 |
|||
...
lijepo se osijećam kad pročitam vaše postove i vidim kako su mnogi od vas našli osobu koja prihvaća i voli vaše dijete.. uskoro će biti godinu dana da sam napustila supruga, a još uvijek neznam kada bih trebala naći nekoga.. imam potrebu za nečijom pažnjom i pokojoj lijepoj riječi, trebam malo nježnosti a ipak moj strah prevladava sve to.. bojim se da ću opet biti povrijeđena i razočarana..
Re: ...
Anita loše je nositi teret nepovjerenja sad prema svima drugima, zbog jedne životne havarije... kada doživiš prometnu nesreću, možeš osjetiti panični strah da ikada više sjedneš u auto, ali taj strah je imaginarna blokada koja traje toliko dok prvi puta ne sjedneš i osjetiš da svejedno opet imaš kontrolu kao i prije...anita21 prvotno napisa
lijepo se osijećam kad pročitam vaše postove i vidim kako su mnogi od vas našli osobu koja prihvaća i voli vaše dijete.. uskoro će biti godinu dana da sam napustila supruga, a još uvijek neznam kada bih trebala naći nekoga.. imam potrebu za nečijom pažnjom i pokojoj lijepoj riječi, trebam malo nježnosti a ipak moj strah prevladava sve to.. bojim se da ću opet biti povrijeđena i razočarana..
prometna nesreća ne ovisi samo o tebi i što negativnije o njoj razmišljaš odnosno ćešće je pozivaš u svoje strahove, prilikom svakog "sjedanja u auto", to je veća vjerojatnost da ćeš navuć njenu zlu energiju... stoga opusti kočnice i laganim "vožnjama" na kratke staze pokušaj steći izgubljeno povjerenje! te "vožnje" mogu biti i samo sasvim benigne prijateljske kave ili večernje šetnje bez pretencioznih očekivanja...
recepta nema, niti ti itko može reći - "e sad je tvoj trenutak"! svi mi itekako dobro znamo da se TRENUTAk desi kad ga najmanje očekujemo i to i jest ujedno njegova draž...
sretno...
Da, Noa, istina je, djeca u rastavljenim zajednicama su sasvim drugačija djeca, navikla da žive sa sudbinama zaraćenih roditelja, ona se u takvom miljeu susreću sa mnogim životnim zavrzlamama prema kojima razvijaju svoj mali ljudski gotovo odrasli senzibilitet... ono o čemu moje dijete razmišlja danas u dobi četverogodišnjaka, kad se sjetim sebe, ja sam svjesno promišljao tek u dobi nekog desetogodišnjaka... tim više me fascinira ta sposobnost njegove percepcije... odrasta definitivno zrelije ili možda bolje rećeno opterećenije od druge djece... opterećenije u smislu da se mora prilagođavati da se oko njega događa to što se događa!Tata! rekla sam sinu da ne govori drugi tata mom prijatelju a on će meni: pa mama ako ti ne želiš da mu tako govorim neću, naravno da je meni moj tata najbolji i ja ga najviše volim, ja sam se samo šalio kad sam govorio tvom prijatelju da mi je dva tata jer mi je on simpa! Ako nećeš neću više :shock: . Eto ti što su djeca, ma on bolje razumije od mene, a ja ga kao učim! Pametno moje
Nevjerojatan je usvojen osjećaj njegove psihološke mimikrije da se nosi sa dvije obiteljske zajednice i da se na dva načina ponaša... meni je to strahovito bolno za vidjeti, ali njegov mali svijet to takvim doživljava kao realnost s kojom se mora nositi... pitanja koja postavlja i s koliko se obazrivosti želi svakome prestaviti onako kako taj traži od njega... razmišljam si često koliko je opterećujuće sve to što si taj mali mozgić vrti po glavi i na koji način vrši selekcije na koji način će kojem roditelju pristupiti, što će mu prešutiti želeći da ga ne povrijedi, a čime ga osvojiti...
tvoj sin je vjerojatno sasvim dobronamjerno da te razveseli, želio se možda time dodvoriti što je tvom partneru rekao "tata"... možda je u svojoj glavici osjetio da ti imaš potrebu da ti blagoslovi vezu i učinio je to na beskrajno suptilan način!
al to su samo primjeri koji nas mogu zateći da porazmislimo što radimo djeci, zašto smo ih doveli do tih pozicija da umjesto u blagostanju sigurnosti zajednice OBA roditelja i neopterećenosti tavog modela odrastanja, oni se moraju boriti za sigurnost i naklonjenost tim malim srčanim uplivima svog utjecaja! to je definitivno alarm da što više pričamo sa njima, da im u dobi kad osvještavaju svoj problem i način odrastanja olakšamo razgovorom i objašnjenjima što više nedoumica koje nose u svojim glavicama, da im olakšamo njihove duše i strahove i postavimo u model neopterećenog odrastanja...
ja sam upravo u periodu sa djetetom kad prolazim puno zajedničkih protresanja tema, jer sam jasno vidio da se ponaša selektivno i sa vrlo izraženom potrebom dodvoravanja kad je kod mame... žao mi je što nemam njenu suradnju u tome, pa da mu zajedno objasnimo mnoge njemu nejasne situacije, a znam koliko moj dječak ima silnu potrebu za time...
e tata lijepo si ovo napisao...
i ja se slažem...
kod nas je išlo polako.... prvo je "mamin prijatelj" išao po pelene, pa je sjedio u kužini dok je ona držala kvaku od vrata u sobi da on ne uđe :D, pa je malo ostajao sam s njom (kao babysiter), pa mic po mic, ostajao je sve duže i duže, pa je prespavao, pa je ona prespavala u sredini, pa njemu u krilu, pa je čuvao u svom stanu, prihvatila ga je na isti način kao i ja, mirno, polako, osjeća da ja zračim kad je tu, da sam mirna i sretna pa je i ona takva, a kada joj je radio kolač za večeru izjelica je javno izvalila ono "tata volim te, ups, pa ti mi nisi tata".... a onda je meni šapnila kad je išla spavati "volila bi da mi S bude drugi tata"....
osjećam da je rastrgana (zbog MBM koji otvoreno prijeti mom novom partneru), rastrgana je jer vidim da krije od MBM da voli S.... a znam da ga voli iskreno po njenom cjelokupnom ponašanju.
ne forsiram joj ništa, kažem da je to "samo mamin prijatelj", a ona meni "pa imaš i drugih prijatelja al ne spavaju kod tebe?" ups
e da, ne grlimo se, ništa ispred nje, jer jednom me samo zagrlio na sekund a ona je uklizala s leđa s obe noge između nas u hipu...da igra balun doila bi crveni karton za start s leđa s obe noge, :D
Drago mi je kad vidim da ima onih koji nemaju problema u odnosima između djece sa novim partnerima....
Budući da moje dijete ima 2,5 god., otac ne dolazi na druženja na majčinu adresu pa je sad i CZSS podnio zahtjev za zabranu kontakata oca sa djetetom (već opisano u jednoj drugoj temi)......ne znam što bi bilo, tj. da sud dozvoli ocu da dijete odvodi k sebi u stan gdje živi sa novom partnericom (koja već ima 15god. dijete iz prijašnjeg braka) jer se ja sa tim ne bi mogla nikako složiti jer sam u više navrata bila izvrijeđana od strane njegove partnerice, kad sam ga zvala jednom davno iza pola noći da dijete vozim na hitnu da ne pada temp. (kasnije je ustanovljena velika u pala mokraćnih kanala), poslala mi je sms neka bolje pazim na dijete jer je stalno bolesno (a ono tek krenulo u vrtić), i da ne znam skinuti temp. (a temp. nije padala bez terapije samo uz lijek za snižavanje temp.), da ja lovim muške djetetom, i prijetim alimentacijom i sl......i još sad nedavno anonimno dobim doma dopis (95% sam sigurna da je ona autor) da se sumnja da sam ja podmitila djelatnike suda, CZSS itd pa oni sad njezinom sad.partneru žele zabraniti susrete sa djetetom....a on je taj koji se ničega nije pridržavao.....
Ne znam kako bi opće mogla ja dozvoliti da mi se dijete odvodi u stan, tj. da ona uopće bude prisutna na susretima mog djeteta sa svojim ocem (ako ih bude bilo), jer tko zna što je u stanju djetetu nalagati kad dijete bude veće.....ne znam kako bi se nosila sa tim
Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv toga da on ima novu partnericu (hvala bogu da sam ga se riješila, kakve probleme sam radi njega imala) ali da je ona ok, da me ne vrijeđa bilo bi sve ok......
Vidim da je tema bila davno al ja se sada postavljam kao ona sa druge strane. Razveli smo se prije 3 mjeseca, curice imaju 5 i 2 godine a ex vec uvodi novu djevojku u zivot djece. Starija je zna jer joj je bila teta u vrticu, i voli je strasno, i ja znam da trebam biti cool oko toga, da budem sretna sto je dobra sa mojim klinkama, i ne govorim nista na nju al mi je pravo tesko. Iz razvoda sam izasla jaka, koliko god da me je htio povrijediti nekako me je razvod ojacao, jer sam stvarno brzo stala na svoje noge i cinim sve da moj zivot sa klinkama bude savrsen ili koliko moze biti. Al juce kada su dosle doma od njega mala mi je rekla mama hajde da napravimo poklon za D jer ja nju volim. Srce mi je prepuklo. Sve do sada sam bila cool al tek sada osjecam da tonem. Znam da cete reci budi sretna da je tako, al me tako boli sto je toliko u zivotu moje djece tako rano. Malena jos i ne zna sta se desava, kada je kod mene zive njega, i ibratno, starija ima ispada raznih, nisu se navikle na razvod a u njihovom zivotu vec ima neko treci. Kada sam ex zamolila da ne brza, samo mi je kao odgovor na to dao da svaki dan kada su sa njim i ona je tu. Kako najlakse da ovo prebrodim
Vrijeme je najbolji lijek, ali to ne ide brzo.
Jednog dana ce ti biti drago da nova partnerica u zivotu tvog bivseg muza je pozitivna i obraca paznju na vase djecu. Ali sad si daj vremena. Mislim da su tvoji trenutni osjecaji posve normalni i ocekivani.
Posljednje uređivanje od sirius : 18.06.2019. at 09:35
Razmišljam identično kao sirius.
Imam jednu poznanicu kojoj se dogodila ista situacija s djetetovom tetom iz vrtića. Tata je sada s njom i već imaju zajedničko dijete (drugo na putu).
S tim da je tata ostavio mamu djeteta upravo zbog te tete što je još otežalo cijelu situaciju. Bilo je teško i puno osuđivanja, svađa, mama se teško mirila s tim da njena kćerka voli tu tatinu novu suprugu, svoju bivšu tetu iz vrtića.
Al evo vrijeme je učinilo svoje, sve se smirilo, svi su nastavili sa svojim životima, a najbitnije malenoj su u životu prisutni i mama i tata.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 18.06.2019. at 09:55
I ja se slažem sa Sirius.
Glavnu ulogu u odnosima između nove partnerice, djece i tebe treba odigrati tvoj bivši. Ne znam jel prerano, ovisi. Ako mu je veza s novom partnericom ozbiljna, onda nije prerano da je curama tako i predstavi i da one s njom grade nekakav odnos. Iz osobnog iskustva, mene je muž svojoj kćeri predstavio kao curu tek kad sam se trebala doseliti kod njega. Prije toga smo se vidjele par puta nakratko čisto da zna da postojim. Nije bilo nikakvih ispada, ali to može biti i do toga što je njegova kćer bila mlađa nego tvoja sad i do toga što je njegov razvod bio puno ranije nego što sam ja došla. Zato kažem da je na njemu da takve stvari procijeni.
Uzmi si vremena da sve posložiš u glavi. Sigurno će ti s vremenom biti drago da je ta žena dobra s tvojom djecom. Ne može ona tebi nikako uzeti njihovu ljubav, a vjerujem da to i ne želi.
Iz mog osobnog iskustva taj osjecaj da tko je pak sad to u zivotu moga djeteta, prode. Meni su se stvari tako odigrale da sad iskreno zalim za tom brzopoteznom, ali briznom i normalnom partnericom mog bivseg muza. I ne mogu se sama sebi nacuditi da koji sam ja problem mogla imati s takvom zenom....
Posljednje uređivanje od casa : 19.06.2019. at 23:53
Diši. Ti si joj mater i bit ćeš zauvijek. ni jedna te tatina partnerica ne može i neće zamijeniti. Budi sretna što tvoje dijete prima ljubav s još jedne strane. Teško im je. Iako to možda još ne razumiju. Mi smo se rastali kad je imala 5. Sad nakon 5 godina je to veća tragedija nego tada. Jučer mi je plakala da je nesretna zbog toga. S druge strane već godinu dana ima nacrtanu tatinu partnericu na sobnim vratima u obiteljskom stablu.
Posljednje uređivanje od rossa : 20.06.2019. at 18:02
Mamita, vrijeme, koliko god bio klišej, učini svoje. Ti si njihova mama. Presumjeri energiju na svoj oporavak, njima pusti da grade odnos.
Mene je to puštanje oslobodilo. Neću lagati da mi pored sve boli koju smo dijete i ja proživljavali nije teško palo da ima nekoga. Žive već gotovo godinu dana skupa,a vilenjak ni ne zna da je tatina cura. Ona s njima nikada ne provodi vrijeme, dapače, tatino vrijeme s njim je usklađeno s njenim odsustvima, tata se potpuno dao u njihov odnos, na račun vremena, novca i energije, a sada i bliskosti s djetetom. Nema zajedničkog sladoleda, šetnji, izleta. Ne želi ni spavati kod tate, nikada ih ne spominje. I znaš što, ja se ne zamaram. Šteta za oboje što se ne posvete zaista divnom i zanimljivom djetetu. Oni su na gubitku. Tako da je uvijek ljepše ako je novi partner normalna osoba koja svoje vrijeme i energiju posvećuje našem djetetu. Ako budem ikada s nekim to će biti glavni uvjet. No, trebaju naša srca sve to preživjeti. I hoće.
Palčice žao mi je da je takva situacija zbog malog vilenjaka, al ti si sve to tako prekrasno sročila, vas dvoje zaslužujete zaista sreću najveću
A ovi šta su na gubitku, ko im kriv, vjerojatno će to kasnije i tata sam shvatit al bojim se da će bit kasno a vrijeme se ne može vratit. Svakom njegovo, bitno da vas dvoje imate svoj mir
Posljednje uređivanje od Lili75 : 27.06.2019. at 15:18
Hvala Lili!
Htjela sam samo reći da nakon prolazne faze ljutnje i tuge treba energiju preusmjeriti na sebe, svoje dijete i graditi odnos kakav vam oboma treba. Na stvari na koje ne možemo utjecati treba pustiti da drugi ulažu ili ne ulažu svoj trud. Djeca trebaju sretne, mirne i ostvarene mame.
Nama se situacija drastično promijenila. Mislim da je ključno bilo moje popuštanje, s diplomatskim sugestijama. Uglavnom, dobro je.
Nego, voljela bih čuti kada ste se vi, mame, odlučile na novog partnera. Jeste li stvari gledale iz puno opreznije i suzdržanije perspektive, koliko vam je trebalo da se prepustite, da obznanite javnosti, da upoznate novu osobu s djetetom?
palčice, nemam osobna iskustva, ali koliko te poznajem iz tvojih postova, ti ćeš učiniti sve da tvome djetetu bude dobro.
Nekako sam uvjerena da ćeš znati kako.
Fantastično mi je to kako si tete u vrtićima za partnera nađu tate koje im dovode djecu. Je*eno.
Ovako hipotetski ja bih ga definitivno prvo predstavila kao prijatelja a kada to mi je tesko reci.
Hvala, draga Betii! Hoću, naravno, nego me zanima je li rezerviranost i opreznost opravdana i nakon toliko godina, koliko je za neko dijete dobro da ima brata i sestru na obje strane i gdje je granica da sebi damo priliku za novim životom, a pri tome zaštitimo dijete od dodatnih peripetija i ranjavanja na koje možemo utjecati.
Otkuda ti ovo? Pa nije to bas tako uobicajeno. Ja znam samo jedan slucaj.Fantastično mi je to kako si tete u vrtićima za partnera nađu tate koje im dovode djecu. Je*eno.
Ja ih sad nakon čitanja teme znam tri.
Meni je prošlo 7 godina i našla sam nekog koga njoj želim predstaviti kao svog "dečka" kako ona kaže. Imala sam nekog i prije 4 godine, ali to je trebalo biti nešto usputno pa je potrajalo 3 godine. Predstavila sam joj ga kao prijatelja. Družili smo se ponekad s njegovim djetetom, ljetovali u većim grupama skupa. Ali sam uvijek znala da to nije za cijeli život pa ga nisam htjela ozbiljno uvoditi u život.
Sad imam malo drukčiji stav. ona ima 12 godina i sve puno bolje kuži. NI ovo neće trajati cijeli život, ali što god ispalo, neka uči na mom primjeru kako veze funkcioniraju i da nije sve "i živjeli su sretno zauvijek, kao u bajjci" iako joj je to već jasno jer smo mi razvedeni.
Ukratko, nakon 2 mjeseca sam joj rekla da postoji netko tko mi se sviđa, na što je ona slatko pitala da sviđam li se ja njemu
Ja sam ga negdje spomenula kao prijatelja, na što je ona frknula i rekla da mi je on dečko, a ne prijatelj
I mi se zasad viđamo onda kad je ona kod tate, ali nam se život od veljače malo mijenja pa će ga tad konačno upoznati.
Čak sam bivšeg pitala kako je on predstavio svoju curu s kojom je već 4 godine. On kaže da ju je brzo predstavio jer su njih dvoje bili prijatelji prije pa su brzo znali da je to to.
Ma kuže oni razliku. bar kad su stariji. Pita me M nekidan s kim se tipkam. Kažem ja "s njim". "Znam, smješiš se". Plus, ja njoj nikad ne lažem.
Hvala, rossa! Tako bih nekako i ja postupila ili barem mislim. Apsolutno se više ne vidim kao nekoga tko se zanosi mišlju "do kraja života".
Ne znam koliko se ovo boldano proučavalo, nisam o tome nikad ništa pročitala iako sam nalazila na puno tekstova o utjecaju djeteta na razvod. Ovako, intuitivno, ne čini mi se da je imanje polubrata ili polusestre bitno drukčije od imanja brata i sestre u nuklearnoj obitelji. Ima svojih prednost i mana. Opet intuitivno - više je prednosti. Ako ništa, uvijek se govori da su interakcije sa sestrama/braćom dobra vježba za svakakve međuljudske odnose u životu.
Davanje sebi prilike za novim životom je dobra lekcija i za dijete jer će jednog dana znati da svatko ima pravo na sreću, pa i ono.
Sretno! Vjerujem da će sve biti dobro. To su sve normalne situacije u životu. Ako su odrasli odgovorni i razumni i žive svoj život na najbolji mogući način, djeca to dobro prihvaćaju. S druge strane - nema nikakvih garancija da će sve ispasti sjajno. Većina rastavljenih roditelja je to iskusila - očekivali su i prvi put da će biti sjajno, a nije ispalo, pa su morali donijeti odluke koje su donijeli. Nema veze - ne treba zbog toga propustiti drugu priliku. Djeci je i te kako važno da su roditelji sretni i ispunjeni, a nalaženje novog partnera dio je te priče.
Slažem se s Beti - sama ćeš osjetiti kako se treba postaviti.
Inače, iz djetinjstva pamtim obitelj iz susjedstva - muž rastavljen, žena udovica. Imali su troje djece - moje, tvoje i naše. Bili su par godina stariji od mene. Svi su se dobro slagali. Jedina kćer (muževa, iz prvog braka) odlazila je u posjete mami. Koliko sam u ono vrijeme mogla shvatiti, nisam primjećivala da se različito ponašaju prema bilo kome - sva djeca imala su isti tretman.
Možda je ona ipak mislila da novi partneri imaju svoju staru djecu,to nisu u biti polubraća
Ali znam jedan slučaj gdje su u biti više od braće !
Nemam pojma, ali vjerojatno to nije ništa veći broj od nalaženja novih partnera na drugim mjestima... ali moraju biti u nekakvom kontaktu.Fantastično mi je to kako si tete u vrtićima za partnera nađu tate koje im dovode djecu. Je*eno.
Znam više primjera gdje su ljudi raskinuli s bračnim partnerima zbog kumova, prijatelja i vrlo često poslovnih suradnika/ca, s kojima su provodili više vremena nego sa vlastitim partnerima. To je život. Nije uopće bitno što se dogodi, nego kako se nosimo s tim. Ja sam zagovornik toga da je dobra rastava uvijek bolja varijanta od lošeg braka, pogotovo odnosa u kojem je u igri zlostavljanje. To treba raskinuti po svaku cijenu, a kad se ljudi oporave i stanu na noge - krenuti dalje.
Jasno da mora biti u kontaktu češće nego sa svojim partnerom, ali mi je zanimljiv kontekst.
Ono, prijatelj si, znaš da ćeš mu zeznut obitelj, kod muških je gore jer uglavnom ostaju bez djece. Kum (kakav? vjenčani? krsni?), tim gore. Nije li "kum" netko tko treba štititi, pomagati obitelji kojoj je kum? Te na koncu, tete odgojiteljice kojima dolaze djeca, gledaju svaki dan djecu i nije im žao uplitati se u nečiju obitelj i tom djetetu koje svaki dan gledaju oduzeti oca.
Naravno, naravno, otac nije trogodišnjak da ne zna kako će se ponašati, ali svejedno, postoji moralna odgovornost da ne zaskakuješ i saletavaš oca koji ti dovodi svoje dijete. Ili ne?
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 09.12.2020. at 09:19
Pitam se kakav je misaoni proces kad si na početku uplitanja u nečiji život... "Volim djecu, volim moje zanimanje, djeca su sve, ali... idem zajebat obitelj ovom djetetu, eventualno ih ostavit u kreditnom, poslovnom, stambenom paklu, roditelje na terapijama i tabletama protiv depresije,... jer ja sam tako kul jer mogu zavesti nečijeg tatu, a on si je kompletno sam kriv što je zagrizao."
Dakako Peterlin da je rastava najbolja. Voljela bih da me prevario puno prije s obzirom na to da se ružno ponašao čitavo vrijeme. Ne na ovaj način, ne kad su već djeca tu. Ne pred mojim nosom očekujući da prihvatim tu igru. Ne da mi laže u oči i pravi me budalom. Ali valjda se ništa bolje ne može očekivati od tog kalibra čovjeka. Svejedno, zanimljiv mi je karakter osobe koja mu pristane biti suigrač.
Žuta, na ovo bi moja prijateljica rekla "pali su jer su bili padu skloni".
Tj. nisu velike šanse da će se inače stabilan brak i dobar odnos raspasti zato što je teta u vrtiću neodoljiva ili zato što se ženi zavodljivo smeška venčani kum.
Većina nas tokom zajedničkog života sretne još ponekog ko je možda zanimljiv, vredan pažnje, privlačan... Ili ko šalje signale i predloge manje ili više suptilno.
Na primaocu signala je da odluči šta će povodom toga.
A ako teta ili kum već zaista budu neodoljivi i desi se neka fatalna privlačnost- a ne znam, i to je život...
Mislim razumem tvoja osećanja i tvoju situaciju, ja više onako uopšteno filozofiram. Za tebe konkretno ne znam šta bih rekla, osim da mi se čini da nemaš na čemu da zavidiš novoj partnerki tvog bivšeg...
S obzirom da poznajem ženu koja je pobegla iz jedne nasilne veze da bi bila u idućoj, rekla bih između ostalog, da ljudi nisu uvek ni pametni ni racionalni, niti mogu lako da izađu iz svojih životnih obrazaca.
Ne postoji. To je isključivo osobna odgovornost pojedinca. On ima slobodu odbiti "saletavanje" i poslati ih kud se ljude obično šalje, ali nije to učinio.
Davno su ljudi rekli da prilika čini lopova, ali to ne znači da tu priliku svatko i iskoristi. Nisu svi lopovi koji bi mogli krasti niti su svi kurviši koji bi se mogli kurvati itakodalje....
rossa divno
moji su veliki pa mislim da jednog dana necu imat nekih problema kad i kako im reci. veci mi je problem sto su uvik samnom i neman nekog praznog hoda kada bi provodila vrime s nekim... al vjerujem kad nekog nadjem da cu nesto smislit
Meni je Peterlin jasno za njega sad da je nula i da je propustio ispravno postupiti i da je loše odigrao s kartama. Bavim se malo sad s mentalnim sklopom specifično osoba koje su bliske i prijatelji obiteljima koje će svjesno razjebati.
mb, ja sam tek ove godine dobila napokon dan u tjednu za izlaske i sebe. I zaista uživam kao prasica. Posložiti će se stvari. ❤️
Eh, nismo roboti. Nismo idealni. Radimo propuste, greške i gluposti. Imamo mane. Ovo što ti opisuješ kod svog ex partnera nije samo mana, to je sistemska greška (loše ponašanje prema tebi).
Što je tebe zadržalo u toj vezi? Očito je tu moralo biti neke ljubavi i strasti, inače bi i sama davno prije utekla. Nešto je sigurno bilo dobro.
Ne pišem to zato da ti prigovaram, nije mi ni na kraj pameti. Pišem zato što mislim da bi bilo dobro pronaći razlog zbog kojeg ćeš oprostiti sama sebi i drugima, uključivši s vremenom i njega. To nipošto ne znači povratak na staro, ali vi ćete morati nastaviti svoj odnos - roditelji ste svojoj djeci. Morate nastaviti komunicirati. To je lakše ako se uspiješ riješiti gorčine. Sretno!
žuta, ja bih ti skromno savjetovala da energiju usmjeriš na oporavak sebe. Meni je to jako pomoglo, njega sam pustila da se inati, putuje, provodi, a ja sam postala čvrsta, stabilna i oporavljena. Nije bilo lako. Baš sam si dala vremena i blagosti. U međuvremenu je i on došao k pameti. Trebalo je strpljenja i vremena, ali je. Isto želim i vama!
Naravno, treba proći i ta ružna faza tuge, ljutnje, razočarenja, zamjeranja,.... Ali gledaj to ovako, poslije će biti samo bolje i vedrije.
Posljednje uređivanje od palčica : 09.12.2020. at 10:26
Ne može se komunicirati s posve poremećenom osobom koja izmisli da sam ja radila ono što mi je on de facto priznao samo mjesec dana ranije za sebe i onda mi prijeti smrću. Tu nema komunikacije niti mislim ikom opraštat. Ono što je radio je neoprostivo.
ja sam 7 godina imala pola mjeseca za sebe pa sam mogla šta i kako sam htjela. I tako sam se organizirala, moji tjedni su bili posve posvećeni njoj. Kad sam bila slobodna, kino, kazalište, koncerti, sve. Sad nakon 7 godina, BM odlazi raditi vani i nas dvije ostajemo same. Ali sad je ona veća i traži i neko vrijeme za sebe pa ću se moći nekako iskombinirati. Čak me tjerala da idem van s njim iako je ona bila kući. Imala sam groznu grižnju savjesti jer je "napuštam" da bi popila piće s nekim. Ali sad više nećemo imati izbora. Kako će to funkcionirati, vidjet ćemo. Doći ću tu plakati ako bude trebalo
Hvala palčica. Voljela bih da s mogu oporaviti, al od ovog usranog covida, vremena, svega, ja se nemam kamo maknut nit imam bilo kakvog vremena za sebe. Samo presing, presing.
rossa, totalno ti držim fige, neka bude po tvojoj mjeri! Mada te razumijem oko nekadašnje grižnje za odlazak na piće. ❤️
žuta, daj si vremena, iz svega ćeš izaći jača i pametnija. I brini i o sebi! ❤️
Ja sam poprilično suzdržana i bez zanosa i ne znam kako se nekome uopće da truditi oko mene. Možda zbog opreza, djeteta, prijašnjeg iskustva, ali i činjenice da mi je i bilo lijepo samoj.
Osoba koja je poremećena je bolesna, a bolesnoj osobi se teoretski oprašta njeno ponašanje jer je bolest uzrok.
U praksi, prvo zaštitiš sebe i decu od na taj način bolesne osobe, a kad se osetiš slobodna i sigurna onda možeš da počneš da opraštaš.
Ne mislim na neki religiozni oprost, nego na osećanje da te više ponašanje te osobe ne uzrujava i ne dodiruje jer si svesna da je ponašanje bilo van kontrole te osobe ( u ovom slučaju deo odgovornosti snose i roditelji tvog muža ali verovatno ni oni nisu svesni svoje uloge).
Nemam iskustvo nasilnog muža ali svekar je ove, svoje poslednje godine života bio paranoičan, dementan i imao epizode nasilnosti. Pri tome je nažalost bio i pokretan dugo vremena. U startu sam bila svesna da on ne može bolje i drugačije i da je uzrok neki vid demencije, ali u praksi nije mi bilo svejedno što sam svaki dan pratila decu u školu i iz škole i stalno se osvrtala, nije to lako. I iskreno priznajem da sam mu oprostila tek kad više nije mogao da ustane iz kreveta a ja se osetila sigurno.
U tvom slučaju opraštanje isto sigurno neće biti lako, ali će biti potrebno tebi. Samo ne vidim razlog da se uzrujavaš oko nove partnerke tvog bivšeg. Ono što je privuklo tebe, verovatno je privuklo i nju. I to je sve. Njen partner je sada njen problem, a zašto je ona birala tako - ko zna, i na kraju krajeva, koga briga? Ona bi trebala više da se brine nego ti jer je on i dalje pred zakonom otac troje dece i ima bar finansijsku odgovornost prema njima. Pri tome ona ima i primer njegovog ponašanja prema tebi. Ja bih pobegla glavom bez obzira, a ako ona bira drugačije, pa, šta sad...
Posljednje uređivanje od pulinka : 09.12.2020. at 11:00
Pulinka sasvim si u pravu i ja to mogu racionalizirati na taj način. Ni Hitler nije kriv. Kriv je svemir što ga je učinio takvim. Ali ja se osjećam bolje kad zamjeram, a ne kad sam univerzalno razumijevajuća i opraštajuća. Njegova dragana ima svog muža kojeg manipulira i kojem laže i s kim ima dijete. Zbrinuta je i boli je uvo što će biti s ovim debilom. Što mu je dala do znanja pa se odmah prešaltao na dating siteove i moljenje da se vrati. Paralelno.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 09.12.2020. at 11:09
Zuta, ljudi su jednostavno takvi. Od prilika čini lopova do shvaćanja posljedica je dalek put.
Pa tek sve ovo ne bi trebalo da je tvoj problem
zuta, nadam se da si potrazila i pomoc psihologa, nije lako sve hendlati sam
palcice, zasluzila si itekako!!
imam ja vremena za sebe, moji su veliki. griznju savijesti imam samo kad negdi moram odputovat. s obzirom na virus ionako trenutno ne idem nigdi
@malena beba, tražila sam nešto, ali je većinom nedostupno, skupo ili neučinkovito.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom