Lili, ima mjesta gdje ni Uber ne ide, i ja sam teoretizirala sve i svašta dok se nije dogodila praksa.
Lako je kad su u klubovima na Jarunu, od tamo se i pješke može.
Sad jedva čekam da položi vozački ali mi to tek stvara knedlu u grlu druge vrste.
Lili, ima mjesta gdje ni Uber ne ide, i ja sam teoretizirala sve i svašta dok se nije dogodila praksa.
Lako je kad su u klubovima na Jarunu, od tamo se i pješke može.
Sad jedva čekam da položi vozački ali mi to tek stvara knedlu u grlu druge vrste.
Lako je hodati kad s nekim hodaš u istom smjeru. Nas je bilo nekoliko prijateljica s različitih strana grada pa ako si hodao u 3 ujutro, hodao si sam. Tata mi je uvijek govorio, kad ti se ide doma zovi, nema veze jel 1,2,5 ja ću doći, rađe nego da noću hodaš sama gradom. Ja bih isto rađe išla po nju nego da hoda sama. Doduše sad je taxi jeftin pa je druga priča.
Svako dijete je drugačije i svaka dob nosi svoje izazove. Moja je u pubertetu od rođenjai uvijek je neka drama tako da ne osjetim neku razliku ovim predpubertetom za razliku od ostalih mama s kojima se družim koje su sad šokirane promjenom ponašanja. Mene moja od rođenja priprema za pubertet.
Mitovski, to i ja kažem.
Uvijek kad pročitam šta neka djeca odjednom počnu raditi kao kad uđu u pubertet, ja samo pomislim... Ah, pa radi to i sad s 5, i sa 6, i sa 7...
Mislim na tebe skoro svaki dan otkad je krenula u prvi razred. Moram priznati da je ipak lakše nego kod tebe, ali imamo scena svakakvih :mali perfekcionisti:
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 31.10.2020. at 11:40
Tako nekako je i kod nas
Da povežem to s temom - proljetos nam je organizacija kućnog rada malo štekala i zato jer se srednjoškolac naselio u zajednički radni prostor i zauzeo kompjutor, radni stol i cijelu sobicu. Izgovor je bio da je u njegovoj sobi loš signal.
Preko ljeta smo to bolje riješili, nabavili pojačivače WiFi signala i sad se može izolirati u svojoj sobi i uopće ne izlaziti iz nje, ako hoćeživot nam je postao opušteniji jer je njegova škola (doslovno i metaforički) sad izolirana u jednom dijelu stana, ne širi se posvuda.
Kad hoću komunicirati s njim, to uglavnom izgleda ovako kako spajalica opisuje![]()
Spajka,mitovski, tanja_b baš ste me nasmijale svaka sa svojim primjerom
O izlazila sam ja i nahodala se u srednjoj samo tako svaki petak i subotu po 2km i nešto u jednom smjeru, doduše bila nas je cijela grupa jersmo živjeli u izbjegl. naselju.
Meni ne bi bio problem ni muža poslat da vozi 1xmjesečno (ostalo taxi ili kombinacije s drugim roditeljima),ja ne funkcioniram noćua on je noćna ptica.
Ono što meni ne dolazi u obzir je recimo upravo polaganje vozačkog i vožnja auta, togame najviše od svega strah.
Da se mene pita ne bi polagali dok ne završe fax, al praktični aspekti toga će me vjerojatno navest da polažu ranije (sin će sigurno htjet, on voli aute, vožnju).
Ono što im sigurno neću dozvolit je kupnja/vožnja motora. To sam 150% sigurna.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 31.10.2020. at 12:08
Meni nimalo nije problem poslat muža ni bivšeg mužaali nekad ni oni ne mogu/ neće/ na terenu su.... nastavi niz.
Više volim tulume s prespavancem.
Lili, 2 km? Pa toliko moji idu pješke do škole ili tramvaja svaki dan, to je ništa. Joooooj kako si još mlada i naivna, samo čekaj![]()
Lili je samo rekla da je u srednjoj bila u kraju gdje je sve nadohvat ruke
Mi smo stopirale sve u 16, ja bih danas poludila da moji klinci to rade![]()
I ja sam hodala. Prije 30-35 godina.
Zadnji bus za Novi Zg je išao u 23,30 i ako smo zakasnili, hodali smo. Preko mosta pa poprek Bundeka koji je onda bio zapušten i dalje za Travno, Dugave, Sloboštinu...
Druga su to vremena bila. Sigurnija, normalnija i opuštenija.
Danas ne bih ni ja dozvolila da moja kći tako baulja.
Ona sad čeka još samo ispit vožnje i postaje samostalna i po tom pitanju. Auto ćemo joj kupiti kad se bude opet moglo u Njemačku.
Zadnji njen izlazak je bio za rođendan , u neki birc, vratila se s frendicom busom. (u 22 sata) Iako sam rekla da uzmu Uber, njima je to bilo skupo i nepotrebno.
Prije toga je bila na dočeku NG. Muž ju je vozio tamo i kad se vraćao imao manju prometnu. Stradale su dvije nove gume i dvije alu felge. Ni ne znam koliko je popravak koštao.
Bolje bi bilo da je i tamo išla taksijem kako sam predlagala. I svakako manje stresno i jeftinije.
Tako da eto, nisam pametna što je na kraju bolje, a li hodanje u današnje vrijeme nikako ne dolazi u obzir.
Forka evo i ja tako nekako razmišljam.
Beti, znaš kako se ono kaže pljuni me u facu ako ikad dozvolim motor, ja sam jedna strahovito dosljedna osoba i uporna, previše sam se tragedija nagledala da bih to ikad dozvolila.
Danas su definitivno drugačija i opasnija vremena.
A tamo kuda smo mi hodali ta 2 i nešto km po nenaseljenom, uz polja, bez kuća, bez rasvjete, mi je sad onako brrr...i bila bih u strahu da tuda danas idu moja djeca. Nismo mi išli po gradu noću, to je bilo van grada.
A muž se ne bi bunio puno, odobrovoljila bih ga jaili bi im rekla ajte vi malo produžite pa bih se digla ranije ko moja frendica trkačica njih pokupi u 5h,odveze i ona odradi svoj zornjak.
Mislim na trening da ne pomislite nešto drugo![]()
Posljednje uređivanje od Lili75 : 31.10.2020. at 20:00
Barbi, mlada i naivna kažešfala za kompliment za ono mlada ko rosni pupoljak sam
a sve sam samo ne naiva. Trust me
Kažem vrijeme će najbolje pokazat svoje.
Btw da se vratim na temu, ne može me nitko uvjerit da je BB doma lakše radit nego meni s većom djecom. Samo ja nemam priliku za radit od doma![]()
Posljednje uređivanje od Lili75 : 31.10.2020. at 20:04
Baš sad razmišljam o onoj nikad me reci nikad.
I mozgam i mozgam kad sam to prekršila i uopće se ne mogu sjetit nijednog primjera.
Znam da su me naforumu uvjeravali za mobitele i igrice da fantaziram da će mi djeca sigurno kasnije bit u fazi buljenja u gadgete. Evo svi njihovi bulje u ekrane, moji ne....
No stignem još u životu pljusnut se po licu za neko svoje "nikad". Dug je život![]()
Posljednje uređivanje od Lili75 : 31.10.2020. at 20:10
Kad sam bila trudna prvi put mislila sam da ću ga brzo i lako naučiti spavati cijelu noć, šta sad, ima knjiga i načina, ne pada mi na pamet uzimati ga u krevet, neka malo plače, bla, bla... spavao je sa mnom u krevetu do treće godine.
Već od tada nemam više jako čvrste stavove dok se ne upoznam pobliže s okolnostima iz prve ruke. Naravno da je s nekom djecom lakše s nekom teže, nisu moji ni teški ni problematični ali imaju svoju volju i svoje mišljenje često toliko različito od mog da boli.
Motor ne dam ni mužu.To mi je stvarno nešto s čim ne bi mogla mirno spavati. Kad već moram tolerirati letenje.
Na temu rada od kuće, meni je to bio horor i uz veliku i samostalnu djecu. Stvarno mi je žao svih s malima i nesamostalnim školarcima nižih razreda, mene sama pomisao baca u suze. Ja stvarno mogu raditi jako puno stvari istovremeno, ali rad od kuće plus kuhanje plus nabavka hrane dok su trgovine radile do 3 i čekalo se ispred u dugačkom redu plus higijenski minimum plus gledati sve njih kako se školuju online... dovodilo me do užasne nervoze.
I mene užasava pomisao na tu kombinaciju: posao od doma, on line škola, kuhanje...
al posao od doma i kuhanje bez online škole mi zvuči podnošljivo.
Pa, mogu vam reći da ja sve češće kuham navečer za drugi dan, isto kao što radim i kad radim iz ureda.
Ja nisam mislila da ću ih naučiti spavati cijelu noć, al nisam htjela da spavaju u našem krevetu jer znam da oka ne bi sklopila. Mali je znao dolazit u neko doba noći/zore pa bih se prebacivala u drugu sobu jer inače ne bi spavala uopće.
Kad ste već začinili temu s tinejdžerima...
Pridržavaju li se mjera?
Ja imam jedno koje bi stalno izlazilo van
Ima sad veću potrebu za druženjem nego prije
I drugo koje je stalno uštekano online i ne mrda iz sobe...
Kako da se nađemo na sredini?![]()
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 31.10.2020. at 21:49
Mene srce boli kad vidim svoje dijete prištekano na kompjuter cijeli dan. Poslije online nastave druže se online. To ne u cijeloj korona situaciji najviše brine. Jadni mladi.
Moj se pridržava, da pokucam, vrlo ozbiljno je to sve prihvatio, masku stavlja čim izlazi iz stana, dezinficira ruke kamo god da uđe, a kako se ponaša u školi, to ipak nemam pod kontrolom. Ali nekako mu vjerujem.
Kod njega je sigurno imalo utjecaj što je ljetos intenzivno pratio politiku, u medijima i na Instagramu, i vrlo brzo je upratio tko su antivakseri i antimaskeri, pa se trudi ne biti kao oni
Što se druženja tiče, on i nije nešto osobito društveno biće, iako ima svoje krugove frendova, i prošle godine su se dosta družili izvan škola. Sad je sve to stalo. Glavnina društvenog života odvija mu se na WhatsAppu
Priznajem da je s epidemiološkog stajališta s ovakvima lakše nego s onima koji žele u provod.
Iskreno , ne znam.
Nemam taj problem , ali ne znam.
Moj je odgovoran od prvog dana.
Kad smo bili potpuno zatvoreni pitao me je nako mjesec dana da li smoje u setnju s kolegom iz razreda koji je siguran ( citaj-isto se pridrzavao mjera)
Sad se vida sa malim brojem djece iz naselja , ali su zadnjih tjedana cak prestali ici na pikado i cugu u kafice.
Ok, vjerojatni je pomogla cinjenica da mu je sestra osoba u riziku pa smo ga zamolili na pocetku da smanji rizik u djelu zivota koji moze.
Ali da njemu to nije kliknulo tesko da bih bilo sto mogla poduzeti sa osobom koja je punoljetna. Jedino da ga izdvojim iz obitelji u podrum. Kad bih ga imala.![]()
Vjecna dilema - kako zabraniti tinejdzeru nesto kad si i sam prosao rijeke i planine u svojoj mladosti :D
Ali, sto bi rekla Scarlet O'Hara, o tome cu misliti sutra :D
Nemam tinejdzere ali moja djecica se pridrzavaju mjera naprosto zato sto im je to zabavno. Fora su im te maske, antibakterijski gelovi, kcerka jedva ceka vratiti se u skolu da podijeli s ekipom tu uzbudljivu vijest da je preboljela koronu :D Srednji sin mi je nedavno vrlo ozbiljno objasnjavao da moras biti odmaknut na 2 metra i cvrsto drzati dah kad si u grupi da se ne zarazis :D Ipak, idu na treninge, druze se s drustvom na otvorenom i to im ne mislim uskratiti jer mi je vazno i njihovo psihicko zdravlje (uz fizicko).
Moji se pridržavaju, barem koliko ja vidim. Ista mi je situacija. Stariji najradije ne bi mrdao iz sobe, a mlađi ima veću potrebu za druženjem, jer je brucoš i ima novu ekipu. Na sreću, imaju neki program tjelesne kulture koji se evidentira online, pa je na biciklu često i penje se na Sljeme, pa se tako ima priliku družiti vani.
Jučer je izašao s ekipom iz srednje škole, ali to su još tri dečka iz kvarta s kojima je još od osnovne škole. Izaći van sad to znači doslovno biti vani. Ne ulaze u birtije, nego kupe u pekari burek i fantu i sjednu na klupu kod sportske dvorane. Vidimo ih povremeno. Eh, sad, kaj rade poslije devet, nemam pojma, ali vjerojatno ništa drugo...Tad ja nisam vani![]()
Maske nose u javnom prijevozu i na faksu, kako je propisano. Uostalom, tko kaže da im ja ne mogu donijeti virus s posla...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 01.11.2020. at 10:35
Nose maske gdje je propisano, škole, javni prijevoz, trgovine... to je to mislim od mjera. Druže se, idu na treninge, ja idem na posao gdje sam u kontaktu s ljudima, muž isto tako, ne mislim ih zatvarati u kuću niti mogu sebe zatvoriti. Kako sam već napisala ranije, psihički bi otišli brzo.
Mojoj stoji mogućnost samoizolacije zbog kontakta i ona je već svoje otplakala. Njoj je izlazak iz kuće sve a o druženju s najbližim prijateljicama da ne pričam. Kad ih ne vidi 1 dan postaje nemoguća. U prvom lockdownu su satima provodile na Skype-u. Osmislile igre i kvizove.
Kad dobije neku kaznu prvo pita jel joj mogu uzeti mobitel umjesto tog nečeg drugog.
I moji se pridržavaju, bez daljnjega. Ovo dijete koje ide van - naravno, nisu to izlasci u klubove, ali nakon škole ostanu grupe njih pred školom, ili pak odu na kavu; vikendom barem jedan dan ode do grada - jučer kaže da nisu sjedili u kafiću, ja pokušavam da se ne vozi tramvajem, ali ne mogu stalno biti vozač... Nekako bih voljela da ne ide nikako, ali opet nemogu to tražiti.
Drugo ide na treninge. teško mi je kad ide, ali ako je cijele dane u sobi, na nastavi online, i onda još dalje igrice, barem da se malo kreće i vidi drugu djecu, ne mogu to zabraniti ... i ako ga ne odvezemo, baš bude nesretno ...
i upravo stigla poruku, škola se zatvara pa ne smiju u dvoranu , tome sam se nekako nadala...
.
Osnovna škola u kojoj treniraju. Ne smiju osnovnoškolci u dvoranu.
A oni su pak srednjoškolci pa će izgleda moći u dvoranu (osnovnoškolsku)... nisam baš shvatila kako jedni mogu, drugi ne; očito nije stvar prostora nego djece koja idu u tu školu ...
kod nas nema vanjskih treninga u dvorani,čak ni vikendom u dvorane
Samo čisti tjelesni ide kad je ružno , osnovna
Jelena O. ima, znma konkretno za ples i košarku
Jeste imali jedan od simptoma bol u leđima, tj.kao da peku leđa? Može i na pp. Hvala
ja nisam jos prebolila koronu, bar da znam, ali nekim je bila bol u ledjim a i koza ih je pekla.
Mojoj prijateljici glavni simptom uz temperaturu bila bol u donjem dijelu ledja, u one dvije tocke iznad straznjice
Nama je pedijatar na infektima rekao da to mozemo ocekivati kao simptom!
Kod mene se takva bol javi uz skoro svaku resp virozu uz koju ide u povišena temperatura.
2 prijateljice i 2 mame iz razreda su bol u leđima navele kao simptom.
Mene leđa bole kod svake povišene temperature
Evo još jedne - mene isto kod svake viroze bole leđa, a često i noge. Čak ne moram imati ni jako visoku temperaturu. Kod mene je to rijetko, a kad se nedajbog dogodi - jako mi bude loše, do te mjere da se znam onesvijestiti čim pređe 38oC... Srećom, dugo dugo nisam imala takav peh.
Muž je razvio simptome unazad 3 dana...od jučer ga leđa peku...a dobro proci ce...
Ufff, nadam se da će se brzo oporaviti.
Sad si mi dala misliti - mene isto peku leđa, ali imam drugi mogući uzrok (previše vremena za računalom i volanom + preskočila jogu prošli tjedan).
S druge strane - vidim ovdje na forumu da se ljudi uredno oporavljaju, pa valjda ćemo i mi tako ako nas zadesi. Jedino me malo frka za mlađeg sina (astmatičar) ali kaj sad, ne možemo ga iseliti.