instrukcije, kao da je to neka produžena ruka koja ulijeva znanje u glavu. Razumijem da nekoj djeci treba stalna pomoć iz nekog (ne svih) predmeta, i da nekom ponekad treba dodatno pojasniti neke stvari (u slučaju izostanka, ili veće količine gradiva, ili tko zna kakve situacije). Ali baš da dijete bez teškoća u učenju treba redovite instrukcije i to već u OŠ, u to ne mogu povjerovati pa da se na glavu postavim.
Uostalom, sjećam se priča mog sina dok je išao u OŠ. Profesorica iz matematike imala je u rasporedu redovit termin dopunske nastave u kojem je pojašnjavala gradivo onima kojima je to bilo potrebno. Čak bi pojedinim učenicima i rekla da moraju doći na dopunsku (nakon jedinice iz testa i sl.). Ali oni kojima je to zaista trebalo, na toj dopunskoj se nisu pojavljivali - nego su išli na plaćene instrukcije? Koja je to logika?
A kolegica s posla daje u slobodno vrijeme instrukcije. O tome koliko je ona kvalificirana kao metodičar i kao stručnjak ne bih ovom prilikom
Mislim da nikakve instrukcije neće pomoći djetetu koje se ne želi samo potruditi. One mogu biti pomoć u objašnjavanju gradiva, ali nisu garancija za uvježbano i utvrđeno znanje.
Što onda dovodi do druge ideje - da, školstvo nam jest psihodelično. Utrka za ocjenama za upis u srednjoj se pretvara u utrku s gradivom za državnu maturu, a u pozadini priče su opet upisi i bodovi, a ne stvarno znanje.
Što se tiče reforme, vidim kod sina apsurdnu situaciju da imaju sve nove udžbenike po novom kurikulu, a on uči po bilježnici jer "profesor ne predaje po tom udžbeniku". Ili uči po starim srednjoškolskim udžbenicima (predreformskim) koje slučajno ima doma jer su "bolji i pregledniji"
Napisala sam već negdje prije - mnogi roditelji se time žele osigurati da su "učinili sve" što mogu da bi dijete dobro prošlo na upisima u srednju školu ili faks...
S druge strane - instruktorica mog mlađeg sina priča istu priču o djeci koja su totalno nemotivirana, a roditelji ih tjeraju na instrukcije (to sam čula kad je na sva usta hvalila moje sinove, koji su bili istinski motivirani da nauče to što im je predavala).
Udžbenici su posebna priča - i mi smo iskusili tu situaciju (udžbenici su neodgovarajući ili ih se ne koristi), a sa žaljenjem moram reći da se nastavila i na fakultetu. Ja sam sinu kupila novu novcatu knjigu koju on nije ni otvorio, a položio je taj predmet iz prvog semestra s odličnim. Mislim, ne razumijem čemu onda na popisu literature ta knjiga uopće stoji, ako se sve radi po dodatnim materijalima u pdf formatu koji služe kao podloga za predavanja i vježbe???
I u naše doba je bio pokolj kad se došlo u srednju.nadam se da se sjećate.nspose kod odlikaša
Moja je u reformi s HJ, MAT i ENG jer im je satnica u tim predmetima 4h.
Uopće ne otvara udžbenike iz HJ, samo kad se iz čitanke obrađuje neka pjesma ili tekst. Sve im se diktira. Ima ispisanu cijelu debelu A4 uz hrpu kopiranih materijala.
Iz matematičkog udžbenika ponekad dobiju nešto za zadaću, ali vidim da je bilježnica prepuna listića sa zadatcima koje im sastavlja prof.
slažem se tanja_b skroz
nego gledajući malo podatke sa ovog linka:
https://app.powerbi.com/view?r=eyJrI...-Mk4wJG8AWV1hs
prosječni rezultati s mature za npr. matematiku u matematičkim školama su:
XV 4,19
V 3,87
III 3,85
Lucijanka 3,89
pogledala sam neke škole izvan ZG i one su još niže, dakle sve osim MIoca ispod 4,0
hoću reći to su djeca koja slušaju 5+ sati matematike tjedno, matura je za sve gimnazije ista (ili se varam) bilo da
se radi o matematičkoj, općoj, jezičnoj idr. + instrukcije/ ne isnstrukcije, pripreme/ne pripreme =
zar ne bi ti rezultati trebali barem biti iznad 4,0, ako ne i viši.
matematiku u matematičkim školama sam uzela samo kao primjer nečega što bi se trebalo podrazumijevati
dobre rezultate na maturi
btw. sa hrvatskim nije uopće bolja situacija, samo je malo bolje sa engleskim
a da ne velim kad se baci oko na ostale (opće) gimnazije. tu ima prosjeka ocjena iz matematike ispod 3,0 koliko hoćeš,
hrvatskog oko 3,0 ili malo više
ne znam kako vi ovo objašnjavate: matura im je očito svima preteška, ali zašto ako su redovno učili (a morali
su, jer barem u tim školama se i za 2,3 mora "biti unutra") kroz 4 godine obrazovanja
Posljednje uređivanje od orange80 : 09.03.2020. at 09:37
Ne razumijem, ti misliš da je četvorka loša ocjena?
Dopunska im je nastava u srednjoj ili u 7.10 ili u 20h (9.sat).
Bilo dijete dvaput da vidi što se radi: tijekom sata prođu par elementarnih zadataka najniže razine jer na dopunsku dođu oni koji ne znaju baš ništa.
Ista je situacija bila i u OŠ. Išla je u par navrata na dopunsku kad se nije osjećala baš sigurnom. Profa bi napisala 2-3 zadatka najnižeg stupnja, čekala da ekipa riješi i zadnjih 15 min. rastumačila postupak.
Dakle, dopunska nije zamišljena da dođe 15 djece iz a, b, c razreda i da svatko pojedinačno upre prstom u zadatak koji ne zna riješiti.
Zato instrukcije, a ne dopunska onima koji nešto ipak znaju. Onima, pak, koji UOPĆE ne rade ništa, ni dopunska ne pomaže.
Znači,
To je PROSJEČNA ocjena. Što misliš, koliko je u MIOCu genijalaca s VRHUNSKIM znanjem matematike, znači da imaju > 98% na maturi?
Po meni je sveprisutnost instrukcija prvenstveno indikator nepovjerenja roditelja i djece u školski sustav. U većini slučajeva, nažalost, opravdanog.
ja priznajem da sam i ja podlegla tome ... (nekoliko sati instrukcija za odlikaša kao priprema za prijemni; pripreme za maturu nisam još prožvakala/odobrila - imam još malo fore...)
ja ne znam objasniti matematiku 8. razreda i ne mogu pomoći, a ako će mu instr pomoći da bude sigurniji, nek ide...
Ja na instrukcije gledam vrlo negativno, sve nekako u istom tonu kamo ukupno ide ovaj svijet - postajemo komotni, cici-mici prema djeci, lakše je da starci daju lovu nego djeca da zagriju stolac.
Uskoro ćemo kao u crtiću Wall-E...
Poslano sa mog SM-G920F koristeći Tapatalk
Ja instrukcije nikad nisam povezivala s lijenosti, nego sa sasvim realnom mogućnosti da dijete nešto ne razumije, ne shvati u školi, da mu treba pripomoći, a roditelj ne zna sam.
I u naše vrijeme je bio pokolj napose kod odlikaša
Ali odmah da napomenem - imala je i moja par puta instrukcije iz engleskog (5.-6.r.). Hoću reći, kako je gore netko napisao - podlegla sam i ja.
Poslano sa mog SM-G920F koristeći Tapatalk
Gledajući iz osobne perspektive, za veliku sam do sada posegnula za instrukcijama samo jednom, za OŠ kemiju jer je nastavnica bila katastrofa (u mobitelu nam je broj iste instruktorice i za malu koja će istu nasavnicu dobiti dogodine, ali tada ćemo biti pametniji pa je angažirati čim računski zadaci krenu).
Promatrajući (ovaj put iz velike daljine :green: ) školovanje male koja je besproblemna i vrlo sposobna, vidim kako ponekad ipak zabrazdi u nečemu banalnom, a da uoće nije svjesna da je neku sitnicu krivo shvatila (prečula, krivo prepisala...) pa tako ukrivo vozi tjednima dok JA (kroz razgovor ili pogledom u teku) ne primijetim da nešto nije u redu, objasnim i popravim, a ona konstatira - Ahaaa, zato...!
Osobito su takve situacije opasne u matematici kad se DZ ne kontroliraju u školi JER NEMA VREMENA U SATNICI i kad rješenja u udžbenicima vrve pogreškama.
Ako se propusti uloviti takve sitnice, one se lako naslažu u veće neznanje i eto ti instrukcija dok si rek'o keks!
tako imam i ja s 3. ...
sve je sama do sada, i očito roditelji malo popuste s mlađom djecom, i sad smo shvatili da pisano množenje ne zna je l se pomiče udesno ili ulijevo...
ne oekujem bajnu ocjenu iz testa koji je danas ...
Ovo stvarno ne kužim. I ne mogu si pomoći. Ok, imam uzorak od samo dvoje djece, al u životi im nisam pogledala bilježnice, nit išta učila s njima. Nije mi to uopće palo na pamet
Pa, iako imaš očito jako pametnu i sposobnu djecu, možda ipak možeš razumjeti da nisu baš sva djeca takva, i da postoji mogućnost da dijete nešto ne shvati u školi, pa da pita roditelja da mu pomogne, a roditelj niti sam to ne zna.
Da, razumijem...
Nažalost, slažem se s tobom, jer imam iskustva iz osnovne škole.
Nije bio problem ovo što Jelka pišenego je moj stariji sin u 4 školske godine (viši razredi OŠ) imao najmanje 6 profesora matematike i nastava im je bila kaos... Bilo je tu i objektivnih problema (profesorica je bila na trogodišnjem porodiljnom ili tako nešto, pa nisu mogli zaposliti nikoga za stalno, nego su samo nizali zamjene), ali indikativno je da je moj sin jedini iz razreda otišao u mioc. Pa ne mogu vjerovati da su svi drugi glupi, jer to nije istina. Imali su lošu nastavu matematike i to je mnoge zaštihalo za cijelo daljnje školovanje. Moj sin nije išao na instrukcije jer to (a) prirodno kuži i (b) mm i ja smo mu mogli to doma pomoći, ali nisu svi roditelji i djeca u istoj situaciji.Ja na instrukcije gledam vrlo negativno, sve nekako u istom tonu kamo ukupno ide ovaj svijet - postajemo komotni, cici-mici prema djeci, lakše je da starci daju lovu nego djeca da zagriju stolac.
Uskoro ćemo kao u crtiću Wall-E...
Eh, sad, kako procijeniti je li problem nastavnik ili učenik - nemam pojma. Mi smo slali djecu na instrukcije samo kad su sami tražili. Obojica su do te faze došli tek u četvrtom srednje. Prije toga imali smo "roditeljski terorizam" i uvijek smo doma provjeravali ZNANJE, a ne ocjene. Nešto nam je promaklo (povijest, njemački...) pa su djeca s tim imala problema u srednjoj, a nešto smo uspjeli pokrpati kad je trebalo (matematika, fizika).
Meni i dalje ide na živce kad moj mlađi sin u godini mature uči manje nego ja mislim da treba, ali bratemili, ako ima prosjek škg 4,8 - nemam pravo prigovarati, pogotovo što i razrednik kaže da nema nikakvih problema. S druge strane, to ne znači da nema rupa u znanju, nego da ih ja ne vidim. Sam je tražio da ide i na pripreme za maturu 1x tjedno, pa smo mu to osigurali.
Mogu razumjeti da dijete pita i tada mu roditelj pomogne, ili ako ne zna, plati instrukcije. Al ne mogu razumjeti da ja kao roditelj iz čista mira idem listati bilježnice
blago tebi
ja jesam u nižim razredima OŠ, od 5. sve manje, od 6. pa na dalje samo prema upitu,
u SŠ nemam pojma što uči, samo tu i tamo čujem neka prigovaranja ...
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 09.03.2020. at 10:39
Možda smo mi to srezali u korjenu. Jednom juniorka nešto nije kužila iz matematike i pitala tatu. Kad je izvadio silnu rusku matematičku literaturu, za koju nisam ni znala da ju imamo, dijete je odustalo od daljnih pitanja
Što reći, ja pak ne razumijem da roditelja ne zanima što dijete radi u školi i kako mu ide.
Priznajem, ne zanima me.
i da , gomilu puta sam se našla u društvu gdje ljudi razgovaraju o gradivu u školi ji ništa nisam kužila.Ne kužim ni tu, kad se o gradivu piše na forumu. I svaki put mi je čudno da mnoge od vas znaju toliko o školskom gradivu.
s ovim se slažem.
moje iskustvo je da mom jednom djetetu treba češće pomoć, a drugom rjeđe
(iz mat i fiz, a to im ja objašnjavam jer to znam - za sad)
teško je biti objektivan kod procjene mogućnosti svoje djece, a pogotovo je nezahvalno ih uspoređivati,
ali meni se čini da postoji velika razlika u načinu rada profa koje im predaju (isti predmeti različite profe)
kod jedne profe - djeteta sam stvar morala preuzeti još u 5. razredu jer sam uočila da djeci (ne samo mom) nisu objašnjene
najosnovnije stvari, preskaču se dijelovi gradiva, da se u ispravku testova često griješi, ne obrade se zadaci sa testova, itd.
kod druge profe - djeteta je sve nekako posloženije, zadaci s testova čak dosta teži nego kod prve,
ali profa, čini se, odlično predaje i objašnjava djeci...
ali opet kažem, teško je biti objektivan, mi roditelji nismo s djecom na satu u školi i samo otprilike više ili manje možemo
procijeniti stvarno stanje.
i ja sam nekad bila stava da prosječnom djetetu (a takvom bi sistem trebao biti prilagođen) instrukcije ne trebaju ako pazi na satu i redovito piše zadaće,
i ako meni nisu trebale - ne trebaju niti mojoj djeci, ali
sam poslije "skočila sama sebi u usta" kao i kod drugih stvari na području roditeljstva...
Pa eto, ok, svakog nešto zanima. Meni se čini da dosta sudjeluješ na ovim temama o školi, tako da mi se ipak ne čini da te apsolutno ne zanima škola.
Mima, nešto me zanima, nešto ne. Već sam pisala da nikad nisam ušla ni u e-dnevnik. Al MM ulazi. I nije da mi baš svaki put veli kaj se zbiva. Ne pratim ni gradivo. No nekako iz razgovora s djecom sam skužila otprilike što ih zanima, što vole, a što ne. Ok, možda imam sreće u tom dijelu roditeljstva, da su oni kaj se tiče škole, do sada bili jako savjesni. Kaj će biti dalje, ne znam
Apropos "ne zanima me" ili "ja nikad" ...
Zašto ti znaš sve o astmi? Znam i ja dosta iako mi dijete nije astmatičar. Slučajno mi je jednom davno ovdje pročitana tema spasila život maloj koja se skoro ugušila tada i (nadam se) nikad više. Da nisam ovdje o tome pročitala, bila bih je malo lupkala po leđima, ili me njeno krkljanje ne bi ni probudilo (da nije s nama spavala).
Imaš sreću, to je, i zahvali Bogu da je tako.
Mene skolsko gradivo silno zanima.
Kao da mi moje nije bilo dovoljno i kao da nemam svoj zivot.
I e-dnevnik me zanima. Nema drugih mjesta na internetu pa onda to pratim.
Ne znam sve o astmi.
I uopće se nisam nadovezala na to da ako dijete traži, tada mu se i pomogne, nego na to da si se opustio pa prestao gledati djetetu bilježnice. Isto , ako i dijete ne traži ali vidiš da se muči , uskočiš. Ali sebi dati zadatak (tako ja na to gledam) biti jako uključen u obrazovanje mislim da nije dobro, odnosno mislim da malo treba "pustiti" dijete da oko školovanja bude samostalno. No to je pak kontradiktorno s onim što se kod nas događa (prvenstveno u Zagrebu), jer ako si opušten, pogotovo oko ocjena, dijete ti gubi šansu za upis u "dobru" školu. Stavljam to dobru u navodnike, jer i dalje nemamo mogućnost i znanje ocijeniti sve škole.
A prevelika angažiranost roditelja na kraju završi onom pričom, kaddtaj isti roditelj dođe s djetetom na razgovor za posa.
E da, i znam nemali broj roditelja koji povremeno umjesto djece pišu zadaće.
Mene zanima gradivo
Imsm sreću da i znam dosta
Odgovorim pomognem kad pitaju
Kad ne zalivena šutim
Ali kolega me neki dan iznenadio s jednom informacijom koju čak i moji klinci nisu znali,gradivo je bilo iz njegovog doba iz jrmije
Posljednje uređivanje od jelena.O : 09.03.2020. at 11:24
Postoji cijeli spektar nijansi između "redovito pregledavam djetetu bilježnice" i "ne zanima me njihova škola ni gradivo, neka radi sve sam(a)".
Ni ja svojem ne gledam bilježnice, ali imam pojma koje gradivo rade jer me zanima. I u e-dnevnik pogledam što ima novo. Naročito me veseli ulogirati se u e-dnevnik iz glazbene škole, jer tamo dijele same petice šakom i kapom pa si zamišljam kako je fantastičan i savršen kad iz svih elemenata svakog predmeta svaki mjesec ima pet
(te ocjene u glazbenoj nemaju previše veze sa stvarnošću, da ne bi netko nešto krivo pomislio... oni to upisuju u e-dnevnik zato jer moraju)
Ja recimo u tvojoj situaciji ne bi niti čitala temu na forumu o gimnazijama i srednjim školama
?
Ti Nano s dvoje gimnazijalaca sve znaš o tome pa nemaš šta čitati temu. Možda je to mislila orange?
S ovim se slažem.
Valjda, sad ispada da uopće ne sudjelujem u školovanju djece. A sve zato kaj ne pratim gradivo i ne ulazim u e-dnevnik.
U OŠ, moja djeca nisu ni imala e -dnevnike, sad u srednjoj imaju, a ja i dalje staromodno idem na informacije.
tanja_b je dobro napisala da tu ima puno nijansi. .
Očito se loše izražavam, ali od jako dobre roditeljske namjere da pomogne djetetu, može doći do toga da se to isto dijete počne previše oslanjati na tog istog roditelja, odnosno kako je gore već netko napisao na instrukcije
Eh, sad ću biti offt. ali nije to samo problem škole - često sami svoju djecu dovedemo u situaciju da se oslanjaju na nas. Početkom ove škg ja sam dečkima rekla neka se sami naruče kod ortodonta na kontrolu, jer su punoljetni, a ja više ne znam i ne pratim njihove rasporede (prije je to visilo na oglasnoj ploči, ali to smo prerasli). Evo ga - jučer sam digla galamu, jer se bliži sredina ožujka, a oni to nisu obavili. I kaj da velim? Neke stvari naganjam, neke pustim. Ovo sam pustila i sve više to radim, jer u protivnom nema šanse da se u njihove glave usadi obveza da to trebaju sami...
Kužim, slično i kod nas. Ortodontu ode sam, a običnog zubara veli nama da ga naručimo
Ja potpisujem Nano.
Ne zanima me gradivo, nisam nikad ušla u e dnevnik i ne znam ni kako bih to izvela i nikad, ali nikad nisam u gimnaziji bila na informacijama. Samo sam na roditeljske išla, a muž ni to.
Ne radi se tu o sreći, već kad je mala krenula u OŠ ja sam joj rekla doslovno ovako: dobiješ li peticu- tvoja je jer si ju zaslužila, a dobiješ li jedinicu- isto je tvoja jer si ju zaslužila. Ako trebaš pomoć- reci na vrijeme, ali nemoj od mene očekivati da ću učiti s tobom i pisati ti lektiru i zadaće.
Previše roditelja znam koji to rade, ali ja ne. I ne vidim nikakvog razloga da se to radi za normalno razvijeno i inteligentno dijete jer većina djece je ipak samo lijena.
Kod izbora srednje škole isto sam joj rekla da je meni apsolutno svejedno hoće li završiti trogodišnju strukovnu i s 18 početi raditi ili upisati gimnaziju pa na studij jer ona to ne radi zbog mene, već zbog i za sebe, a što će imati više škole, biti će joj lakše u životu.
I to je to.
Nema tu puno filozofije.
Jednom se požalila kako joj je naporno na faksu, a ja sam samo rekla: pa prekini ga i odi raditi u Konzum ako misliš da će ti biti lakše.I najozbiljnije to mislim.
Obožavam svoje dijete, ali neću biti ničija žrtva. Dosta mi je što radim po cijele dane da mogu sve poplaćati pa sad još i da se zamaram s njenim "poslom" a to je samo učenje jer ništa drugo ne radi i ne mora raditi.
I eto, bez obzira što više nemam srednjoškolku, ipak dolazim na ovaj topik. Mea culpa.
je kad te ortodont odmah naruči za drugi put
Sad učiti konstantno s djetetom ili pokazati mu nešto dati smjernice nije po meni isto
Ja sam za ovo drugo ako treba pomoći pomoći ću
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
