Citiraj kata.klik prvotno napisa Vidi poruku
uh, htjela bi samo reći da sam ja osobno zbog ovakvih svećenika (ispovjedanika) kakve spominje ifi prestala ići na ispovjed, prestala slušati propovjedi, izgubila vjeru u Crkvu.
nakon toga je došlo još puno stvari i pitanja gdje sam se počela razilaziti sa stajalištima Crkve, ali vjeru u Boga, Isusa i duha svetog nikada nisam izgubila. I jedino mi je to u najtežim trenucima davalo snagu da neke jako teške trenutke preživim.

i ne želim nikoga provocirati ni ništa, ali bi voljela znati kako vratiti vjeru u nekog ko te je razačarao toliko puta i to u najtežim trenucima (mislim na Crkvu, odnosno svećenike)
Mene je tvoje pitanje baš zaintrigiralo, ali nisam bila u Zg, ni kod compa i baš sam mislila kako ću ti odgovoriti čim budem mogla.
Nemam nikakav čarobni recept, osobito ne za povratak neke vjere ili povjerenja ili ushićenja baš u cijelu Crkvu ili u svećenike, ali mogu ti navesti (potvrđeno iz nekoliko primjera iz života) kako krenuti zaobilaznim putem, da bi opet mogla ići na misu, ali samo za sebe, bez razmišljanja o tom svećeniku i o tome kako mu je propovijed loša ili kako je on u zabludi i kako odvraća ljude itd.

Kreni čitati knjige, one koje koje ti je savjetovala ljiljan i druge cure, sve su dobre, dovoljno ti je prelistati samo zadnjih par stranica ovdje. Nisu to neke velike knjige, ali su ok.
Kupi ponekad na kiosku časopis Book. Neće ti se baš sve svidjeti, dovoljna je trećina tekstova, i manje, sasvim dovoljno.
Rhema je bolji, a za to se meni javi, molim te, na pp, pošalji mi podatke, ja ću ti dati mali poticaj.

Ako si u Zagrebu otiđi jednom, bilo koje jutro, od 9 do 11, na ispovijed kod velečasnog Ramosa u katedralu.
Što dulje nisi bila na ispovijedi, on će te bolje i ljepše dočekati, nemaš za to straha .
Na Internetu potraži neke pripreme za ispovijed, tek toliko da se malo podsjetiš, iako kod njega to nije ništa formalno.

Počni čitati.
Nakon nekog vremena tog čitanja, počet ćeš i moliti, bar tu i tamo, kad uspiješ, ali s malo drugačijim pogledom na ono što tebe (ili mene) muči.
Mislim da treba barem pola godine čitanja, informiranja o nekim drugačijim susretima od nedjeljne mise i nekog malo drugačijeg pogleda na sve to, a da bi čovjek ponovno mogao ići na misu u kojoj će svaku tamo izgovorenu riječ tumačiti kao svoju vlastitu upućenu Bogu, kao da svaka riječ ide iz tvojih usta direktno u nebo, vi sad "razgovarate", neovisno o "dosadnoj" proceduri ili stvarno netalentiranom svećeniku.
Meni je misa kao misa, priznajem, i dalje podosta dosadna, ne znam da li stavljati navodnike ili ne (naročito one svečane mise gdje su biskupi, ozbiljan protokol),
i većina svećenika nisu rođeni propovjednici, tek rijetki jesu, ali kad počneš gledati misu kao svoju, na svoj način, kao i teškoće odgoja djece kao neke nužne procese u kojima vidiš smisao, ili porod, ili trud oko braka, ili bilo što što ti je bitno u životu, onda i uloga svećenstva bude drugačija u tvojim očima.
Ne da postaneš gluplji pa ne vidiš ili ne želiš vidjeti što rade, nego se na tvom putu pojavljuju oni koji su zbilja dobri i samo dobivaš još dodatnu pomoć.
Samo treba sa željom krenuti prvim korakom.
Ajde javi mi se.