Moji rade sve isto što i tvoji, a duplo su stariji, 3.5, 7.5, 10.5

Svaka igra je vikanje, deranje, ne nužno svađa, ali užasna galama.
Svaka igra je nered koji se poslije posprema. Igri dnevno ima valjda 50, to je 50 pospremanja. Malo vodene bojice, pa rašire 15 crteža da se suše i na slobodnih 2 kvadrata rašire barbike ili autiće. Proći se nema gdje. To je cca 40 minuta u danu, onda krene novih 20, barbike moraju ostati gdje jesu jer je to instalacija koja se ne dira sad. Ako imam sreće mogu barem maknuti crteže, taman im napravim mjesta za sljedeći nered ili instalaciju, kuhanje, igranje u kadi.... igraju se lovice i skrivača u tom malom stanu (ne započinjite o kući molim ), zavlače se u ormare među odjeću, presvlače, kostimiraju, prave dućane ili plac na kojim prodaju tu odjeću koju su izvukli ili namirnice iz kuhinje, stariji igraju društvenu igru, mala im sve razruši... sto god hoćeš, sto ideja dnevno.

I ništa od toga nije neka savršena slika iz reklame, nego vječni kaos s prekidima nejvjerojatnih scena spokoja, mira i sklada (u trajanju od 15 sekundi, reklame recimo traju 30 sekundi ).

Meni to ništa ne smeta, moja mama je bila takva i nas stan je bio takav, i nama je sve dozvolila, i sad njima dozvoli takvu slobodnu igru, i ja im dozvolim... meni je to normalno i ja se oko toga ne živciram.
Imat ću tišinu i urednu kuću kad oni odsele i prije nego dobijem unuke.

Ima naravno i opasnih stvari... kad sam rodila najmanju i dojila ju u sobi, ovo dvoje su se popeli na kuhinjski stol i sjedili na njemu i nešto su si zamislili neku igru, dok se nakon par minuta stol nije prevrnuo i puknuo, oni pali dolje... tako, svega tu ima.

S druge strane moji su i na ekranima, i to ne malo. Ne znam kako bih preživjela 16 tjedana ove godine s poslom i školom od doma bez ekrana. (da utvrdimo ako već i vrapci to ne znaju na svakoj temi ). Imaju ograničenja i pravila, imaju uvjete koje moraju zadovoljiti da smiju na ekran, ali neću se lagati, u uvjetima u kojima trenutno živimo puno su na ekranima. S druge strane to im je i neka socijalizacija jer često igraju s drugom djecom, vjerovali ili ne, kreativni su - koliko god mi je debilan taj TikTok u nekim trenucima sam oduševljena kakve filmiće moji klinci naprave. Kad su lijepa (i normalna) vremena satima smo vani svaki dan, pa šta sad ako su sada i na ekranima.

Znam da su tvoji mali da se zalijepe satima, ali možeš im pustiti neki dugometražni crtić, ili one pjesme i brojalice s YouTube-a, neće im ništa biti. Ok su i neki sadržaji na TV-u. Biti sama s njima cijele dane, bez vrtića, bez “sela” oko sebe i 20 ljudi koji ti pomažu je heben posao (ne mogu naći drugu riječ) i moraš si malo olakšati, ne mora svaka sekunda u danu biti vrhunsko kreativno i spoznajno ostvarenje. A i na YouTube-u mogu naučiti engleski .

Ako već nikako ne želiš ekrane, stavi štapiće u uši i ignoriraj ih malo ponekad, neka i sami probaju riješiti sukobe. Misliš da se u vrticu ne tuku, svađaju, grizu jedni druge, otimaju igračke, uništavaju... pa teta nekad reagira, a nekad se i sam mora izboriti s tom situacijom.