Po prilozima koje sam gledala jučer na tv, nisam stekla dojam da je gužva - zapravo, imam dojam da bi ove godine moglo biti puno manje gužve nego nekad.
 |
|||
|
|
|||
Po prilozima koje sam gledala jučer na tv, nisam stekla dojam da je gužva - zapravo, imam dojam da bi ove godine moglo biti puno manje gužve nego nekad.
Jučer popodne (15:10-17:30) nije bilo gužve. A i za cijepljenje na Velesajmu je gužva samo za 1. dozu, za 2. i 3. uopće ne, brzo ide.
Ja sam bila sinoć oko 19h, nije bila gužva, nigdje redova ili kao nekad da ne možeš do štanda od ljudi. Na ulazu u paviljonu se broji koliko je ljudi unutra, kad sam ulazila u peticu bilo je 700 od mogućih 1000. Najviše je gužve bilo kod kućice za testiranje. Ako imaš kovid potvrdu odeš na jednu od, mislim, šest blagajni, pokažeš ju, traže te osobnu, stave narukvicu oko ruke (kao na koncertima) i dobiješ karticu, kao za metro, koju skeniraš i uđeš kroz ono što se vrti (nemam pojma kako da to nazovem). Istu nemojte baciti jer vam treba i za izlazak s Interlibera, kroz isti taj ulaz. Security je posvuda i čini mi se da paze na maske.
Evo i tekst o tome kako nema gužvi, doduše sad ih možda i bude.
https://www.index.hr/magazin/clanak/...r/2317398.aspx
Ovo za covid potvrdu i oi ipak dize stvar na sigurniju razinu, nisam to jos dozivila.
Posljednje uređivanje od ina33 : 11.11.2021. at 00:04
I posvuda su sredstva za dezinficiranje ruku, tako da mi se i listanje knjiga čini sigurnim. Ja sam baš guštala, bila sam u utorak poslije podne, taman toliko ljudi da se ne osjećaš kao Pale sam na svijetu.
Potaknuta komentarima o Malcolmu Gladwellu, potražila sam što je još dostupno od njegovih knjiga i našla na internetu ovo:
The Bomber Mafia https://en.wikipedia.org/wiki/The_Bomber_Mafia - priča o tome kako mala skupina ljudi u pravom trenutku može značajno utjecati na povijesne događaje
Kupila Mracnu kci od Ferrante i ne idek spavati dok je ne procitam
I ja sam je kupila al namjerno odgađam to zadovoljstvojennifer_gentle prvotno napisa
Ne svidja mi se sto je tako tanka, ispod 300 stranica ne priznajem!
Bila danas na Interliberu. Nije bilo gužve. Zapravo, puno mi se više sviđa nego prijašnjih godina dok nije bilo korone - manje je štandova po paviljonu, pa nema onog osjećaja prezasićenosti, osjetno je manje ljudi, nema buke s pojedinih štandova, sve skupa je opuštenije i ugodnije.
Na ulazu u svaki paviljon je ekran s brojem dopuštenih posjetitelja i brojem koliko ih je trenutno, dok sam bila tamo, popunjenost je bila otprilike 50%.
Za ulaz s Covid potvrdom ne čeka se ništa, red je samo na kiosku za testiranje. Mjesto za parkiranje našla sam pred samim ulazom.
Ne znam kako će biti za vikend.
Eno sramezljivo i na interliberu neka tema o audioknjigama. Ja odslusala sabrana djela Georgea Orwella, super mi je to bilo, ima zanimljivih eseja o jeziku, nacionalizmu, socijalizmu (kezeci smajlic), sad cu na aldousa huxleyja, brave new world, narator micahel york (the glumac). Uzivancija!
kak se sluša/čita audio knjiga?
zaista ne znam
kak ti "čitaš"?
Ja ovako: imam aplikaciju Audible na android mobitelu, neku pretplatu unutar koje su mi besplatni ovi klasici, imam bluetooth bezicne noise cancelling slusalice pa dok kuham il na putu za posao, to je par sati dnevno. Moj subjektivni osjecaj je da je isto ko citanje, osim sto mogu uz to radit ove doaadne stvari, ne moram sjedit.
Uz to paralelno citam peti nastavak Moje borbe, al kako manje vremena imam za sjedenje negp za ovu dnevnu logistiku, na kraju vise konzumiram usima, nego ocima.
Posljednje uređivanje od ina33 : 14.11.2021. at 09:42
Recimo, taj Orwell je bio 41 sat...moj je dojam da sam to u mjesec dana. Vise mi kucanski poslovi nosu tako odiozni, evo, danas se veselim kuhanju.
Posljednje uređivanje od ina33 : 14.11.2021. at 09:44
Na Jutarnjem je pisalo da je Mračna kći najbolji Ferrantičin roman izuzev tetralogije. Je li istina, koje ste čitale?
Posljednje uređivanje od Jurana : 16.11.2021. at 12:57
Meni nije najbolji, ali je dobar.
Ja sam se iznenadila jer sam mislila da je to novi roman, nisam pratila, poslije sam tek skuzila da je stari.
Mozda je najriskantniji u smislu da je tesko suosjecati s protagonisticom jer krsi taj najsvetiji tabu majcinstva.
Ali mislim da ni nije napisan da trazi suosjecanje, niti ja imam potrebu poistovjecivat se s likovima, citam to kao studiju
ljudskog stanja.
Tja, probat ću ponovno... Meni se Ferrante baš nije dopala. Možda zato jer sam prvo pročitala Dane zaborava, a ne tetralogiju i to mi je nekako formiralo stav. Nisam ni blizu bila tako očarana kao većina ovdje aktivnih članica, ali vjerojatno sam si sama kriva. Zapravo, morala bih to ostaviti za neke slobodne dane ili godišnji. U ovo doba godine nisam raspoložena za takvu literaturu, više mi odgovara drugačija literatura. Moram naći nešto antidepresivno, a ova knjiga vjerojatno ne bi dobro poslužila u tu svrhu. Radije ću posegnuti za Alinom Bronsky. Ona je odlična kad mračne stvari treba prikazati na vedar način.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 16.11.2021. at 15:38
Ja sam od Dana zaborava svojedobno odustala, nisam mogla čitati tu provalu intenzivnih emocija, nisam se mogla naći s glavnom likicom nikako, gotovo da mi se gadila. A kritika taj njezin roman smatra najuspjelijim. Od još nekih ljudi sam čula same pohvale za taj roman, pa sam zaključila da je problem u meni - i inače teško probavljam tako intenzivne emotivne provale i njihove opise, više mi odgovara suzdržan stil pripovijedanja (zato mi je recimo jako dobro sjeo Seethalerov "Čitav jedan život", dok su se upravo ovdje neke forumašice žalile na nedostatak emocija kod njega
Tetralogija je drukčija, tu je u prvom planu prije svega priča, s velikim brojem likova, i priča je zaista ispričana tako da vuče na dalje čitanje. Nisam je doživjela kao književno remek-djelo, više kao fenomen jer je u jednom trenutku bila izuzetno popularna kod velikog broja čitatelja. Drago mi je da sam je pročitala. Ako ti što znači ovo moje iskustvo, daj joj šansu
"Lažljivi život odraslih" mi je bila ok knjiga, ali slabija od tetralogije, u nekim dijelovima i podosta iritantna, ali i zabavna.
"Mračnu kćer" namjeravam pročitati kad mi dođe pod ruku, što neće biti tako skoro jer u KGZ zasad postoji samo jedan primjerak sa 16 rezervacija
Meni su Dani zaborava fantasticna knjiga, skoro pa najbolja njena
...to sam možda bila ja...(zato mi je recimo jako dobro sjeo Seethalerov "Čitav jedan život", dok su se upravo ovdje neke forumašice žalile na nedostatak emocija kod njega
Doduše, nisu mi ni Dani zaborava baš sjeli, ako dobro pamtim...
Bila sam na Interliberu u subotu, uletila u gužvu koju nisam očekivala, kupila nešto knjiga
E, da, kad jednom uhvatim malo više vremena, napisat ću vam što sam sve iščitala u međuvremenu.
Nije me dugo bilo, srećom, nisam nikome nedostajala...
Svakako ću probati ponovno u nekom trenutku. Sjećam se da mi se isto svojedobno dogodilo i sa Franzenom. Morala sam pogoditi trenutak kad mi je to štivo odgovaralo, nije mi išlo od prve. Često mi se to događa s knjigama za koje treba malo odmornog mozga.Ja sam od Dana zaborava svojedobno odustala, nisam mogla čitati tu provalu intenzivnih emocija, nisam se mogla naći s glavnom likicom nikako, gotovo da mi se gadila. A kritika taj njezin roman smatra najuspjelijim. Od još nekih ljudi sam čula same pohvale za taj roman, pa sam zaključila da je problem u meni - i inače teško probavljam tako intenzivne emotivne provale i njihove opise, više mi odgovara suzdržan stil pripovijedanja (zato mi je recimo jako dobro sjeo Seethalerov "Čitav jedan život", dok su se upravo ovdje neke forumašice žalile na nedostatak emocija kod njega
Tetralogija je drukčija, tu je u prvom planu prije svega priča, s velikim brojem likova, i priča je zaista ispričana tako da vuče na dalje čitanje. Nisam je doživjela kao književno remek-djelo, više kao fenomen jer je u jednom trenutku bila izuzetno popularna kod velikog broja čitatelja. Drago mi je da sam je pročitala. Ako ti što znači ovo moje iskustvo, daj joj šansu
"Lažljivi život odraslih" mi je bila ok knjiga, ali slabija od tetralogije, u nekim dijelovima i podosta iritantna, ali i zabavna.
"Mračnu kćer" namjeravam pročitati kad mi dođe pod ruku, što neće biti tako skoro jer u KGZ zasad postoji samo jedan primjerak sa 16 rezervacija
Čitav jedan život mi se isto svidio.
X. U odnosu na to, Genijalna prijateljica je secernije. Mracni zivot odraslih mi je bio bzvz, smorila s temom rejona i jos jednog zenskog prijateljstva, sad s tetkom. Mucnu ljubav imam doma, al sam se htjela odmorit od Ferrante. Ako je slucnija Danima zaborava, onda bi mi trebala bit bolja.
Posljednje uređivanje od ina33 : 16.11.2021. at 18:55
Evo i knjige na hrvatskom u audio formatu ako dobro shvacam samo hrvatske knjige - aplikacija book&zvuk:
https://www.culturenet.hr/hr/cemu-au...tribina/172746
Posljednje uređivanje od ina33 : 16.11.2021. at 19:05
A volim i seethalera i williamsa (stonera) ako se svrstavamo. Al Dani zaborava su mi odlicni.
Nije, ta mi se najmanje svidjela, doduse bila sam jako rastresena dok sam je citala.
Previse mi je bila sumorna, a bez iskupljenja onog iskrenog zenskog glasa
Ne sjecam se pola toga sto se dogadjalo, nekako me najmanje uvukla.
Mislim da jesi...to sam možda bila ja
Bila sam i ja na Interliberu, i nisam kupila ništa od čiste beletristike. Nisam naišla ni na što što bih baš željela imati doma (iako sam naišla na dosta knjiga koje bih htjela pročitati). Eventualno novog Jaumea Cabrea, ali budući da sam ga friško pročitala iz knjižnice, nisam ni razmišljala o kupnji.Bila sam na Interliberu u subotu, uletila u gužvu koju nisam očekivala, kupila nešto knjiga
Zato sam nabavila dvije knjige o bivšem SSSR-u
A trenutno čitam roman finske autorice Katje Kettu, Primalja . Knjiga je jeziva, atmosfera koju opisuje je odvratna, doslovno cijelo vrijeme imam osjećaj blata, prljavštine i nečije sluzi. Imala sam na početku i problem s imenima, jer gotovo svi likovi (osim nacista) imaju tipična finska imena s duplim samoglasnicima i puno prijeglasa, pa nisam nikako mogla zapamtiti tko je tko
Zapravo ne znam što bih rekla o toj knjizi, osim da me potaknula da proučim kako se mijenjala sjeveroistočna granica Finske prema Rusiji 1919. i poslije, u 2. svjetskom ratu. Da nešto ludo uživam čitajući je, pa baš i ne. Povremeno je "presiječem" Brysonovim Shakespeareom, za opuštanje.
A. Huxley Brave New World. Za mene revisited, jer sam ga citala u doba faksa. Preodbro nesto, dobro je pogodio da cemo na kraju bit ubijeni u pojam alatima trivijalnosti i udobnosti, a da ce rezimi ala 1984 bit manje relevantni.
Posljednje uređivanje od ina33 : 17.11.2021. at 21:04
Da, to je klasik, hvala na podsjećanju. Prije par godina nagonila sam mlađeg sina da pročita Otok, a meni je iz srednje škole u sjajnoj uspomeni ostala knjiga Vrijeme mora jednom stati. Baš bih mogla potražiti original.
Joj, da, kakva je ta knjiga? Htjela sam pročitati odn. poslušati onog Rusa koji je navodno inspirirao i Huxleyja i Orwella (roman "We"), ali su kritike za naratora bile toliko loše (da monotono čita) i sample je isto bio takav da sam odustala. Sad sam u fazi distopijskih romana, pa bi mi dobro došao neki break, neka utopija, da se ukaže svjetlo. Nakon čitanja tj. slušanja tih distopija sam pročitala sve na wikipediji o tim romanima, ovo mi je predobro i zapravo se slažem s tim:
What Orwell feared were those who would ban books. What Huxley feared was that there would be no reason to ban a book, for there would be no one who wanted to read one. Orwell feared those who would deprive us of information. Huxley feared those who would give us so much that we would be reduced to passivity and egoism. Orwell feared that the truth would be concealed from us. Huxley feared the truth would be drowned in a sea of irrelevance. Orwell feared we would become a captive culture. Huxley feared we would become a trivial culture, preoccupied with some equivalent of the feelies, the orgy porgy, and the centrifugal bumblepuppy. As Huxley remarked in Brave New World Revisited, the civil libertarians and rationalists who are ever on the alert to oppose tyranny "failed to take into account man's almost infinite appetite for distractions."
Posljednje uređivanje od ina33 : 18.11.2021. at 16:38
Jevgenij Zamjatin, "Mi"? Postoji i prijevod na hrvatski
Pitat ću ovdje jer ne znam gdje bih, a ovo mi je najdraža tema na forumu
Znam da Jurana piše na njoj i zna pretraživati po forumu, pa možda pročita... a možda i netko drugi zna odgovor (npr. Jelena, ona je spominjala taj post).
Dakle, Jelena je spominjala antologijski post o spašavanju afričkih slonova.
Voljela bih ga pročitati. Ako me netko može uputiti na njega, please.
Hvala!
I da se iskupim jer ne pišem na temu, mogu malo i o knjigama
Prvo bih se zahvalila na nebrojenim izvrsnim preporukama koje sam ovdje pronašla. Knjige su moj melem i moja snaga, a nove naslove sam često dobivala od vas.
David Mitchell, Zeruya Shalev, Elena Ferrante ...mislim da sam ih sve otkrila preko vas. I "Evu spava" i "Bjegune" i "Vrata" i "Moju dotu" i puno, puno toga. Hvala!
Trenutno čitam dvije knjige. Jedna je "Prava krv" Francesce Melandri, o kojoj ste mislim već pisale. Čitam je po drugi put od ljeta jer se ne mogu nikako rastati od nje, cijedim zadnje stranice danima da mi dulje potraju. Reklamu na naslovnici "Ova je knjiga više od romana, To je san, put duše. " potpisujem od riječi do riječi. Preporučujem je svima kojima su ljudi i ljudska prava važni, svima koji traže i stavljaju čovjeka ispred nacionalnosti, vjere, boje kože ... Da se mene pita ova knjiga bi, iako podugačka, bila na popisu lektire u školama za onu djecu koja žele znati više.
Druga knjiga, koju sam sinoć pročitala u jednom dahu, nevelika je i nedugačka i našla se na mom noćnom ormariću zanimljivim spletom okolnosti i sinkroniciteta baš sada, dok pokušavam sudjelovati u dijalogu na Rodi. Možda ste je i spominjale, nisam sigurna. Autorica mi je bila nepoznata, ali ovih dana ću prvom prilikom do knjižnice posuditi sve njene knjige koje pronađem. Ovu knjigu sam već danas naručila online jer je želim imati uz sebe kao živi dokaz da je pisana riječ najmoćnije oruđe.
Autorica je Elif Shafak, knjiga se zove "Kako sačuvati mentalno zdravlje u doba podjela". I iako bi po naslovu možda išla i na temu o utjecaju pandemije na nas, željela sam ipak tu pisati o njoj jer je to više topli, divnim rečenicama napisani svojevrsni esej o svima nama danas nego self-help knjiga. Pritom je izuzetno pitak i lagan za čitanje, s puno storytellinga i "ficleka" o autoričinom životu i iskustvima, garniran sveprožimajućom empatijom, mudrošću, utjehom i nadom. Pritom govori i o teorijama zavjera, kolektivnom narcizmu, algoritmima koji prate naše preferencije i "hrane" nas novom količinom istog sadržaja ... Podnaslova (dijelova knjižice) ima pet: Razočaranost i zbunjenost ; Tjeskoba; Ljutnja; Apatija i Informacije, znanje, mudrost. Svaki je divan i doslovno bih mogla prepisati cijelu knjigu, ali evo nekoliko citata:
"Problem s grupnim razmišljanjem i mjehurićima društvenih mreža u tome je što agresivno hrane i šire ponavljanje. A ponavljanje nam, ma koliko poznato i utješno bilo, nikada neće predstavljati mentalni, emocionalni ili bihevioralni izazov. (...) Moramo nastojati postati intelektualni nomadi, nastaviti kretati se, nastaviti učiti, odolijevati zatvaranju u kulturni ili mentalni geto bilo koje vrste i provoditi više vremena ne u odabranim centrima, nego na marginama, jer one su mjesto s kojeg uvijek dolazi promjena."
"Sustavan osjećaj da nas nitko ne čuje, ne podržava i ne cijeni može nas učiniti bolno ogorčenima, a trajna ogorčenost vjerojatno će nas pretvoriti u nevoljke slušače. Ako i kad nevoljko slušamo, postat ćemo i slabi učenici. Sve ćemo manje biti u interakciji s teorijama i mišljenjima koja se ne slažu s našima. I doći će trenutak kad ćemo jednostavno prestati razgovarati s ljudima koji su drukčiji od nas."
"Ponekad najmanje pripadaš onamo gdje se genetički ili etnički naizgled najbolje uklapaš. Ponekad si najusamljeniji među ljudima koji su ti fizički slični i naizgled govore isti jezik."
"Iskreno govoreći, ako se s vremena na vrijeme ne uhvatite preplavljeni zabrinutošću i neodlučnošću, demoralizirani i iscrpljeni, ili čak bijesni kao ris, možda ne pratite doista što se događa - ovdje, ondje i svuda.(...) Ali priznati mračnu stranu osjećaja samo je mjesto odakle počinjemo. To ne smije biti mjesto na kojem završavamo."
" Kad je svijet očito iritantan, ne smijemo i nadalje potiskivati svoju ljutnju. Istodobno moramo izaći i povezati se s drugim ljudima i stati uz one koji pate; ne smijemo zaboraviti pogledati u sebe, kritički preispitati svoje pretpostavke i skrivene stereotipe, proširiti i smekšati svoja srca; i dok to činimo, moramo nastaviti dalje i nastaviti raditi kao drugi prije nas."
Sinoć sam pročitala Olive Kitteridge
potpuno sam očarana
Pročitala sam posljednju knjigu Nicka Hornbyja Just Like You i u trenutku pojačanog stresa jako me je dobro tješila. Ne znam možete li me razumjeti, knjiga i nije najbolja, nije ni među njegovim boljim knjigama, ali toliko mi je pitak njegov stil i jezik, bliski stavovi i uvijek je zanimljiva radnja da jednostavno ide glatko i pruži mi odmak od stvarnosti. Pročitala sam sve njegove romane i sigurna sam da ću čitati i dalje. Jednostavno mi sjeda.
Zatim i posljednju knjigu Sally Rooney Divni svijete, gdje si koja je drukčije od meni dragih Normalnih ljudi. Likovi su lični kao u prethodna 2 romana, također su to oštećeni mladi ljudi koji naizgled dobro funkcioniraju u svijetu, ali su emocionalno sasvim pogubljeni. Također ima onih trenutaka kad uzdahnete i okrenete očima zbog nekog ponašanja nekog od likova, ali u ovom romanu, likovi se i razvijaju, odrastaju, zriju. Također ima novi moment za nju - esejistički - razmišljanja likova o umjetnosti, životu, svijetu, svemu - u tome su likovi i najjači. Manje mi je bila zarazna ova knjiga od knjige Normalni ljudi, mislim baš zbog diskurzivnih dijelova.
Još sam pročitala i novu Strouticu - Oh William! - o kojoj sam već pisala. Sve mi je u njoj divno, i iako su likovi također nestabilni, ne uzdišem i ne okrećem očima, tako ih književnica zna učiniti stvarnima i bliskima. Ovo je treća knjiga iz ciklusa Amgash, smještenog na američki Srednji Zapad i New York, i nisam čula da se planiraju prijevodi ovih romana, ali mislim da vas mogu potaknuti na čitanje na engleskom jer je jezik u njima osobito birano jednostavan, odgovara mirnom pripovijedanju glavnog lika Lucy Barton. (I inače u engleskom visoki stil znači što jednostavniji jezik.)
Također sam spominjala i Gladwellovog Davida i Golijata. Kao i uvijek, čita se kao napeti triler, i svašta se može naučiti iz knjige. Imam osjećaj - ako vam napišem neke zanimljivosti iz knjige, kao da vam spoilam knjigu, toliko zanimljivo on iznosi te činjenice.
Pročitala sam i Dinu Franka Herberta. Imače volim SF, ali ova me nije privukla toliko da čitam nastavke. Ima jako zanimljivih dijelova, ali i zamornih intriga. Nije ni stilski neki dijamant.
Sad čitam Mladenku kostonogu - zasad mi se jako sviđa - a na uzglavlju čeka i Mračna kći, uletjela sam u knjižnicu taman kad su ih spustili iz kancelarije na odjel i zgrabila je!
Posljednje uređivanje od Jurana : 19.11.2021. at 08:28
A zamisli sreće, ima i Olive, iznovaSinoć sam pročitala Olive Kitteridge
potpuno sam očarana
znam, evo je na polici
danas počinjem
Pročitala Tihe godine, Alena Mornštajnova. Preporučujem, roman češke spisateljice koji govori o manjku komunikacije u obiteljima, ali i nama dosta poznatim povijesnim okolnostima u kojima se sve događa.
A sad me zainteresirala ova - Claire Lombardo, Najbolja zabava u životu, navodno nema šanse da nam se ne svidi ako volimo Franzena
Jel čitao tko?
čim sam pročitala osvrt Tanje Tolić (jučer) stavila sam ju na popis za knjižnicuA sad me zainteresirala ova - Claire Lombardo, Najbolja zabava u životu, navodno nema šanse da nam se ne svidi ako volimo Franzena
Jel čitao tko?
Bogme ovaj prikaz je stvarno pun pohvala, i mene je zainteresirao.Pročitala Tihe godine, Alena Mornštajnova. Preporučujem, roman češke spisateljice koji govori o manjku komunikacije u obiteljima, ali i nama dosta poznatim povijesnim okolnostima u kojima se sve događa.
A sad me zainteresirala ova - Claire Lombardo, Najbolja zabava u životu, navodno nema šanse da nam se ne svidi ako volimo Franzena
Jel čitao tko?
U KGZ knjige zasad ima samo u jednoj knjižnici, i to onoj na Črnomercu. Malo ću pričekati
Čitala sam Tihe godine. da da i dopala mi se
Meni je ova spisateljica najdraže čitalačko otkriće godine 2020, preporučujem i njezinu Hanu.
Gledaj na potpomognutoj, forumasica bhany, pred cca 15 god. Nije nesto antologijski drugima izvan potpomognutePitat ću ovdje jer ne znam gdje bih, a ovo mi je najdraža tema na forumu
Znam da Jurana piše na njoj i zna pretraživati po forumu, pa možda pročita... a možda i netko drugi zna odgovor (npr. Jelena, ona je spominjala taj post).
Dakle, Jelena je spominjala antologijski post o spašavanju afričkih slonova.
Voljela bih ga pročitati. Ako me netko može uputiti na njega, please.
Hvala!
Tx, volim distopije.Jevgenij Zamjatin, "Mi"? Postoji i prijevod na hrvatski
Hvala, Jurana
Hvala i tebi Ina33
Suze su mi još u očima.
Išla sam guglati ima li knjiga, žao mi je da nema.
Priča je zaista antologijska i jako sam zahvalna što sam je mogla pročitati. Toliko plemenitosti, uz toliko boli i tuge.
U "Plodovima gnjeva" Johna Steinbecka jedna žena opisuje svoju patnju rečenicom: "Ja sam samo bol prekriven kožom". Ta rečenica mi je bila stalno na umu dok sam čitala.
Nadam se da su Bhany i njena "Tonka"
A ovaj pasus Bhany, napisan još tada davno, bio mi je posebno dirljiv u ovom trenutku (naročito ako zamijenimo riječ "zemlja" sa "svijet"):
"Mislila sam da će razvojni put ove moje zemlje krenuti uzlaznom putanjom...dvadesetak godina kasnije...da ću konačno steći moralno pravo da i u ovoj zemlji smijem lobirati za nešto drugo osim za ljudski život i dostojanstvo...za metaforu afričkih slonova. "
I ja se nadam da ćemo doći do toga...nekad.
Zavrsila sinoc David and Goliath i sad cu zavrsiti s Gladwellom, procitala sam tri knjige, ali bas mi je bio dobar
Ne citam inace publicistiku pa mi je bas bilo zabavno, zapravo su sve stvari o kojima prica logicne, ali ne razmisljam inace o tome
Najvise mi se urezalo iz Outliersa ona prica o avijaticarima koji zbog kulturnog naslijedja lose komuniciraju cak i suoceni sa smrcu, kao i ono zasto su azijati dobri u matematici. preporucujem.
Sad sam odlucila nastaviti s Venus in furs od Masocha i bas mi je dobra. Za razliku od de Sadea koji mi je uvijek bio malo smijesan, ovdje cak ima neke senzualnosti.
Dakle, Karakašev najnoviji roman, "Okretište", apsolutno je remek-djelos tim da su mi i raniji njegovi romani bili izvrsni, ali ovaj je... nešto nenadmašno!
U životu nisam pročitala tako uvjerljiv opis traume bez ijednog detalja o samom događaju.
Roman je kratak, pročita (proguta) se u dan-dva, a sad bih ga trebala još jednom pročitati, za slučaj da sam neku sliku, rečenicu ili detalj zaboravila.
O romanu se puno pisalo u najavama, znala sam o čemu je riječ i kako je napisan, ali svejedno sam ostala u šoku. Svakako preporuka!
Super, obozavam ga, vjerojatno cu je ici kupiti jer tko zna kad ce biti slobodna u knjiznici
Da, ja sam ga sasvim slučajno dobila u ruke, u knjižnicama je pod dugim rezervacijama. A sad, kad sam ga pročitala, mislim da bi ga bilo vrijedno imati doma.
I mene je oduševio. Trudila sam se polako upijati svaku riječ i odgađati kraj. Srećom, imam ga doma pa mu se mogu vraćati. Kad su moje cure tražile poklon ocu za rođendan, ja sam mudro :D i sebično predložila Okretište da ga imam uz sebe.Dakle, Karakašev najnoviji roman, "Okretište", apsolutno je remek-djelo
U životu nisam pročitala tako uvjerljiv opis traume bez ijednog detalja o samom događaju.
Roman je kratak, pročita (proguta) se u dan-dva, a sad bih ga trebala još jednom pročitati, za slučaj da sam neku sliku, rečenicu ili detalj zaboravila.
O romanu se puno pisalo u najavama, znala sam o čemu je riječ i kako je napisan, ali svejedno sam ostala u šoku. Svakako preporuka!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
