tim se pitanjem bavi sam harris u jednom od svojih govora i baš mi je otvorilo oči što se tiče razumijevanja ponašanja, msm da kazna nema smisla, ali trebaju postojati posljedice i mjere opreza, tipa smatram lošim da se izvještava o masovnim pucnjavama po školama, kao što je loše izvještavati o samoubojstvima, neke ideje su kao virus, idu i šire sepulinka prvotno napisa
a ovo da, ljudi se plaše gubitka radnog mjesta, mada i u mom slučaju, a ni ja ni bivši nismo neke krupne zvjerke da možemo zapošljavat slokovićke, pa opet je posao traljavo odrađivan kao da se boje nečeg, ne znam, da im moj bivši ne dođe i plesne im koju, ali opet onda tu zapravo i ne postoji kralježnica koja bi stajala da brani žrtve, jedino ženske udruge i kuće i njima slični... možda sam se maknula od teme, ali ovo treperenje i drhturenje službenika i stručnjaka mi je tako bolna točka, možda i bolnije nego samo nasilje koje sam preživjela
 |
|||
Odgovori s citatom