Zapravo da, ne znam uopće zašto sam se ustručavala kad i oni znaju imat treninge u dvorani.
Evo sad ih voze busom gore na SLjeme za vrijeme praznika, gledam ja malo bolje kroz ta zatamnjena stakla busa, pa nitko nema masku. Pun double-decker ko šipak, pa šta se onda ustručavam hahaha
Posljednje uređivanje od Lili75 : 22.02.2022. at 15:48
Meni je jedina trauma kad moje dijete negdi zakaslje. A ove zime mi ovaj srednji stalno kasljuca, posebno sad kad cempresi pustaju pelud. I totalno mi je jasno da ljudi ne vjeruju da je to od alergije :D Al zaista je. Prodjemo kraj nekih stabala, on se ukaslje kao blesav - 10 min kasnije kao da nista nije bilo (do sljedecih stabala) - al problem je sto u tih 10 minuta taman stignemo na trening/vrtic... bah.
A ove mini mjere uopce ne dozivljavam (sto ne znaci da ih ne provodim) u smislu da mi ne stvaraju neke osjecaje - tako da cu nosenje maske isto zaboravit u sekundi :D
Ima li netko da radi još uvijek od kuće ?
Suprug i ja smo u IT sektoru. Mali broj ljudi se vratio na posao, u firmu.
Većina zaposlenika je još uvijek u online načinu rada.
I mogu reći da se ljudi srednjih godina, za koje sam očekivala da će biti skloni takvom režimu rada, vraćaju u firmu.
Mlada ekipa, uglavnom bez obitelji i obaveza preferira rad od kuće.
Imai totalno preferiram taj način rada. Kod nas je ljudima dano na volju kako će raditi, i većina radi od kuće.
Kod mene (velika firma, razne službe i sektori) se većina vratila,ali ljudi koji mogu, koriste rad od kuće kad im treba iz xy razloga .
Ja ne mogu raditi od doma, ali i mm je u uredu svaki dan, njemu je rad od kuće katastrofa.
Posljednje uređivanje od babyboys : 23.02.2022. at 11:02
Koliko sam shvatila ljude koji su se odlučili vratiti u firmu, najčešći su razlozi nedostatak adekvatnog prostora za rad, nedostatak socijalnih kontakata, osjećaj izoliranosti ...
Osobno, više preferiram fizički kontakt i sastanke u firmi nego ove na Teams-u. Nikako da se priviknem na to da ljude treba gledati preko tih avatara, strašno (kamere izbjegavamo, usporavaju rad).
I još jedna stvar koju spominju - produljeno radno vrijeme koje nitko ne plaća.
Pa naravno, ljudi su različiti i imaju različite uvjete. Meni je prostor za rad u uredu neadekvatan, a premda kod kuće nemam neke sjajne uvjete tj. nemam radnu sobu, sve je bolje od onoga što sam imala u uredu. Sastanci na Teamsima su mi stvarno ok, nije mi nikad palo na pamet da je to nekome problem. Što se tiče radnog vremena, to jest istina i tu čovjek stvarno sam mora povući granicu i zagasiti laptop kad mu je gotovo rv. I ja sam imala taj problem kad je sve počelo, još je bio i lockdown i nekako je kao svima bilo normalno da smo po cijeli dan na raspolaganju.
U md-ovoj firmi jos rade u smjenama, pola tjedna u uredu, pola od doma. Njemu je malo bolje od doma, al to zapravo nije od doma, nego iz naseg posl. prostora. Jedino sto su racuni za struju ( grijanje) ogromni!
Meni je s troje klinaca rad od doma bio katastrofa u vrijeme dok su bili po izolacijama (a blii su poprilicno). Od kad su krenuli u vrtic i skolu je podnosljivo ali to je bio vrlo kratak period pred praznike.
Osim toga, u mojem poslu imamo jako puno mentorskog rada i u situaciji izolacije svakog od nas kod kuce to ne funkcionira kako bi trebalo.
Mi smo sigurno već preko godinu dana u uredima. Nema opcije rada od doma osim ako imaš simptome ili su u izolaciji, tada odobravaju.
Zaključila sam da nisam tip za rad od doma, ajde možda 1 dan tjedno (da se ne moram ranije dizati),al da stalno radim isključivo od doma, ma kakvi, not my cup of tea.
Volim maknuti se iz kuće, sredit se, doći među ljude, promijenit okruženje, imam svoj ured u kojem sam solo i odlične radne uvjete.
Mi smo svi od doma, dolazimo u ured u timovima kao potpisnici po 2 tj i tako se rotiramo
Muž radi u uredu, ali iz cijele firme ih 10ak u uredu, ostali doma.
Frendice isto tako, par u uredu, većina firmi doma
Ja sam se uglavnom vratila u ured negdje u lipnju 2020., ali sam neke periode radila od doma.
Iako je lijepo ustati kasnije, u pauzama između posla sprčkat ručak i pojest nešto normalno, i jednostavno biti prisutna i usput pogledati djetetu zadaću... ustvari mi nije baš taj način rada po ćeifu. Jako mi je falilo ovo što lili kaže, ustat, obuć se i našminkat, izać iz kuće, interakcije s ljudima.. i ono kad se zaželiš kuće i jedva čekaš doć doma, izut čizme i sjest na kauč. To nije takav gušt ako si kući svo vrijeme.
Osim toga skužila sam da kući sjedim nekako nepravilno jer me nitko ne vidi, pa su me počela bolit leđa, i da mi je teže držat koncentraciju na zadacima koji su bitni, ali ne i hitni
Kod mene na poslu se dosta smanjio broj ljudi, i vidi se da je to ustvari veliki stres za one koji su ostali. Zato svako malo netko nešto slavi, od rođendana preko nekih banalnijih povoda, često se nas malo okupi pa se kao počastimo. Nekad se šalim da ćemo uskoro nazdravljat svaki put kad netko otvori novi registrator, al baš se osjeti da to dolazi iz potrebe ljudi da se malo povežu i utješe.
ja radim od kuće već dvije godine
ne sviđa mi se, ali nemam trenutno drugu opciju
tako mi je grah pao...
nisu svi od doma, ali većina jest
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 23.02.2022. at 14:03
Meni se pak rad od doma sviđa. Imam više vremena za sve, mogu si super organizirati posao, ne gubim po sat i više na dan u prometu
Ovo što se povremeno viđamo u uredu mi taman dođe
Ali ja sam introvert
U prvom krugu lockdown-a kod nas su svi koji su mogli radili od doma. Ja sam bila izuzeta od toga, na sreću, jer to bi nam doma izazvalo kaos - dva sina studenta (mlađi gotovo u potpunosti online, stariji djelomično) i nas dvoje, bio bi nam doma kaos. Da su djeca mlađa, možda bi nam tako i odgovaralo (dok se samo sjetim perioda kad ih nije imao tko čuvati...užas...) ali sada je situacija drugačija. Daklem, nije svejedno u kojoj životnoj fazi te pogodi rad od kuće. S druge strane, ne može medicinska sestra raditi od doma, ne može se nikakva ozbiljna proizvodnja raditi od doma, ne može se graditi od doma itd. Vidim trend da će svi koji mogu raditi od doma, jer to je za poslodavce zapravo velika ušteda. Nije da nema i loših strana (nadzor, komunikacija, koordinacija) ali vidim da se ide u tom smjeru.
U prvom lockdown-u isplanirali smo što napraviti ako se baš bude moralo raditi od doma (rooter, laptopi, kabeli, raspored radnih stolova u stanu). Nije da nemamo mogućnosti, ali ne bi nam bilo sjajno, jer se međusobno ometamo, pogotovo ako moraš online komunicirati (Teams ili slično). Isto je i s dečkima - stariji sin je zaposjeo moj pisaći stol u našoj sobi (dečki su inače u istoj sobi, pa si smetaju ako su u istoj prostoriji kad imaju online nastavu). Mlađi sin svoje studentske online poslove često odrađuje tako da se odseli u kuhinju. Komplicirano je, čim imaš posao koji zahtijeva direktnu komunikaciju, telefonske razgovore i slično. Osim toga, mene to umara beskrajno, a vidim da i moj mlađi sin nije oduševljen takvim načinom rada (često ima studentske poslove koji idu online, ne samo nastavu).
i na tvoj popis bi dodala da puno ovisi i o stambenom prostoru koliko se kvalitetno može raditi od doma.
Mi otkako smo u velikom stanu nije problem, iako ja to ne volim jer paralelno kuham, radim na laptopu, odgovaram mlađem djetetu ako i tako.
Svako dijete ima svoju sobu, a MM i ja se lako raspodijelimo (treća soba ili radni kutak u boravku).
Posljednje uređivanje od Lili75 : 24.02.2022. at 11:17
Pandemija će ako ništa drugo mijenjati Zakon o Radu, čime bi rad od kuće postao sastavni dio ZOR-a.
U više navrata nam je takav rad trebao, pogotovo dok su djeca bila manja i svako malo pobolijevala.
Ali sada svatko traži svoj mirni kutak, i to često nije moguće ostvariti.
Veliki broj ljudi nema uvjeta za rad od kuće, i zato se dobar dio njih vraća natrag na radna mjesta.
Na sastanke nam se javljaju članovi tima okruženi Hello Kitty rekvizitima, sjede na dječjim stolicama,
u dvorištu, WC-u, ... jer im je u tom trenutku jedino mirno mjesto u kući/stanu.
Kratkoročno je to sve skupa simpatično i smiješno, ali dugoročno nije baš održivo.
Recite im da se na Teamsima može blurati pozadina ili postaviti bilo kakva slika.
Kod nas se ljudi javljaju iz ležaljke s plaže, iz Star Trek svemirskog broda ili iz Mossovog i Royevog ureda iz IT Crowd.
LOL Mima al opet ti odjekuje iz wc-a makar bio iza tebe EnterpriseIli moraš investirati i u bolji mikrofon i slušalice...
Samo ću reći da mi je mentalno zdravlje daleko bolje otkako nema ludnice sa uživo online nastavom. Ono je bila opsada kuće, sedam školskih časova ne smeš nijednu mašinu uključiti jer nije fora da tuđa deca ne čuju nastavnika od tvog usisivača...
Introvertima u open spaceu je ovo blessing. Ja ne znam što sam, mislim da sam baš između introverta-ekstroverta, iako možda malko više introvrert. Radim od doma jer trenutno radim za sebe, ali se def. družim više nego prije pandemije jer očito kompenziram tako manjak socijalnih kontakata u živo, plus su cijeloj ekipi djeca odrasla pa je izlazak petkom i izlet vikendom (makar na okolno gorje) postao mus. Doduše, mi (muž i ja pa i dijete s nama) smo ekstremno mobilni oduvijek (ne baš za u Zanzibar, ali more, Slovenija itd. to su odluke maltene ad hoc) da su nas frendovi zezali da šta će nama stanovi, najbolje da investiramo u kamp prikolicu. Tako da ne znam što je od toga panedemija, a što jednostavno promjena životnih okolnosti.
Posljednje uređivanje od ina33 : 24.02.2022. at 12:05
Online škola je posebna priča, i nadam se da će uskoro postati dio prošlosti (ne ponovilo se)
Bome i ekstrovertima u open spaceu je rad od doma blessing. Ja kao ekstrovert, al vrlo osjetljiv na sve zvukove (volim imat i svoju intimu) bih doslovce izludila u open spaceu.
Taj koncept rada tko je smislio, e vala nije normalan, posebno kad se uzme u obzir korelacija s produktivnošću/efikasnošću u takvim rad.uvjetima.
Strava...
Meni su isto nevjerojatni oni koji se na služb.sastanak spoje iz dječje sobe i okrenu monitor na igračke, sličice po ormaru, crteže,a lijepo imaju prazan zid odmah do. Pa brate mili ako ne znaš blurrat pozadinu, samo zaokreni ekran na taj bijeli zid.
A tek jedna visoka dužnosnica iz najveće EU organizacije i njen antikni krevet u spavaćojsamo sam čekala još da se negdje ukažu neki rekviziti i lisice
Ja sam vrtila po glavi, kako netko može imat toliko para, a takav neukus za namještaj/krevetkrevet iz predhistorije.
Eh da a jednom je dijete doslovce sjedilo u krilu cijeli sastanak, pa daj pusti djetetu crtić, nije se radilo o bebi, ono izgledalo je full neprofesionalno.
Da, ja inače radim u open spaceu pa mi je ovo predobro. Mir i tišina, koncentracija
Nama je firma napravila službene backgrounde s logom korporacijeSrećom ne moramo ih koristiti. Ali nema do srednjovječnog punašnog bradatog IT-evca s pozadinom Alpi i Heidi style pletenicama na glavi.
A inače, godinama radim u openspace i nije mi neki problem (u stvari većinom je ok) ali ono što je pakao je Teams meeting u open space okruženju jer je pol tima homeoffice a pola je na sastanku u uredu i svi čuju kroz mikrofon što drugi pričaju u uredu. Da ne spominjem horor kad nas je više u istom open office i istom teamsuMogu open office, mogu teamse, ali ne mogu istovremeno oboje, to je next level horor. Trebam li uopće reći da je u našoj korporaciji to standard (evo upravo svi opet nazad u urede).
A nama se u pandemiji kuća pokazala kao pogodak jer je svatko mogao biti u svojoj sobi i na svom online sastanku/nastavi. Kuća i puuuno interneta![]()
Možda si ambivert. https://www.scienceofpeople.com/ambivert/
U mom okruzenju su svi pristojni na zoomu :D
Evo upravo drzim konsultacije preko zooma, muz vezba u istoj prostoriji i sva deca su kuci, ali nece me niko unemiravatiMada trenutno nemam studenata.
evo ovo
radim s dva tima, sjedimo u open space-u blizu, i svaki dan imamo zajednicke sastanke, visekratno
uf
ali srecom, firma jos uvijek potice rad od doma, tako da jako rijetko idem tamo
doma mi je milina sta se uvjeta tice
jedino mi nedostaje ono sta ste spominjale, uredit se, otic medju ljude, ali svako malo organiziramo i nesto uzivo pa tako kompenziramo
nama ce se neki mix model zadrzat i ubuduce i to mi je idealno rjesenje
Firmama svakako odgovara da su ljudi doma, manji im je trošak.
Sve dok posao ide, teško da će tjerati ljude u firme.
Al da imaju svi uvjete za rad od kuće - baš i nemaju.
Pa jasno da nemaju. A neki i imaju a svejedno dolaze u firmu. Zato je stvarno najbolje da svatko radi kako mu odgovara. I ja se nadam da će zauvijek ostati neki mix model.
Problem sa svim poslovima je što su u startu represivni - polaze od toga da zaposlenike treba kontrolirati, nadgledati, tjerati na rad, disciplinirati. Zato sumnjam da će se ikada uspostaviti model po kojemu bi ostali doma oni koji to žele, a na posao išli oni kojima ne paše rad od kuće, iako bi to bilo idealno i vjerojatno u konačnici najbolje za sam posao (naravno, tamo gdje je to moguće, ne mislim na poslove koje se ne može raditi od kuće).
Kontrola je vjerojatno i nužna jer su ljudi takvi da će smuljati tamo gdje mogu, no pritom ne shvaćaju, a sustav ih u tome uglavnom ne sprječava, je da muljanjem na svojoj mikro razini (izbjegavanje posla, laganje, krađa, nemaran odnos prema zajedničkoj imovini - npr. grubo baratanje zajedničkim kuhalom ili telefonima, jer nije moje pa me baš briga), možda dobivaju nešto kratkoročno, ali dugoročno ne štete svima, nego i sebi.
U nekom utopijskom svijetu posao bi se trebao prilagođavati privatnom životu, a ne obratno, pa bi u nekom idealnom hibridnom modelu, čovjek, na primjer roditelj, mogao dogovoriti da će posao obaviti popodne, ako ujutro mora obavljati nešto s djecom, skuhati im ručak ili im se samo posvetiti jer im to tih dana treba. Zašto ne, svi uvijek govore o tome koliko su važna djeca, koliko je važan psihički mir ljudi, a na svakom koraku rade suprotno.
Ovakav posao imamo i mi inace, ne moramo biti u uredu od-do. Dok smo dolazili na posao, prije pandemije, ljudi su radili popodne, tijekom noci... nebitno. Jedino je bilo vazno da se ispostuju rokovi. Ipak, za ovo treba jako puno samodiscipline. Neki bi se zaigrali u toj slobodi, radovi ostali nezavrseni i kao posljedica toga je bilo jako puno otkaza (u odnosu na broj zaposlenih).
Buba klara, zvuči super i da, samodisciplina je najvažnija da bi sve funkcioniralo. Na žalost, šefovi najčešće imaju ista pravila za sve, tako je lakše (opet kažem - kratkoročno, dugoročno bi se možda trebalo uložiti malo više truda u nove načine, ali bi na kraju svi imali koristi jer bi imali motivirane i nefrustrirane zaposlenike koji bi imali bolji učinak).
Jeste li primijetili da je pandemija nestala iz novina, sa televizije, nema je na portalima? Nema više cijepljenja u dvoranama kod nas.
Danas bi bio karneval u Rijeci. Nije. Radi pandemije koje kao da više nema. A današnja orkanska bura ionako ne da virusima ni da provire, odnese ih brzinom od 199 km/h, skupa sa stablima, kontejnerima i svime što nije pričvršćeno.
Jao ne znam koji radio sam slušala, i pričali su, kao Riječki karneval je otkazan radi pandemije i bit će na ljeto. U Samoboru imaju dovoljnu procijepljenost pa se tamo fašnik održava![]()
Pandemija je "nestala" jer su je, logično, zamijenile vijest o Ukrajini.
I da dodam, Ukrajinci proživljavaju pravu tragediju, nadam se da se bar netko zasramio svojih kmečenja oko ograničavanja sloboda i života zbog maski ili pokazivanja covid potvrda ovdje ili ondje.
Nevjerojatno! Toliko zlobe u manje od 30 riječi. Ne mogu k sebi doći.
Ne znam ni šta bih napisala.
Ne mogu da savladam ni transfer blama od ludaka sa kojima sam nekako ostala u istoj državi. Tako mi i treba.
Šta se sve kod nas ne govori, ne radi, i to na državnom nivou, ne piše po društvenim mrežama i ne objavljuje po medijima, majko mila...
Oko mene su mahom zli, zluradi, kukavički, nelogični, surovi, poremećeni, ludi, ludi ljudi. A ja sam zapravo mnogo veći optimista nego što o sebi mislim, kad me ta spoznaja svaki put iznenadi.
Pa kad pročitam ovo od Willow- možda bi trebalo da me uteši što teoretičari zavera nisu ograničeni na jednu državu, ali eto ne teši me nego me šokira.
Kad se samo sjetim oko kakvih banalnosti su ljudi kukali na ovom forumu, pa im nikad nitko nije rekao sram te bilo kako je ljudima u Afganistanu, Africi,...
Uzimajuci u obzir da je svima (100% sam sigurna) ovdje jednako zao Ukrajine i ljudi koji tamo prolaze uzas, bas je ruzno i nepristojno ovo posramljivanje drugih.
Imati vise obzira jedni prema drugima u ovim izazovnim vremenima bila bi zaista lijepa gesta.
Pa sad, žaliti se na epidemiološke mjere koji više praktički ni nema, u ovom trenutku stvarno nema smisla.
Meni je jednako neprimereno- i nepotrebno- casual primećivanje da je, gle, pandemija nestala iz vesti.
Beti je vrlo bistra i informisana osoba, savršeno joj je jasno šta je potisnulo vesti o pandemiji. A i mi ostali smo normalne inteligencije i obaveštenosti.
U tom svetlu, "obaveštajni" ton posta je totalno neukusan- s obzirom da će naše živote "nove vesti" sigurno puno više dodirnuti nego gladni u Africi i situacija u Afganistanu, ako već ni zbog čega drugog.
Isto tako, šta je neobično u tome što trenutno nekih event-ova ima, nekih ne?
Sve je ionako ostavljeno lokalnim zajednicama i pojedincima na procenjivanje potenc. rizika, meni je to prilično normalno ako je već globalni politički stav praviti se da se sve vraća u "normalan život", pa je ovo neki kao prelazni period gde je sve normalno i ništa nije normalno.
A "čuđenje" što nema više vakcinacije u dvoranama? Ni najbolje vakcinisanim državama sigurno nije cilj da im dvorane imaju tu namenu non stop tokom godine. Nema zainteresovanih, nema otvorenih dvorana- to je tako očigledno jasno i detetu da Beti sigurno nema na umu iskreno i pravo čuđenje niti obaveštavanje nas ostalih, nego upravo izazivanje lavine komentara svoje razonode radi. U čemu naravno uspeva...