Odličan prijedlog.Jurana prvotno napisa
Podsjeti me kako se zove nastavak... Sjećam se da su bile dvije knjige.
 |
|||
|
|
|||
Odličan prijedlog.
Podsjeti me kako se zove nastavak... Sjećam se da su bile dvije knjige.
Irac u New Yorku, po meni dosta lošije od Angelinog praha...
Je, slažem se, valjda sam baš zato zaboravila naslov....
Tri knjige. Angelin prah, Irac u New Yorku i Učitelj. Ali to nisu memoari, nego autobiografski romani.
Prozu memoarskog tipa (dnevnike) u zadnje vrijeme izdaje Disput, i mogu preporučiti dvije izvrsne knjige tog tipa:
1. Astrid Lindgren: Ratni dnevnici 1939.-1945.
Interesantna proza, ne toliko zbog književne vrijednosti, koliko zbog slike jednog vremena - kako je protjecala svakodnevica Drugog svjetskog rata u Švedskoj, zemlji praktički neokrznutoj ratom, razmišljanja ljudi, a najzanimljivije je ono čega nema - intimna bračna drama o kojoj čak ni autorica dnevničkih zapisa ne želi otvoreno pisati.
2. Victor Klemperer: Želim svjedočiti do kraja
Izvrsno, potresno i dojmljivo svjedočanstvo uglednog njemačkog intelektualca i profesora koji je praktički preko noći izgubio sva prava - jer je Židov. Preživio je rat i stravično bombardiranje Dresdena 1945., a njegov trezven, smireni ton kojim piše ovaj dnevnik je nešto što će se pamtiti dugo nakon čitanja.
Ovaj čas mi pada na pamet i memoarska proza Andrea Gidea "Ako zrno ne umre", ali pitanje koliko je to interesantno današnjem čitatelju.
Pravila pisanja postova
