Stres, kako ga bar pokušati sniziti...

[ana-blizanci]

pa evo, zanima me na koji nacin pokusavate sniziti razinu stresa i da li uspjeva...
ja imam posao koji nije nimalo težak, dapaće. al ima mnogo stresa u ljudima oko mene, jako puno...i sav taj stres prenesu na mene.
nemogu se maknut od njih, ipak su mi prijatelji...al svaki put kad je neka stresna situacija sve se polomi na mojim leđima, i ja (znam da to moram mjenjat) njihov slom doživljavam preosobno...

kako imam 3 hahara, nemam baš vremena da se sebi posvetim...

ako imate kakav savjet, više nego dobro bi došao

[Ifigenija]

Ajoj, to je teško! Nemam savjet, samo --- drži se! Ipak si mama tri hahara i oni su najbitniji.

A jesu li ti ljudi drama-queenovi, pa tako dramatiziraju iz hobija ili su ti prijatelji u realnim životnim izazovima? Jer meni to mijenja stvar. Podmetnut ću leđa svakoj dragoj osobi koja ima realan problem, ali ako je nekome hobi raditi dramu i neće napraviti što treba sa sobom nego izbjegava kroz teatar, uopće ne obadiram. Izbjegavam ulaziti u te izmjene energije i zaustavim ih na neki način ili se isključim. Ima to svoju cijenu, ali ja isto kao i ti stavljam obitelj i djecu na prvo mjesto. Ponekad kad otpiriš drama kraljice i kraljeve oni nešto poduzmu (moje realno iznenađujuće iskustvo)...

[mitovski]

Mislim da danas ne postoji osoba koja nije pod nekom razinom stresa ( dobro možda postoji neka ) i teško ga se riješiti, obično ga se riješiš kad se i ta situacija riješi. Ja pokušam uvijek u takvim situacijama, naći onu neku svijetlu točku, tipa živi smo, zdravi smo, imamo šta jesti pa će nekako biti.
Što se tiče ljudi s kojima sam prijatelj, ali pravi, onda njihove neke teške situacije proživljavam osobno i utječu na mene i tu se dajem sto posto, a ako pričaš o ljudima koje smo nekoliko puta spominjali tzv. 'vampiri' koji ti oduzmu svu pozitivnu energiju i posišu i ono malo života, e pa takve izbjegavam, volim veselo društvo i volim se nasmijati i samoj sebi i drugima i s drugima i situaciji, a ne volim da me netko puni negativnom energijom, a da mu zapravo ništa ne fali....od takvih ljudi bježim.

[Rivendell]

Meni su takvi ljudi na poslu jako crpili energiju i prenosili stres na mene. Meni je bilo super na poslu, nisam primjećivala neke stvari dok oni nisu počeli dramiti. Na kraju se ispostavilo da mi nisu prijatelji u stvarnom životu nego nas je splet okolnosti tj isti posao spojio, a kad sam dala otkaz samo su mi se neki nastavili uopće i javljati. I to oni za koje sam najmanje mislila.

Zato Ifi ima pravo. Treba razlučiti jesu li ti stvarni prijatelji.

[Beti3]

Čujem ja i čitam o takvim ljudima koji "piju energiju", ali ja to ne primijećujem.
Čime to rade? Kako drame? Jer, ako pričaju o svojim problemima, ja ću ih rado saslušati a možda i pomoći. Ili okrenuti temu.
Ne čini mi se da mi itko uzima energiju i time ne osjećam stres radi nekoga.

Možda je to rješenje, ne dozvoliti da osjećaš stres radi drugih. Izuzetak je obitelj.

[Rivendell]

Takozvani energetski vampiri većinom pričaju o lošim stvarima u životu, kako se nema novaca, kako je šef grozan, kako su kolege ovakvi ili onakvi, i iako su ti u principu naporni, na kraju se dogodi da se i ti počneš tako ponašati da bi imao o čemu pričati dok si s njima na kavi. Zamka je što onda počneš malo po malo i ti tako razmišljati i to ti oduzme puuuno energije.

Eto Beti, to je moj odgovor na pitanje tko su ti ljudi i kako ih prepoznati.

[Beti3]

Hvala na odgovoru. Ne bi ja tako. Niti će me tko povući u crnilo. Uvijek ima nešto dobro o čemu se može pričati. Takvi ljudi samnom nemaju šanse.

[Zuska]

Takozvani energetski vampiri većinom pričaju o lošim stvarima u životu, kako se nema novaca, kako je šef grozan, kako su kolege ovakvi ili onakvi, i iako su ti u principu naporni, na kraju se dogodi da se i ti počneš tako ponašati da bi imao o čemu pričati dok si s njima na kavi. Zamka je što onda počneš malo po malo i ti tako razmišljati i to ti oduzme puuuno energije.

Joj, takvi ljudi mene iscrpe na drugačiji način. Naime, kad god mi netko počne s nekim problemom, ja se automatski upregnem rješavati problem, pa pokušaj ovo, pa pokušaj ono itd., ali oni to zapravo ne žele riješiti problem, već samo pričati o njimu, ako treba i godinama, pa nazad obično dobijem razlog zašto je to neko rješenje nemoguće, neizvedivo i sl. Npr. jedna frendica mi se godinama žalila na posao i na kolege i na plaću i na šefa..., ali, ne, ona ne može promijeniti posao zato jer....i onda sto razloga zašto ne. A i inače je sva crna pa je bilo i drugih problema koje jednako tako ne može rješiti. Uglavnom, nakon kave s njom ja sam se znala osjećati užasno iscrpljeno, kao da sam kopala, trčala kilometrima... Dok nisam skontala da mi žena svaki put isisa svu energiju. A imam je...
I imam oko sebe još takvih vampira, ali sam ih skontala pa im sad više ne pokušavam pomagati, samo saslušam, kimnem glavom, promijenim temu...ako se uopće podružim s njima.

Dakle, ljude koji ti izazivaju stres malo odmakni od sebe, barem prorijedi druženja. A kraj sebe drži ljude s kojima imaš dobru vibru i dobru razmjenu energije.

[laky]

kako poznato Zuska ali se polako rjesavam jer sam jedno vrijeme stalno rješavala probleme ljudi koji su ih iznova trazili

[flopica]

Hvala na odgovoru. Ne bi ja tako. Niti će me tko povući u crnilo. Uvijek ima nešto dobro o čemu se može pričati. Takvi ljudi samnom nemaju šanse.

Beti kao protuteža energetskim vampirima
ja sam te odmah zamislila kao nekog superjunaka, tipa Super Beti

[leonisa]

Hvala na odgovoru. Ne bi ja tako. Niti će me tko povući u crnilo. Uvijek ima nešto dobro o čemu se može pričati. Takvi ljudi samnom nemaju šanse.

zavisi i o slusacu. vrlo je tesko napraviti zid i prilikom slusanja ne staviti sebe u cipele osobe koja prica. a onog trenak kad to napravis, ode sve u kupus...
s druge strane, zaista ima napornih osoba koje samo kukaju i kukaju i nis im nije dobro i ne vide ljepotu zivljenja ni u jednom aspektu, te odbijaju svaki tvoj pomak u bljestavilo i umjesto da ih ti odvuces u njega, oni te povuku u crnilo.
imas srece sto nisi naletila na takve osobe.

kako postoje osobe koje te pune enetgijom i pricaju o pozitivi i mogu u svakom crnilu naci svjetlo, tako ima i onih koji su cista suprotnost.

[hm]

Takozvani energetski vampiri većinom pričaju o lošim stvarima u životu, kako se nema novaca, kako je šef grozan, kako su kolege ovakvi ili onakvi, i iako su ti u principu naporni, na kraju se dogodi da se i ti počneš tako ponašati da bi imao o čemu pričati dok si s njima na kavi. Zamka je što onda počneš malo po malo i ti tako razmišljati i to ti oduzme puuuno energije.

Eto Beti, to je moj odgovor na pitanje tko su ti ljudi i kako ih prepoznati.

Ovo je točan opis mojih kolega u sobi, jedino kaj se ja pokušavam oduprijeti uvlačenju u takve priče, ali me to sve skupa svejedno izmori tako da sam navečr prilično rano za nikaj. Posebice sam to skužila sad kad sam se nakon 2,5 mjeseca izbivanja iz firme vratila natrag da me stefilo tak da sam već prvu večer nakon posla samo pala.
Na žalost, novog posla nema na vidiku, ali ne odustajem i tražim dalje. Da ne bi pomislili - nisu kolege jedini faktor zbog kojeg bi mijenjala posao, ali i oni značajno doprinose. Inače, ovo mi je prvi put da sam upala u sobu s takvom ekipom i to me strašno troši, ali nastojim se što je više moguće fokusirati na meni bitne stvari u životu.

[tangerina]

Joj, takvi ljudi mene iscrpe na drugačiji način. Naime, kad god mi netko počne s nekim problemom, ja se automatski upregnem rješavati problem, pa pokušaj ovo, pa pokušaj ono itd., ali oni to zapravo ne žele riješiti problem, već samo pričati o njimu, ako treba i godinama, pa nazad obično dobijem razlog zašto je to neko rješenje nemoguće, neizvedivo i sl.

Pretpostavljam da dobiješ i da se svjesno ili nesvjesno ljute na tebe, jer da šta ti misliš da je problem rješiv da ga ne bi oni već riješili..

Ja sam u pomagačkoj profesiji, i kad sam počela raditi, baš su me bacili u vatru ljudi s problemima. Morala sam se brzo i snažno naučiti slušati, empatizirati, ali ne preuzeti tuđe probleme. Dotad sam nevjerojatno spremno preuzimala tuđu patnju. Došla bih kući i patila tuđe patnje, zamišljala kako im je sad grozno, a oni su možda već u drugom filmu.

Ana, meni je u situacijama koje spominješ pomagalo da sama sebe podsjećam: To nije TVOJ problem. Ono, doslovno bih sebi govorila: ti si ta i ta, živiš tu i tu, dobro se slažeš s mužem, zdrava si..

[ana-blizanci]

ola ekipa
ma ti vampiri su večinom na poslu, oko njih je vječiti stres...a opet, prijatelji su mi i znam da će mi uvik pomoć..a s druge strane iscicaju svu energiju iz mene i nakon toga se danima oporavljam :O
Ifi ma nisu drama queen-ovi već prave gluposti od svog života i upadaju u glupe situacije iz kojih ih ja pokušavam bar savjetom izvuć...

ja sam u principu ko Zuska čim čujem za neki problem ja ga već počnem riješavati, tražiti sva moguća riješenja, načine da se to ispravi...

[Ifigenija]

Ma, to jesu drama queenovi, ako izmišljaju nevolje da bi se imali čime baviti. Sve im kimaj, i ne uvlači se ni u šta. Drži se!

[zutaminuta]

Događa mi se da se tresem u stresnim situacijama. To mi se dogodilo četiri puta u životu. Kad se moram konfrontirati s nekim i zauzeti za sebe. Jednom prije 10 g i ove godine u tri navrata. Imala sam jako stresnu godinu. Internet kaže da se trzavica događa kad je organizam dosegao svoj limit kortizola koji može podnijeti. Meni se čini da mi je taj kortizol jako povišen. Ne mogu do psihića jer nemam gdje ostaviti djecu, nemam kad otić, nema uvjeta radi covida, ovako su pretrpani zbog ljudi u strahu od lockdowna. Ne plaća mi se internetske savjetnike. Telefonski besplatna savjetovanja su prebukirana. Ne pomaže mi blebetanje dok mi netko ponavlja ono što sam taj čas izgovorila. To me iritira jer kroz slično prolazim kad razgovaram s materom. Nemam kad trčat ili neki oblik fizičke aktivnosti da izbacim stres.

Kako se vi nosite sa stresom? Osim trčanja, jel.

[zutaminuta]

Ne mogu se nikakvim znanim metodama opustiti. Stalno sam u alert modu iz kojeg ne mogu izaći.

[mitovski]

Ove godine se i meni u nekoliko navrata dogodilo da sam se tresla, onako cvokotala zubima zbog stresnih situacija.
Isto sam kao i ti u tom nekom napetom modu i nikako se opustiti. Nije mi to slično. Ne čudim se tome s obzirom na situaciju, a tu se onda dogodilo i nekoliko privatnih stvari koje su me baš izule iz cipela. Taman kad se krenem vraćati u neki svoj normalan mod ponovo se nešto dogodi. Nisam naviknula na takvo stanje, čupam se.
Korona, potres, dijete samo doma poslije potresa, online škola, ogorman stres na poslu, klijenti kojima si prva crta na kojoj istresu svoj stres, smrt mame, obiteljski problem... Zapravo kad ovako nabrojim dobro se i nosim.

[Riri92]

Meni je ginekolog rekao da trebam ići provjeriti kortizol, pa ako je povišen (vjerojatno jeste, u većini simptoma se nalazim), dobit ću neke tablete.

Ja sam isto stalno napeta. Organizam mi je u takvoj nervozi kao da se svake sekunde treba nešto loše dogoditi. I isto tako se ne mogu opustiti nikakvom metodom.

Ne znam, možda da i vi krenete od toga, pa ako je do kortizola, riješit će se.

[palčica]

Znam da nisi u mogućnosti (želim ti da budeš), ali meni je u najstresnijim situacijama pomagalo beskrajno dugo hodanje. Iscrpila bih tijelo da ne mislim. S vremenom sam to počela prakticirati iz prevencije, a onda naučila i bolje kontrolirati sebe, promijenila percepciju svega kada nisam mogla utjecati na stvari. Sada se puno bolje nosim u takvim situacijama.

Možda da uvedeš 15 minuta vježbanja za početak? Misli na sebe, nemoj si dopustiti raspadanje. Drži se!

[Lili75]

Zuta, mitovski, Riri
:grouphug:

[Peterlin]

Meni je ginekolog rekao da trebam ići provjeriti kortizol, pa ako je povišen (vjerojatno jeste, u većini simptoma se nalazim), dobit ću neke tablete.

Ja sam isto stalno napeta. Organizam mi je u takvoj nervozi kao da se svake sekunde treba nešto loše dogoditi. I isto tako se ne mogu opustiti nikakvom metodom.

Ne znam, možda da i vi krenete od toga, pa ako je do kortizola, riješit će se.

Ti si trudnica, to se zna u trudnoći dogoditi. Tijelo je općenito u drugačijem hormonskom statusu. Meni je slično bilo u drugoj trudnoći - rizik od otvaranja, otišla na čuvanje u bolnicu, a doma samo ostavila malo dijete koje još ne hoda. Zvuči poznato? Sjećam se samo da su mi rekli kako je odmor najbolja terapija, a to si često ne možemo priuštiti. Mene su poslali na prisilni odmor (ležanje na Sv.duhu), ali mozak mi se vrtio na 10.000 okreta/s.

[Peterlin]

Ne mogu se nikakvim znanim metodama opustiti. Stalno sam u alert modu iz kojeg ne mogu izaći.

Razumijem...

Tebi je objektivno teško. Nema tu nikakvih brzih rješenja.

Ja sam u dobi koja sa sobom nosi neke slične pojave (klimakterična baba ) i ustanovila sam da mi kod nesanice i općenito nemira pomažu vježbe disanja, pijenje hladne vode, uranjanje ruku i lica u hladnu vodu...

Da ne filozofiramo puno - najjednostavniji način je pokušati usporiti i produbiti disanje, bilo kako.

Ako ti išta znači - postoji i knjiga Prirodno liječenje disanjem: http://refikhrvic.net/biblioteka/aud...-kacudzo-nisi/
PDF je ovdje https://pdfslide.net/documents/kacud...sanjempdf.html

[malena beba]

zuta ne znam sta bi ti savjetovala, osim fizicke aktivnosti. ima li neka prijateljica da pricuva dicu koji put da se odmoris malo?
mene su cesto nakon trcanja/hodanja vatali napadaji panike jer mi bi mozak vrtio sto na sat dok sam trcala. u zadnje vrime sam pocela slusati
podcaste dok trcim ili hodam, tako se prisilim da pratim sta pricaju a ne da razmisljam o glupostima. ako neko ima prijedlog za neki dobar podcast slobodno nabacite

[Jurana]

Ja kao prvu pomoć popijem puno vode, da smanji koncentraciju hormona u krvi.

[Lili75]

Meni pomaze disanje iz dijafragme, oči obavezno zatvorene.

[malena beba]

ja moram rec da meni nikakvo disanje nije pomagalo. to je isto ko ono da se niko na svitu nije smirio jer mu neko kaze smiri se (tako nekako jel, ne znam tocno ponovit)

[Konfuzija]

Zuta, ako opustanje, joga i trcanje nisu opcija, a vjerojatno s troje sitne djece nisu, mozda da pokusas stvoriti trenutak samo za sebe... Kad klinci zaspu, neki svoj ritual u kojem ces uzivati, nesto cemu ces se preko dana moci radovati, fina kupka, mirisna svijeca?

[Riri92]

Ti si trudnica, to se zna u trudnoći dogoditi. Tijelo je općenito u drugačijem hormonskom statusu. Meni je slično bilo u drugoj trudnoći - rizik od otvaranja, otišla na čuvanje u bolnicu, a doma samo ostavila malo dijete koje još ne hoda. Zvuči poznato? Sjećam se samo da su mi rekli kako je odmor najbolja terapija, a to si često ne možemo priuštiti. Mene su poslali na prisilni odmor (ležanje na Sv.duhu), ali mozak mi se vrtio na 10.000 okreta/s.

Da, ali i bez trudnoće mi je isto bilo. Kod mene je to počelo pred porod jer me bilo strah rađanja u korona situaciji, dobila sam neke paranoje da će se L zaraziti i tako.. Pa mi je to ostalo cijelo vrijeme, sad već 9 mjeseci. Ovo što Žuta i Mitovski opisuju kao alert mod.

[Beti3]

Posljedice stresa su kod mene razne, a jedna je dobrodošla, kile samo padaju. Moram staviti remen na hlače.
Ovogodišnji stalni stres sa nekoliko vrhunaca ne čini mi dobro. Svašta sam isprobala, ali zaludu kad sam uglavnom bezvoljna. Persen tablete pomognu, pa bar jednom tjedno uđem u bezstresno stanje.

Ma, nije tako loše kako pišem, povremeno je dobro.

[zutaminuta]

Beti, ma nije to tako pozitivno što kile opadaju od stresa. To znači da se tijelo muči. Znači da uskraćuješ sebe za nutritivno vrijedne i potrebne stvari tvom organizmu. Tako se i brže stari.

Meni isto vježbe disanja ne mogu pomoć. Nekad uhvatim zrak i ne ispuštam, kao da ronim. To sam voljela.

Zuta, ako opustanje, joga i trcanje nisu opcija, a vjerojatno s troje sitne djece nisu, mozda da pokusas stvoriti trenutak samo za sebe... Kad klinci zaspu, neki svoj ritual u kojem ces uzivati, nesto cemu ces se preko dana moci radovati, fina kupka, mirisna svijeca?

Cuga uz binge watching, jednom tjedno, petkom.
Inače ujutro pokušavam slušat Princea i Queen dok se tuširam. Tih 10 min. Ali mali uskače jbm mu sve ko da je još uvijek vezan pupčanom vrpcom.

[čokolada]

Žuta, ako se ne pobrineš za sebe sad i odmah, sistem će se vrlo efikasno pobrinuti za tebe i djecu kad pukneš ko kokoš.
Znači, ako nemaš love - uputnica, psihijatar, neka farmakoterapija za početak. A onda se pokušavaj izboriti i za psihoterapiju makar to bilo i on line.

Inače bih ti napisala prvo - opća praksa i neki Normabel 3x dnevno, ali mislim da ti neće biti dovoljno i samo će te zavarati do novog pucanja.

[čokolada]

Nema tu "nemam vremena za psihijatra". Da te sutra pregazi auto, tko bi čuvao djecu?

[Lili75]

Coksa, u sridu, upravo tako.
Ja se nisam usudila tako napisati, da ne zvucim grubo.

Oprosti na direktnosti zuta, ali jesam li ja dobro polovila da otac s njima ipak ima svoje dane/sate? To mi pada prvo na pamet za iskoristit za sebe za potrazit sebi psihol.pomoc.

[zutaminuta]

Ne i ne mojom voljom, da ne idem previše u detalje. Da ima ne bih bila ovako rastresena, ali imam dojam da je i to namjerno zaribao ne bi li me stjerao u kut da mislim da ga trebam.

[malena beba]

Nije dobro ni smrsavit naglo... Meni su se i ciklusi pobrkali, jos se nisu unormalili, kazu stres.
Muzika pomaze al naravno kad niko ne upada.
Zuta probaj na uputnicu ili kakvo online savjetovanje (mada iz iskustva znam da je to jos teze ugovorit kad nikad nisi sam ). Nemoj cekat da puknes i nemoj sve preuzimat na sebe. Ljudi ce ti pomoc ako zatrazis pomoc, vidit ces. Nisi nista losija majka/osoba ako pokazes da si slaba i trebas pomoc.

[Lili75]

Nije dobro ni smrsavit naglo... Meni su se i ciklusi pobrkali, jos se nisu unormalili, kazu stres.
Muzika pomaze al naravno kad niko ne upada.
Zuta probaj na uputnicu ili kakvo online savjetovanje (mada iz iskustva znam da je to jos teze ugovorit kad nikad nisi sam ). Nemoj cekat da puknes i nemoj sve preuzimat na sebe. Ljudi ce ti pomoc ako zatrazis pomoc, vidit ces. Nisi nista losija majka/osoba ako pokazes da si slaba i trebas pomoc.

Potpis na malenu bebu.

[Peterlin]

ja moram rec da meni nikakvo disanje nije pomagalo. to je isto ko ono da se niko na svitu nije smirio jer mu neko kaze smiri se (tako nekako jel, ne znam tocno ponovit)

Motivacija za smirivanje mora doći iznutra, ne izvana. Treba vježbe...

To ti je isto kao kad kažeš da te nitko ne može nečemu naučiti. Istina je - ne može. Naučiš isključivo sama, ali drugi su tu da ti pomognu. Ako u glavi imaš barijeru i uvjerena si da se ne možeš smiriti, tako će i biti.

[Bubilo Bubich]

Ja na nekoj “svjesnoj” razini sebe ne definiram da sam pod stresom, iako naravno da jesam, ali nekako to ne zovem tako, to me čini još nervoznijom i još pod većim stesom . Ne znam kako da to objasnim, ali u tom nekom trenutku (milion trenutaka) u kojem kao navire stres ja već imam neki kao mehanizam “smiri se, diši, zažmiri, donesi odluku, plivaj dalje”. Kao riješim taj neki problem koji je navro taj tren - stvarno ga riješim ili ga riješim u svojoj glavi nekom odlukom.

S druge strane, imam napade panike/anksioznosti, tijelo mi u nekom trenutku kao “potone”, osjetim kao neko “padanje”. To je kao ta neka “prava” manifestacija stresa kod mene.

Meni pomaže glazba.
Ja niti ne pokušavam naći vrijeme bez djece iako bi ga mogla naći lakše nego žuta. Ja to riješavam s djecom oko sebe. Stavim slušalice na uši i plešem. Nekad mi se priključe pa pustimo nekad glasno glazbu i svi plešemo nekad sama slušam. I ništa tu meni ne smeta “mama-kanje”, “daj mi vode, gladan sam, kaka mi se...”. Brišem guzicu sa slušalicama u usima i mogu se ufurati u svoj film.
Isto kao sto mi anksioznost navire na poslu, pa ne pobjegnem od kolega u sobi i legnem u kadu uz svijeće , nego se isključim na neki način, isto uvijek imamo slušalice i pustim si 1-2 pjesme (sad kad su online sastanci česti, nitko te ništa ni ne pita ako imaš slušalice na glavi, nego odmah zaključe da te ne trebaju smetati ).
Šetnja pomaže i kad mogu odem prošetati, ali nekad ne mogu, onda slušalice i disanje.

Meni općenito “kada i svijeće” prijedlozi izazivaju nagon da nekoga šupim .
To mi je isto kao “smiri se”, tko se smiri kad mu netko kaže da se smiri. Ono, “makni se, šta ti meni imaš govoriti da legnem u kadu i upalim svijeću (da se smirim), makni se od mene, smirit ću se kad se smirim”.

I ti trenutci kad ostaneš sam bez djece su tako rijetki i dragocjeni da nekada učiniš više za sebe ako tada pospremiš kuću, a ne ako ležiš u kadi.

Od mama-kanja ne možemo pobjeći, ja sam to nekako prihvatila i plivam kroz te napade anksioznosti (stresa) uz mama-kanje. Plus slušalice i pjesma.

Bio je citat neki dan na fejsu “popijte čašicu svaki put kad čujete mama. Ne, šalimo se, nemojte to učiniti, umrijet ćete”. .

Ima jedna stvar koju su mi rekli kad sam išla s nekim razgovarati - “vi si morate naći još jednu osobu koja će pomagati”. A još sam u puno boljoj situaciji od tebe žuta. Ako ikako možeš probaj naći nekoga tko ti na bilo koji način može pomoći oko bilo čega što bi tebi predstavljalo olakšanje/pomoć.
Postoje li neke udruge možda s volonterima? Samo pitam.

Ono što si prošla je enorman stres i situacija u kojoj se sad nalaziš također, nitko nije toliko jak da bi to bez problema prebrodio, bez oslonca i pomoći. Probaj naći neki stup na koji se možeš nasloniti.

[Lili75]

Ajme BB kako smo razlicite sve.
Ja nema sansone da bih se opustila uz slusalice i glazbu dok djeca oko mene skacu i mamakaču. Ne znam tko je predlozio kadu, al 100xbih se opustila vise da sam sama u kadi bez ikakve glazbe ili uz neku opustajucu nego na taj tvoj meni prekaotican nacin.

Moj problem je osjetljivost na buku i zvukove zato ja bez imalo problema mrtva ladna zatrazim tisinu kad je bas, bas trebam, a djecu posaljem u djecje sobe. I tako je oduvijek osim kad su bili mali (do 3-4 god).

Potpis na Peterlin, motivacija treba dolazit iznutra a tada nam drugi pomoci odnosni nauciti nas opustanju.

Takodjer mi pomazu setnje jakoo, oduvijek sam ih voljela za promisljanja, opustanje...

Ali najvise od svega mi pomaze kad sam sama u svojoj tisini i sa svojim mislima

Svatko treba naci svoj nacin.

[marta]

Lili podsjecas me na Milanovica i njegovu poplavljenu kupaonicu.

[Lili75]

nemam pojma o tome.
Morala bih guglat. Hahaha ajme di usporedba bas s njim

[Kosjenka]

[QUOTE=Bubilo Bubich;3191918

Ono što si prošla je enorman stres i situacija u kojoj se sad nalaziš također, nitko nije toliko jak da bi to bez problema prebrodio, bez oslonca i pomoći. Probaj naći neki stup na koji se možeš nasloniti.[/QUOTE]
X
A Marta, pa kako ti padne napamet samo

[magriz]

Lili podsjecas me na Milanovica i njegovu poplavljenu kupaonicu.

[mitovski]

Joooj meni vam je to kao da nekom tko nema što dati djeci za jest kažete samo ti napuni kadu, zapali svijeću i opusti se.

Žuta, užasno ti je stresno razdoblje, užasno. Teško da ćeš se ikakvim metodama opustiti. Nisam baš u potpunosti upratila tvoju situaciju, ali čini mi se da je sve to još friško. Treba odraditi i sve emocije, a bome i logistiku i tehničku stranu. Trenutno trebaš održati glavu iznad vode. Nikakve svijeće i tople kupke ti neće pomoći kad znaš da je se drugi dan budiš u istoj situaciji u kojoj si bila i prije.
Ukoliko ikako možeš potraži stručnu pomoć, pogotovo ako imaš osjećaj da si na rubu pa da ti se u teškom periodu pomogne i lijekovima dok se situacija ne stabilizira i ti ne staneš na svoje noge.

[mitovski]

Bilo bi super da imaš oko sebe osobe ili osobu s kojom si toliko bliska i koja bi ti mogla uskočiti kad se raspadaš pa da kažeš evo čuvaj djecu ja se odoh ohladiti. Na žalost, znam da često nemaš takvu osobu ili imaš, ali ti nije blizu, a ponekad je teško i izgovoriti da trebaš pomoć i da se raspadaš.

[tangerina]

umjesto kade, žuta predlažem ti da si na kraju svakog dana čestitaš što si preživjela, pobrinula se da su djeca dan završila zdrava i nahranjena i dan si bliže fazi kad će biti lakše, a ona će doći
da se prisjetiš malih lijepih trenutaka dječje maštovite igre, maženja, jutarnjeg razvlačenja, makar i dvije sekunde u danu koje ti daju snagu za dalje

i dan po dan

[Lili75]

E frigaj ga mitovski da si sve pročitala vidjela bi da smo to sve već predložile,ali je žuta na sve to imala argumente da ne može, pa smo došli do toga da predlažemo što nama pomaže da se opustimo kad smo pod većim stresom.

psih.pomoć-kaže da se ne može organizirat za čuvanje djece a i pomalo je skeptična jer nema pozit.iskustva
nekoga da joj pomogne-nema i neće prihvatit pomoć osobe koja bi nekad uskočila jer ta osoba ne želi novac (nije bliski rod)
više izlazaka van s djecom na zrak-komplikacija radi kolica i inoga
pojednostavljivanje ručkova i obroka općenito-to joj nije problem

Netko zato predlaže šetnje, netko kupku, netko slušalice i glazbu, netko XYZ...

Konstatirale smo davno da je žuta u nažalost jako teškoj i stresnoj situaciji da je bitno da sad samo drži glavu iznad vode i dan po dan.
I ja bih bila najsretnija zbog žute da potraži psihol.pomoć al to može samo ona sama za sebe odlučit.

evo i tang je lijepo sažela

[Lili75]

žuta imaš planove selidbe u budućnosti, nadam se da će ti to pomoći.

[Peterlin]

umjesto kade, žuta predlažem ti da si na kraju svakog dana čestitaš što si preživjela, pobrinula se da su djeca dan završila zdrava i nahranjena i dan si bliže fazi kad će biti lakše, a ona će doći
da se prisjetiš malih lijepih trenutaka dječje maštovite igre, maženja, jutarnjeg razvlačenja, makar i dvije sekunde u danu koje ti daju snagu za dalje

i dan po dan

Ovo ja radim i dan danas... Počela sam baš negdje u doba dok se rodio drugi sin. Dan po dan... A navečer u glavi radim evidenciju i zbrajam stvari na kojima mogu biti zahvalna. Ima ih. Treba se podsjetiti na njih. Kod mene djeluje...

Osim toga, treba birati bitke i ne gubiti energiju na istjerivanje maka na konac. Djeca nas trebaju u što boljem stanju.