Tako je svatko ima pravo odlucivati o svojem tijelu. Ali nikako pravo embrija koji je potpuno ovisan o tijelu majke ne moze biti iznad prava majke da odluci sto ce sa svojim tijelom.Freyja prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Tako je svatko ima pravo odlucivati o svojem tijelu. Ali nikako pravo embrija koji je potpuno ovisan o tijelu majke ne moze biti iznad prava majke da odluci sto ce sa svojim tijelom.
Ovo je sukus. Da se ne vrtimo bzvz ukrug, s ovim bi trrbalo zakljuciti. But jok, sigurna sam da se vrtimo i dalje.
Evo, Ina, paralelno pišemo i vidim da se u nečemu slažemo.
I ispričavam se unaprijed ako je već odgovoreno (vidim da nisam jedina kojoj se neda isčitavati stare prepiske)!
Posljednje uređivanje od Kanga : 15.07.2022. at 18:27
A kako bi ti danas odlučivala o svojem tijelu da ti to nije bilo omogućeno? Ne bi, vrlo jednostavno. Ali zavrtilo se novo kolo pa ne bih sve iznova.
Ima smisla ako se u raspravu uključe drugi forumaši koji se dosad još nisu izjašnjavali. Meni, vi kako hoćete.
A da mi, Sirius, opet drvimo o istome, nema mi smisla. Vjerujem da se donekle slažeš sa mnom.
Slazem se da ce vjerojatno nikad necemo sloziti.
Da nisam rodena ne bih znala da nesto propustam.
Nikad , ali bas nikad zena se ne bi smjela osjecati prisljena da iznese trudnocu, "posudi" maternicu ako to ne zeli.
To mora biti njezina odluka. Sve ostalo mi se cini strasno.
X
Žao je i meni takvih žena...i situacija u kojima se nađu, ali žao mi je i nevine djece...nikako ne mogu odvojiti jedno od drugoga:/
Ali da se ponovno ne zaplićemo u isto, nema smisla.
X
Grozno je odrastati znajući da si neželjen, a sve zato jer netko nekome nije dao pravo na izbor.
Nije bilo fer prema njoj a bome ni prema meni. Tako da kad se priča o svjedočanstvima, onda bi trebalo uključiti i nas, neželjene, i kako smo odrastali kao takvi. Čisto zbog balansa.
Sent from my SM-G950F using Tapatalk
joj
Pretužno je ovo pročitati.
Pretužno ili ne, tako je kako je.
Za svaku onu koja se kaje što je pobacila ima i ona koja žali što je rodila i ne skriva to pred djetetom. Meni je to neopisivo gore nego da te nema. I zato ću uvijek, ma zauvijek, podržati ženino pravo na izbor.
Sent from my SM-G950F using Tapatalk
Ajme, baš mi je žao što si to morala proživljavati.
Ne znam, ali opet mi je nezamislivo da bi se ja igrala Boga i odlučivala koji začeti plod ću ostaviti na životu a koji ne. Po tome bi ja za svaki plod trebala znati kakav život će imati, pa da one kojima je predodređen težak život odmah riješim muke, a ove druge rodim. Što me opet vraća da ne znam to jer nisam Bog, pa se neću ni igrati da jesam.
Nisam se javila na temu da bi me netko žalio.
Kako smatram da nije bog stvorio to dijete nego dvoje ljudi biologijom kroz sex, nema bog ništa s tim kakav će mu život biti. Čak i ako ga se po rođenju odmah ostavi u sirotištu koje vode časne sestre ni tada mu život ne ovisi o bogu nego o ljudima koji rade tamo pa kakvi ga zapadnu.
Sent from my SM-G950F using Tapatalk
Ma razumijem te ja...
Ti si, pretpostavljam, cijelo vrijeme živjela u svojoj obitelji i to te sve obilježilo...teško je to.
Ali znaš i sama da ima puno i previše iste takve neželjene djece po domovima koje su se roditelji odrekli nakon njihova rođenja ili su se jednostavno prestali brinuti o njima, doslovno. Nikako ne mislim da su njihovi životi zbog toga promašeni i da je zbog činjenice da su neželjeni možda i bolje da ih nije ni bilo...ako me razumiješ.
Ali da će ih/nas to nekako obilježiti, hoće, nije ni moja priča baš daleko od svega toga...još sam imala i majku koja se zbog bolesti mučila s depresijom...i gledati je takvu godinama je isto tako bilo svojevrsno mučenje. I za nju i za mene...
Složeno je to sve, ali sam i dalje za život, za borbu, za pronalaženje smisla ako ga čovjek u nekom trenutku izgubi..., uvijek
Ako izuzmemo vrlo teško bolesnu djecu, po domovima nema baš onih kojih se se roditelji odrekli nakon rođenja. Ima onih kojih se roditelji ne žele odreći "radi sela" ili onih koja im nisu oduzeta zato što neki tamo sudac smatra da je majka ipak majka ma kakva bila...krv je to, kužiš?
Posljednje uređivanje od čokolada : 15.07.2022. at 23:39
Ma ne mora biti da su se doslovno odrekli. Ali domovi su puni djece koju roditelji katkad posjecuju, ali to nije ni vrijedno spomena, meni je to kao da su ih se odrekli…
Razumijem da se ne slažemo i nećemo se nikada složiti jer ja mislim da bi im bilo bolje da ih nema. Ni jedno dijete ne bi trebalo patiti na taj način.
Meni nema smisla donositi djecu na ovaj svijet ako ih se neće voljeti i brinuti se za njih. Nije to život kakav bi oni trebali imati. Žena koju se prisili da rodi neće magično postati majka puna ljubavi samo zato što je rodila. Dajte joj da odluči sama za sebe što je najbolje za nju i to dijete.
Kako nekome može biti ok osuditi dijete na patnju, u kojem god obliku, ja nikada neću moći shvatiti.
Sent from my SM-G950F using Tapatalk
Da ponovno ne ulazim u elaboraciju svojih stajališta, ali zar ti misliš da su svi neželjeni ljudi (koje roditelji ne vole i ne brinu o njima i sl.) na ovome svijetu a priori nesretni? I da bi im bilo bolje da ih nema?
Kad bi samo znala koliko je to daleko od istine.
I za mene je ta tema vrlo, vrlo osobna i nikako ne mogu reći da o tome govorim jer tako samo mislim i pretpostavljam. To eryngium jednostavno nije točno.
A znaš li koliko je djece/odraslih ljudi koji su odrastali u "normalnim", funkcionalnim obiteljima gdje ih se prihvaćalo, bezuvjetno voljelo, a završili su u začaranom krugu depresije, očaja ili potpune promašenosti...
I piše Tanči da te ne žali. Pa ni ja te ne žalim, dragi Bože. Meni je jedino žao što se tako osjećaš i što si danas tu gdje jesi.
Za sve? Nikad ništa nije primjenjivo za sve. Neki su vjv bili i željeni ali su im roditelji bili nesposobni za biti roditelji.
Da li mislim da je bolje prošlo onih dvoje koje je moja mama makla pletaćom iglom? O da. Da li je to bilo bolje za nju? Da riskira smrt samo da ne rodi? Ne. I u tome je poanta. Da li ti misliš da je bolje za nju da se tako riješi trudnoće, (jer nakon jedne neželjene nije joj bilo ni u petnom trnu da to opet prolazi) ili bi bilo bolje da je to obavljeno u anesteziji, na siguran i ljudski način? Jer kad je naumila da nema šanse opet roditi, ništa ju nije moglo spriječiti, ni rizik od vlastite smrti.
Da se razumijemo, ja moju mamu ne krivim za ništa niti joj išta zamjeram. Nije ona kriva što joj je grah tako pao, i što me nikad nije mogla voljeti. Ali ponavljam, nije bilo nikako fer prema njoj da ju se osudilo na nešto što nije željela.
Moram priznati da znam jako malo ljudi iz "normalnih", funkcionalnih obitelji koji su završili kao promašaj. Ne kažem da ih nema, samo da ih ja baš i ne srećem a radim s cca 15ak različitih ljudi na dnevnoj bazi pa saslušam svakakve priče.
Sent from my SM-G950F using Tapatalk
"Da li ti misliš da je bolje za nju da se tako riješi trudnoće, (jer nakon jedne neželjene nije joj bilo ni u petnom trnu da to opet prolazi) ili bi bilo bolje da je to obavljeno u anesteziji, na siguran i ljudski način? Jer kad je naumila da nema šanse opet roditi, ništa ju nije moglo spriječiti, ni rizik od vlastite smrti."
Svakako mislim da je bolje da je obavljeno u anesteziji i na "siguran" način (iako nikad nije siguran, to je činjenica, a ljudski nije riječ koju bih u ovom kontekstu mogla upotrijebiti, oprosti. Jer zašto bi dvije osobe umrle kad već jedna mora - a to je sigurno. Znači - kao što sam već toliko puta napisala na ovim stranicama - dijete je u oba slučaja gubitnik, bio pobačaj ilegalan ili legalan.
Zato sam i već nekoliko puta naglasila kako nisam za zabranu pobačaja jer je ne smatram rješenjem.
Stavi se samo na trenutak u moj položaj na ovome forumu (gdje smo trenutačno, ako sam dobro pohvatala, samo tri proliferice, a koje i nismo takve prije kao ekipa ovdje i ne tapšamo se po ramenu i jedna drugoj držimo hvalospjeve, istih smo ili sličnih stajališta i to je to) - i sad ja svako malo moram odgovarati na ista pitanja i tumačiti jedno te isto. Pa dokad? I onda ponovno ispada kao da ja želim da te žene umru u najgorim mukama i žive promašene živote.
Ja želim da shvate da je u njihovu tijelu maleno ljudsko biće koje nije samo potencijal za život već ono to jest - sada, u ovome trenutku. Osobica, kako ja to volim reći, maleni čovjek. A kada to shvate, sigurna sam da će se mnogo toga promijeniti. Ako ne shvate, neću ih sigurno prisiliti na to da rode.
Jesam li možda osudila vertex ili summer zbog onoga što su izjavile ili napravile? Ili ih objesila na stup srama? Nikad to ne bih napravila, a u privatnom im životu nikad ne bih okrenula leđa, da smo kojim slučajem prijatelji.
Sad ću i ja tebi postaviti jedno pitanje - i ti se stavi u moju kožu - pred tobom stoji desetero ljudi, nebitno koje dobi, kakvih svjetonazora - ništa ne znaš o njima, a samo jednoga možeš spasiti. Za koga bi se odlučila? Teška odluka. Ali donijet ćeš je jer zašto bi svi umrli, ako jedan može preživjeti.
Onda se njima pridruži embrij/fetus/beba/osoba - i ponovno moraš odlučiti. Ti bi odlučila na temelju svojih uvjerenja, naravno. Pretpostavljam kako. (kanga, evo i mene
A da to isto pitanje postaviš meni, ja bih u oba slučaja bila u potpuno istom položaju. Možeš li to ikako - barem na trenutak - pokušati shvatiti? Bez obzira na agresivnu ekipu ovdje koja nikako ne želi ni pokušati razumjeti. Za mene je život - život. I tu sve počinje u tu sve staje.
Ja sam i davno prije svojega obraćenja razmišljala na potpuno isti način.
I ne misliš li valjda da živim u utopiji i vjerujem kako će pobačaji nestati s lica zemlje?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom