odgoj u duhu vjere 5

[SikaPika]

DAnas sam se tako isplakala u crkvi. POmisao na to da se negdje opet vodi rad zbog nafte, zemlje, lažne demokracije... da neki tamo odvratni svjetski vođe pomakom prsta odlučuju o desecima, stotinama mrtvih, ljudi bez domova... me užasava, do srži.

MIslim da se moramo moliti za to da Duh sveti prosvijetli pamet ljudima koji odlučuju o tome hoće li se negdje zapucati ili ne. MOramo se moliti za mir u svijetu.

Jučer idem s pijace i neki deda krene pričati o tome kako je danas moderno nazvati se ateistom i da zašto ljudi ne kažu da su bezvjernici. Budala, kakva jesam u takvim prilikama, upustila sam se u razgovor, odnosno više prepirku. Dovelo je do toga kako je vjera bitna stavka, ne samo u našim osobnim životima nego općenito, za današnji svijet, za povijest jer eto, i sada se u svijetu vodi još jedan rat, zbog vjere. POkušala sam mu objasniti da se rat sigurno ne vodi zbog vjere nego zbog nafte, no nije si dao dokazati. Jer eto, zašto Amerikanci, Francuzi... ne napadnu, ne znam, Njemačku nego su napali Libiju - ne, nemamo istog Boga. Bog je opet opravdanje za pljačku, kolonizaciju...
I ja si sad tog dedu zamišljam kako ide na Svetu pričest. I opet se užasavam.

A hoće li biti dobro u Libiji, Japanu, ne znam. Bog valjda zna što radi. Nedavno sam čitala Knjigu Mudrosti, Michio Kushia gdje govori o tome kako se iz nevolje, katastrofe, ratova, užasa rađa radost, blagostanje... Ne znam, valjda moramo dotaknuti dno da bismo opet mogli krenuti gore, prema suncu.