Kako se nositi s disleksijom djeteta?

[Adventure1]

Pozdrav svima! Dugo nitko nije objavio post na ovoj temi, ali se svejedno nadam da ce netko odgovoriti.
Imam sina predskolca, u 9. mjesecu ce napuniti 7 godina. Urednog je razvoja, iako je uvijek nekako sve hvatao u zadnji tren-propuzao s 10 mjeseci, prohodao s 15, nije zvakao krutu hranu do 2,5 godine (jedan dan je samo od sebe krenulo i najvise je volio zvakati meso), prva rijec netom prije 2. rodjendana... Logopedi su nas odbijali sve do 5. rodjendana i odonda je redovito isao jednom tjedno. On sad dobro govori, jos jedino R nekad ne izgovori dovoljno vibrantno, ali kad ga upozorimo onda dobro ponovi. Prije godinu dana fonoloski sluh je bio katastrofalan, a onda je krenuo raditi s logopedicom i savladao prvo i zadnje slovo i ima analizu i sintezu otprilike do 4 slova. Dalje ne ide. Radili smo testiranje kod psihologa, nalaz je uredan, ali su rekli da su vizualna percepcija i kratkorocno pamcenje slabije razvijeni. Ne voli puzzle niti legice, teskom mukom ga se natjera na takvu igru. Slabije i crta, ljevak je i to cistokrvni. Uzasno je drustven, najvaznije mu je biti u dvoristu s ekipom. I jako je omiljen u drustvu. Ali je i jaaako osjetljiv. Sramezljiv pred odraslima. Emotivno nezreo.
Uglavnom, logopedica je zbog svega vidjenog, a ponajvise zato jer vjezbom nije uspio savladati analizu i sintezu (samo do 4 slova), najavila veliku mogucnost disleksije... Mislili smo se hocemo li mu odgoditi 1. razred, ali smo nakon puno savjetovanja odustali. I sad znamo da nas ceka borba... Odustali smo od produzenog boravka, uzet cemo doma neku uciteljicu da svaki dan s njim radi. On inace zna sva velika slova, ne brka ih, zna i brojeve, razumije kolicinu, ali meni se cini da su sva djeca, cak i godinu dana mladja vec savladala analizu i sintezu i bolje zbrajaju do 10 (on zna napamet 1+1, 2+2, 3+3, 4+4 i 5+5, ali kad ga pitas 3+2 mora na prste). Grafomotorika ajmo reci oko nizeg prosjeka, jos je i ljevak pa to dodatno otezava...
Uglavnom, htjedoh pitati ima li tko od vas iskusnih mama kakav savjet, kako da svom djetetu olaksam i izbjegnem frustraciju skolom?

[Peterlin]

Pozdrav svima! Dugo nitko nije objavio post na ovoj temi, ali se svejedno nadam da ce netko odgovoriti.
Imam sina predskolca, u 9. mjesecu ce napuniti 7 godina. Urednog je razvoja, iako je uvijek nekako sve hvatao u zadnji tren-propuzao s 10 mjeseci, prohodao s 15, nije zvakao krutu hranu do 2,5 godine (jedan dan je samo od sebe krenulo i najvise je volio zvakati meso), prva rijec netom prije 2. rodjendana... Logopedi su nas odbijali sve do 5. rodjendana i odonda je redovito isao jednom tjedno. On sad dobro govori, jos jedino R nekad ne izgovori dovoljno vibrantno, ali kad ga upozorimo onda dobro ponovi. Prije godinu dana fonoloski sluh je bio katastrofalan, a onda je krenuo raditi s logopedicom i savladao prvo i zadnje slovo i ima analizu i sintezu otprilike do 4 slova. Dalje ne ide. Radili smo testiranje kod psihologa, nalaz je uredan, ali su rekli da su vizualna percepcija i kratkorocno pamcenje slabije razvijeni. Ne voli puzzle niti legice, teskom mukom ga se natjera na takvu igru. Slabije i crta, ljevak je i to cistokrvni. Uzasno je drustven, najvaznije mu je biti u dvoristu s ekipom. I jako je omiljen u drustvu. Ali je i jaaako osjetljiv. Sramezljiv pred odraslima. Emotivno nezreo.
Uglavnom, logopedica je zbog svega vidjenog, a ponajvise zato jer vjezbom nije uspio savladati analizu i sintezu (samo do 4 slova), najavila veliku mogucnost disleksije... Mislili smo se hocemo li mu odgoditi 1. razred, ali smo nakon puno savjetovanja odustali. I sad znamo da nas ceka borba... Odustali smo od produzenog boravka, uzet cemo doma neku uciteljicu da svaki dan s njim radi. On inace zna sva velika slova, ne brka ih, zna i brojeve, razumije kolicinu, ali meni se cini da su sva djeca, cak i godinu dana mladja vec savladala analizu i sintezu i bolje zbrajaju do 10 (on zna napamet 1+1, 2+2, 3+3, 4+4 i 5+5, ali kad ga pitas 3+2 mora na prste). Grafomotorika ajmo reci oko nizeg prosjeka, jos je i ljevak pa to dodatno otezava...
Uglavnom, htjedoh pitati ima li tko od vas iskusnih mama kakav savjet, kako da svom djetetu olaksam i izbjegnem frustraciju skolom?

Hello, dobrodošla!

Evo, ja sam mama sad već punoljetnog studenta koji je imao vrlo slične probleme, a na sreću - završili su dobro.

Disleksija se ne liječi, to je specifičan način na koji funkcionira mozak, ali ljudi nauče nositi se s tim i često razviju odlične kompenzacijske metode, sami ili uz podršku.

Moj E. je ljevak, prijevremeno rođen, sa problemima disanja od prvog dana (kasnije astma i cijeli sklop alergija). U ranoj dobi bio je bistar, jako brbljav i bez govornih teškoća, što smo lako ustanovili uz godinu dana starijeg brata, koji je imao usporen govorni razvoj zbog drugih razloga.

Bitno: To što je ljevak ne otežava situaciju, to je UZROK većine problema. Kod ljevaka su ovi problemi jako česti zbog poteškoća u lateralizaciji (konfiguriranju mozga u skladu s dominantnom moždanom polovicom, a u ovoj dobi taj proces još nije završen). Ljevaci imaju dominantnu desnu polovicu mozga, a čitav svijet oko nas prilagođen je dešnjacima, koji imaju dominantnu lijevu polovicu mozga. Moje dijete je u petoj godini pisalo zrcalno, kao Leonardo da Vinci. Da je mogao tako sve savladavati, ne bi imao nikakvih problema, ali kad smo ga pred školu pokušali poučiti da piše na standardan način s lijeve na desnu stranu, došlo je do zastoja i sve njegove predčitalačke vještine na brzinu su se urušile. On je u prvom razredu uredno savladao pisanje, ali čitanje je bilo (i ostalo) problem. Titlove filmova ne čita ni danas, da ne idem sad u detalje...

Što učiniti da se djetetu olakša u školi? Budući da imate papire od logopeda, a možda i neke druge - u dogovoru s učiteljem razredne nastave i stručnom službom u školi dogovorite da prate dijete, kako bi se što prije ustanovilo može li adekvatno pratiti nastavu ili je potreban individualizirani pristup. Ako sve bude kako treba - nema problema. Ako se pokaže da bi bilo bolje da dijete ima primjereni oblik školovanja - prihvatite to odmah, jer to je velika pomoć i djetetu i učitelju, a posredno i roditeljima. Moram napomenuti da nisu svi učitelji jednako educirani i spremni za rad s takvim djetetom za koje se još ne zna hoće li trebati individualizaciju ili ne, ali svakako učitelj i stručna služba trebaju biti upoznati sa svim podacima koje roditelj može dati. Treba razgovarati i pažljivo pratiti dijete - učitelj u školi, roditelji doma. Ima taj proces u školi i poseban naziv (opservacija? - ne sjećam se više, ali u školi ćeš dobiti adekvatne informacije o tome). Kad biraš osobu za rad kod kuće, razmisli je li studentica ERF-a bolja opcija. Učitelji često nemaju specifičnih znanja koja trebaju za edukaciju djece s ovim tipom smetnji. Ja sam se morala sama educirati, ali oba moja sina su bili na kompletnoj obradi i terapiji u Suvag-u, pa sam imala koga pitati i pribaviti učiteljima odgovarajuće upute za rad s njima.