Psihoterapija i dozivljaj iste u drustvu

[casa]

Od lijekova zaziru oni koji nemaju psihijatrijskog bolesnika u kući i sami bolesnici, dakle većina populacije, hvala Bogu.
I privatno i javno zdravstvo iz mog iskustva u psihijatrijskog bolesnika kroz tridesetak godina raznih pokušavanja nije uspjelo postići da bolesnik osjeća da ga je netko čuo i razumio. Ima ih boljih i gorih, ali baš nijedan nije takav dojam ostavio na pacijenta. Zato i mislim da je puno u prirodi bolesti.
Inače, gestaldt mi je beskrajno zanimljiv na teoretskoj razini. Ono što me manje oduševljava je to da ga, bar u Hrvatskoj, završavaju ljudi bez prethodnog medicinskog obrazovanja. Razumijem da erfovci, liječnici i psiholozi mogu postati terapeuti, ali da to mogu postati i sociolozi ili anglisti ne razumijem.

[Kaae]

Od lijekova zaziru oni koji nemaju psihijatrijskog bolesnika u kući i sami bolesnici, dakle većina populacije, hvala Bogu.

Ne cini mi se da tu (SAD) vecina populacije zazire od lijekova s popisa psihofarmaka. Neki uzimaju lijekove prakticki cijeli zivot, neki u akutnim fazama, neki vrlo kratko vrijeme.

Naravno, postoji ogroman spektar lijekova, stanja, poremecaja, bolesti, vanjskih i unutarnjih razloga koji ih izazivaju ili smiruju. No ne vidim, tu u mojem okruzenju, da je terapija ove vrste drugacija od antibiotika ili analgetika.

[tangerina]

Inače, gestaldt mi je beskrajno zanimljiv na teoretskoj razini. Ono što me manje oduševljava je to da ga, bar u Hrvatskoj, završavaju ljudi bez prethodnog medicinskog obrazovanja. Razumijem da erfovci, liječnici i psiholozi mogu postati terapeuti, ali da to mogu postati i sociolozi ili anglisti ne razumijem.

nije točno da mogu postati anglisti, mogu ERFovci, pedagozi, socijalni radnici, dakle isto humanističke, pomagačke struke, koje također imaju neka znanja iz psihologije, i moraju raditi u struci, ja konkretno znam hrpu logopeda gestaltista
da ne govorim da unutar te edukacije naprave dosta dobru provjeru tko je za to, a tko baš i nije, nisu ni svi psiholozi za psihoterapeute

kognitivno-bihevioralna terapija prima samo medicinare i psihologe, upoznala sam jednu dermatologinju psihoterapeutkinju i to mi je super kombinacija: ljudi joj dođu zbog problema s kožom, koji nekad nisu samo problemi s kožom.

inače mislim da se dosta brkaju kruške i jabuke ovdje, razumijem da kod psihijatrijskih bolesnika koji nisu baš u kontaktu s realitetom nije nužno realan cilj da će pacijent doživjet da ga je terapeut saslušao i razumio i da su interesi možda conflicting, ali ovo što opisuje amaranthquinoa svakako nije ok, i neko slušanje i empatija bi bili preduvjet da se uopće ostvari neki odnos iz kojeg možeš nešto gradit i mijenjat

[Kaae]

inače mislim da se dosta brkaju kruške i jabuke ovdje, razumijem da kod psihijatrijskih bolesnika koji nisu baš u kontaktu s realitetom nije nužno realan cilj da će pacijent doživjet da ga je terapeut saslušao i razumio i da su interesi možda conflicting, ali ovo što opisuje amaranthquinoa svakako nije ok, i neko slušanje i empatija bi bili preduvjet da se uopće ostvari neki odnos iz kojeg možeš nešto gradit i mijenjat

Ovo je istina, ali mi znamo samo jednu stranu price, tj. ovo sto nam je ispricala amaranthquinoa, odnosno samo njezin dozivljaj.

U trenucima akutne anksioznosti i depresije izazvane traumom, percepcija mog muza je bila da su psihijatar, psiholog, a i klinicki socijalni radnik svi redom monstrumi. Psihijatra ni dan danas nesto ne voli, ali s psihologom je kliknuo nakon nekog vremena i imaju odlican odnos. (Hint: pristao je uzeti i terapiju kad je trebalo.)