Ahahaha, vidim da su "moji" štekeri aktualni
Na tu temu: davno bilo, sad se (samo) spominjalo. Ne pada mi na pamet bavit se time.

Kad sam prije koju godinu shvatila da ja, "friško" i hitno hospitalizirana, iz bolnice zovem drugi dan doma (čim mi je bilo malo bolje, jel') i: a) nabrajam što u frižideru treba potrošiti, kada i kojim redoslijedom; b) nabrajam što treba kupiti i gdje, uključujući i akcije i prigodna sniženja u upute; c) nabrajam gdje su pokloni za dječji rođendan na koji se treba ići, kao i vrećice itd., jer o "tome ja vodim računa", jel', d) pišem detaljne upute za prijateljicu (a kasnije i za šogoricu) i zovem ih svako malo jer "sto stvari se mora obaviti, djeca imaju aktivnosti, rasporede, mora se ovo-ono..."; e) završavam neki posao jer "konačno imam mira, pa sam uredila da mi se donese računalo" (ovo je vrh, stvarno ); f) daljnje nebuloze.... Dakle, kad sam u nekom momentu shvatila da sam u bolnici- "helou Dota, u bolnici si, a i dalje se ponašaš kao da će tvoj svijet propasti ako mu se poremeti raspored "moranja"... daj se skuliraj, ljudi umiru oko tebe, nisi ni ti trenutno peachy... nema "moranja"...ovo sad tu u čemu jesi je "moranje", a sve ostalo je ... ( izaberite prostu riječ po želji)".
Bio je to jedan poprilično otrežnjujući moment, moram priznati.

Ne kažem da mi uspijeva svaki dan biti svjesna da su moja/ naša "moranja" samo proizvoljni konstrukti koji nas više ili manje svakodnevno taru i melju i stišću i čine manjima i slabijima i tužnijima nego što jesmo. Ne kažem da nema "moranja" jer ima: svi moramo jesti, moramo imati nešto čisto za obući, ne možemo živjeti u svinjcu itd. Nisam nerealna. Znam da se svačiji život svakodnevno sastoji od bar sitnih "moranja".
Ali sada se više trudim razlikovati "moranja" i moranja bez navodnika.

Pa sam tako danas - otišla na masažu. Kupila XXL mađaricu u Lidlu. Kupila gotovi bakalar bianco (sad već znam koji je dobar . Naručila se sutra u frizera. Odlučila raditi jedno glavno jelo na Božić, a ne tri, pa da ostatke jedemo danima. Kupila francusku salatu. Napravila kolač koji se ne peče i oblatne. Dala djeci da okite bor i nisam pomaknula niti jednu kuglicu, baš je divan nesavršen. Posudila knjige u knjižnici. Kupila čipsa i kokica za uz božićne filmove. I prošla na Britancu pokraj stare gospođe u ljubičastom šeširu, kaputu i rukavicama (koja je isto nosila teglu kupovne francuske salate u vrećici ). Odlučila kupiti ljubičasti šešir.

To je moj dan i moj Božić, ukratko. Nadam se da će još uključivati i naramak dječjeg smijeha i bar mrvu mira, radosti i zdravlja.

I to svima vama želim.