Davinina priča ili Teleskop za kišnu princezu

[Davina]

Kod nas već deseti dan sankcije na snazi. Prvo su zatvorili škole i vrtiće, pa dućane i sve ostalo, pa si se prvo smio šetat po gradu u manjim grupama i ići u posjete. Pa su i posjete zabranili i sad se smije na ulici biti samo po dvoje. Grad je polahko umuknuo.....Njemci ko njemci, to su uzeli ko nužno zlo, ne protive se toliko. Neznaju ni tako ni tako, šta je kahva, sijelo i ćeif pa im ni sad u doba korone valjda ne fali...
Ja, Princeza i Davina sjedimo na prozoru, ja promatram prolaznike, za sat vremena sam ih uspjela nabrojati...jedno!
Gleda mene Princeza i sva ozarena "Mama ovo je sada svijet kakav si sam oduvjek željela, sve je tako tiho i mirno, nema buke oko mene, moje uši su tako odmorne a u glavi umjesto svjetlica sada mi cvijeta cvijeće...
Ja vrisnu bezčujno, srce mi puče ko onaj sok na slamku kad ga ko dijete popiješ pa napušeš i skočiš na njega, pogledam ju i kažem, ali ovo neće dugo (a svom snagom se nadam u svoje riječi) potrajati, nemoj ni počinjati uživati u ovakom svijetu. Istog trenutka se mrzim za izgovoreno .
Kad je Princeza otišla u svoju sobu, dugo sam još sjedila i razmišljala. Kad se korona završi, i svijet opet postane bućan, da mozda (bar)jedan dan u godini napravimo "tihi svijet" za sve princeze i njima slične, da se zatvore dućani, da svi ostanemo doma sa svojom obitelji, da sve bude tiho i mirno...Unatoč svoj ljubavi prema Princezi, ja se ipak nadam da neće svijet ostati onakav kakav se Princezi sviđa.

[rossa]

Kod nas već deseti dan sankcije na snazi. Prvo su zatvorili škole i vrtiće, pa dućane i sve ostalo, pa si se prvo smio šetat po gradu u manjim grupama i ići u posjete. Pa su i posjete zabranili i sad se smije na ulici biti samo po dvoje. Grad je polahko umuknuo.....Njemci ko njemci, to su uzeli ko nužno zlo, ne protive se toliko. Neznaju ni tako ni tako, šta je kahva, sijelo i ćeif pa im ni sad u doba korone valjda ne fali...
Ja, Princeza i Davina sjedimo na prozoru, ja promatram prolaznike, za sat vremena sam ih uspjela nabrojati...jedno!
Gleda mene Princeza i sva ozarena "Mama ovo je sada svijet kakav si sam oduvjek željela, sve je tako tiho i mirno, nema buke oko mene, moje uši su tako odmorne a u glavi umjesto svjetlica sada mi cvijeta cvijeće...
Ja vrisnu bezčujno, srce mi puče ko onaj sok na slamku kad ga ko dijete popiješ pa napušeš i skočiš na njega, pogledam ju i kažem, ali ovo neće dugo (a svom snagom se nadam u svoje riječi) potrajati, nemoj ni počinjati uživati u ovakom svijetu. Istog trenutka se mrzim za izgovoreno .
Kad je Princeza otišla u svoju sobu, dugo sam još sjedila i razmišljala. Kad se korona završi, i svijet opet postane bućan, da mozda (bar)jedan dan u godini napravimo "tihi svijet" za sve princeze i njima slične, da se zatvore dućani, da svi ostanemo doma sa svojom obitelji, da sve bude tiho i mirno...Unatoč svoj ljubavi prema Princezi, ja se ipak nadam da neće svijet ostati onakav kakav se Princezi sviđa.

Mi smo u samoizolaciji i moja je nekidan izjavila da je koronu izmislio netko da bi se ljudi više družili sa svojim obiteljima. I koliko god je u krivu, ni najmanje joj ne smeta što smo već tjedan dana zaključane u 35 kvardata.