Lisa Fittko: Moj put preko Pirineja
Fascinantna knjiga o ženi fascinantnog karaktera. Porijeklom iz židovske obitelji u Galiciji, Lisa Fittko bila je aktivna antifašistica još u Berlinu 20-tih godina, a emigrirala je u Francusku odmah po dolasku nacista na vlast. S početkom 2. svjetskog rata, u Francuskoj je internirana kao "neprijateljska državljanka" (iako joj je ta ista Njemačka oduzela državljanstvo), uspijeva se izvući iz internacijskog logora i ponovo spojiti s mužem, a zatim su dvije godine, čekajući potrebne dokumente za odlazak iz Europe, ona i muž djelovali kao lokalni vodiči izvlačeći cijele obitelji iz Francuske preko Pirineja u Španjolsku i omogućujući im dalju emigraciju.

Paolo Cognetti: A nikad na vrhu
Treća Cognettijeva "planinska knjiga", nakon "Osam planina" i "Divljeg dječaka", ova mi je bila najslabija. Nije loša, ali nije me ni oduševila kao prethodne dvije.

Ali Smith: Proljeće
Svaki sljedeći njezin roman koji pročitam još mi je bolji od prethodnog. "Jesen" mi se svidjela, "Zima" mi je bila još bolja, a "Proljeće" najbolje dosad Dvije su osnovne fabularne niti, jednu čini osrednje uspješni filmski redatelj Richard Lease koji se, nakon smrti dugogodišnje prijateljice i suradnice, nalazi u osobnoj i profesionalnoj krizi. Drugu, i intrigantniju fabularnu nit čini mlada zaštitarka u imigracijskom centru i neobična djevojčica koja naoko upravlja događajima. Sve uz prepoznatljiv stil Ali Smith s dosta profinjenog humora koji ponekad i ne osvaja na prvu. Odlična knjiga!
Za one koji su nedavno čitali "Jesen" pa se bolje sjećaju detalja - što je bilo s ocem od Elisabeth, spominje li ga se?

Marco Balzano: Ostajem ovdje
Isprva sam mislila da je to još jedan roman na temu južnog Tirola, ali tema je specifičnija - govori o izgradnji brane i akumulacijskog jezera na mjestu sela Resie i Curona (današnji Graun im Vinschgau). Kroz obiteljsku priču, ispričana je i priča o selu kojem prijeti potop, o ratnoj traumi, fašizmu i nacizmu koji slijede jedan za drugim. Roman nije tako veličanstven kao npr. "Eva spava" (a koji je smješten u geografski isto područje), ali lako se čita i zapravo je bolji nego što mi se isprva činilo.

Amos Oz: Što čini jabuku?
E ovo mi je najbolja knjiga koju sam čitala u zadnjih mjesec dana, predivna je. Kroz šest poglavlja, u knjizi su ispričani razgovori Amosa Oza s novinarkom Širom Hadad, nastali u vrijeme pripremanja romana "Juda". Knjiga sadrži dosta referenci na ranija Ozova djela, dosta govori i o njegovim životnim stavovima (npr. puno je riječi o odnosu prema ženama i o feminizmu općenito), otkriva neke detalje iz života (ne pretjerano) i, iznad svega, donosi divne misli o književnosti i odnosu pisca prema vlastitom djelu. Za one koji i inače rado čitaju ovog pisca, ova knjiga je pravi užitak čitanja.

Samanta Schweblin: Sedam praznih kuća
Sedam duljih pripovijesti, pisanih naoko realistično, ali s nekom primjesom iracionalnog i anksioznog, kao u ružnom snu, na mahove bizarno, a na mahove tjeskobno. Intrigantna knjiga, ali s prevladavajućom tjeskobnom atmosferom, pa nije za čitanje "u jednom dahu".

Fredrik Backman: Tjeskobni ljudi
Ovu sam knjigu uzela na preporuku i bila mi je teško razočaranje. Zaplet i nije loš, ali... ima tu previše "ali", a kraj mi je bio kao prezašećerena limunada autorov stil sam pak doživjela kao stil prosječnog srednjoškolca. Uglavnom, neću više uzimati knjige ovog autora, očito mi ne paše.

I uz sve ostalo, pročitala sam još jednom "Mladenku kostonogu" i u drugom čitanju bila mi je još bolja nego prvi put