Evo mene s raspletom situacije nakon godinu i pol "suđenja".
Sutkinja je presudila u moju korist i imam rješenje o postojanju izvanbračne zajednice.
I imam pravo na obiteljsku mirovinu.
Imala sam od traženih dokumenata sve pa i više od toga no Mirovinsko se protivilo "iz opreza" kako kažu.
Troškove mi nisu priznali pa neću dobiti povrat utrošenog novca za odvjetnika, taksu i tužbu/prijedlog.
Inače je sve trajalo godinu i pol i tri ročišta do presude.
Sutkinja je zvala za svjedoke našu kći i njegovu iz prvog braka koja je izjavila da nema pojma tko sam ja i da ona zna kako je pokojni otac živio sam sa kćerkom i brinuo o njoj. :LOL:
Bilo je tu još bisera s njene strane, no sutkinja ju je odmah prokužila i nije ni u zapisnik diktirala njene laži, a nije im ni povjerovala.
Na ostavinskoj smo im pustile sve osim groba, a oni su bez imalo srama sve i uzeli pa i zadnju suprugovu mirovinu.
Kći i ja smo se dogovorile da tako okončamo ostavinsku i da ih nikad više ne vidimo i tako je i bilo.
Grob smo uredile po kćerinoj zamisli i ispalo je baš lijepo. Svaku nedjelju smo tamo pa i češće kad stignemo.
Oni ne dolaze. Ni ne trebaju. Netko od njih je bio za Sisvete i ostavio gomilu plastične krame na grobu koju sam ja s guštom bacila.
Sutra bi mu bio 75. rođendan da je živ.
Iako smo ostale same, kaže kći da nam dobro ide.
Duše će nam se teško oporaviti ili nikako,a ostalo ide.

Što se tiče braka i mojeg pogleda na isti, nije se promijenilo ništa i sigurno se ne bih vjenčali i da smo sve ovo znali.