tricikl

[mamma san]

Samo bih napisala naše iskustvo s triciklom:
-mehanizam za ljuljanje nikad nismo koristili
-ogradicu smo vrlo brzo skinuli jer mu je bilo pretijesno, a bila je i nepotrebna (tricikl je dobio s godinu i pol, i nije krupno dijete)
-mehanizam za sviranje nas je izluđivao, pa smo ubrzo izvadili baterije, što je izazvalo salvu protesta, a sve dok je ta grozota svirala, Andrej je odbijao na bilo koji način sudjelovati u vožnji tricikla osim da sjedi kao trupac i pritišće gumbiće
-pedale nikad nije naučio okretati, a nije ni mogao, jer su na tom čudu pedale počele otpadati čim je prvi put stavio noge na njih. Zato je naučio vraćati otpale pedale na mjesto
-mehanizam one štange za guranje se tako brzo izlizao da je štanga izgubila svoju funkciju, na kraju je MM riješio stvar bušilicom za metal
-košare su nam bile nepotrebne, a jedna od njih je isto tako odmah otpala i više nikad je nismo vratili na mjesto.

Tricikl je inače bio relativno običan tricikl iz Tintilinića (oko 250 kn), made in China, naravno. Uglavnom - prerastao ga je, a voziti ga nije naučio. Sad samo razmišljam kako da ga se riješimo iz kuće. U svakom slučaju, da ponovo kupujem tricikl, kupovala bih tricikl vulgaris bez ikakvih dodataka koji djetetu odvlače pažnju od vožnje, i tricikl pretvaraju u putujući cirkus.

U svakom slučaju potcrtavam i debelo potpisujem ovu zadnju tanjinu rečenicu.

Makar sam i ja kao i hrpa drugih zaljubljenih (u svoje dijete) i šopingholičarskih mama suludo htjela kupiti Lovri baš ovakav nakinđureni tricikl, u meni je proradio glas razuma u obliku mojeg MM koji je rekao jednu povijesnu rečenicu: NE!!!

I super da je tako bilo. Kupili smo jedan jednostavni triciklić u shop-u na zelenom valu, platili ga 150 kuna i bio je fantastičan.

Uglavnom kod kupnje triciklića obratite pažnju na slijedeće stvari:

- ako se djetetu kupuju ti nacifrani tricikli sa "mjuzom" + štap guralica, dijete će jednostavno nastaviti uživati umjesto u vlastitom trudu, u trudu svojih roditelja. I to u guranju. Ponekad je i to za roditelje lakše, ali mislim da dijete s tim ne dobiva puno.

- kod kupnje triciklića treba paziti da su kotači dovoljno veliki i stabilni i da nemaju previše jakih utora koji izaziva trešnju u vožnji.

- da rama nije plastična ili skoro pa plastična, već aluminijska.

- da sjedalo bude široko kako bi se male guze mogle ugodno namjestiti

- da nema naslona (jer ga malci koriste, a vrlo brzo ga prerastu pa se desi da se izvrnu na leđa u želji da se naslone - dogodilo se mojem malcu)

- da su pedalice smještene na prednjem kotaču i da ako je malac premali da mu ne smetaju u odgurivanju; te ukoliko uspije dohvatiti da mu ne smeta guvernal u okretanju pedalica)

- ovo sa rastom odmah vodi do sjedala koje se na nekim trickilićima mogu podesiti (na Lovrinom recimo je bio ok)

- i kad dijete sjedi a da bi mogao voziti triciklić njegova forma mora biti takva da kad sjedne izgleda kao kad vozi hurley davidsona
Drugačije forme triciklića (previsoki sic, preniski guvernal i sl., a pedale su uvijek na prednjem kotaču) neće biti dobre za vožnju.

Eto, par mići savjeta.