ja svojoj kad zaspi lagano izvadim cicu van i donju usnicu joj drzim sa prstom preklopljenu prema dolje pola min.
svaki puta joj uspijem tako pobijeci
 |
|||
|
|
|||
ja svojoj kad zaspi lagano izvadim cicu van i donju usnicu joj drzim sa prstom preklopljenu prema dolje pola min.
svaki puta joj uspijem tako pobijeci
Zuska, hvala ti za ovoZuska prvotno napisa
Anna B i Zekana, nema na čemu. Kad sam pucala, došla bih se na forum izjadati i uvijek me netko utješio, sad vraćam tješeći nove nespavaliceZuska, hvala ti za ovo
Cure, samo naprijed, dan po dan.
ma to sam se baš sjetila na račun onoga tko spava bolje dojeni/nedojeni (tj. nahranjeni iz boce), odnosno da nema pravila. jer bi po svakoj "logici" trebalo biti da se ti ne pojavljuješ na ovoj temi
Ekoi, ovo je tvoj primjer koji ne mora funkcionirati kod drugih, nisu sve bebe iste. Da je tako jednostavno, ne bi se roditelji patili s nespavačima do treće ili pete godine.
Kod nas nije palilo nikakvo uvođenje ičega što ona nije htjela, otpor samo takav. Dnevna rutina došla je negdje s dohranom, ali to s noćima nije imalo veze, niti je to značilo da ona spava čvrsto i duboko po danu. Nama kvaliteta spavanja nije imala nikakve veze s rutinom. Jednostavno joj je trebalo vremena da sazrije po tom pitanju.
nama isto nema veze sa noćnim spavanjem (tj. brojem buđenja da budem precizna
Ali Ekoina beba se isto budi po noći i sama je napisala.
vezano uz zajedničko spavanje. u teoriji je to tak super da se osjećaš ko nemajka ak ostavljaš svoju bebu u kinderbetu. evo, ja jesam za zajedničko spavanje prva 3 mjeseca dok beba mora stalno bit uz mamu, sisat i dok se mama ne oporavi. nakon toga nama se spavanje pogoršavalo jer se budila na svako šuštanje i tražila sisu bez kojenije mogla natrag zaspat. kad smo je stavili u kindač blizu kreveta, počela se manje budit, al ne odmah. trebalo joj je opet da se i na to navikne. u početku se budila često ko i prije i svaki put je dobila sisu, osim kad se probudila nakon 15-20 min, onda sam je umirivala šuškanjem, milovanjem. naravno, to sam jedva izdurala, al isplatilo se. i ja bi se budila po noći 5-6 puta da mi neko uz glavu stavi moje omiljene slatkiše. ovak je dijete imalo svoj mir i počelo je dublje spavat i postepeno produljivat san.
znam mame koje spavaju sa svojom djecom do ne znam koje godine. ak svi u tome uživaju ja im zavidim. ako se ujutro bude živčani i umorni kao i ja jer se nisu naspavali, ja si to ne bi napravila od života. velim sa prvom kćerkom sam se napatila tolko da mi je trebalo 5 godina da se usudim imat drugo dijete.
ko kaže da nema otpora? ima ima, i tu je kvaka, mnogi posustanu, i ja sam, al bitno je u globalu ostati dosljedna. ak je dijete nahranjeno, čisto, maženo i paženo tijekom dana, d kužim dijete treba naučiti da je noć za spavanje.a sve bebe nisu iste, al, ako se dijete budi svaku noć x i y puta do svoje 5. god., dozvolit ću si da kažem da se tu nešto krivo radi, neka se niko ne ljuti. i moja se starija danas sa 6 godina probudi po noći jer je žedana, mora piškit, hladno joj je, vruće, loše sanjala. al to moraju bit iznimke a ne pravilo. i ne nije, riješenje cry out metoda, ali dijete mora spoznati kada je pospano a sve drugo je ok, da se onda spava, a mama je uvijek tu, i bit će uvijek tu. moja misao vodilja u dosljednosti je bila da neprestalna noćna buđenja do 5. god. nisu dobra ni za dijete, ni za roditelje.
Ja imam dva potpuno različita iskustva...sada opet...ne spavam...
Dakle, prvi sada trogodišnjak je dojio do 18mj., po noći je spavao u kinderbetu sa spuštenom stranicom, dakle uz mene ali kako su mjeseci prolazili i počeo se migoljiti tako smo zapravo skupa spavali cijelo vrijeme sa cicom u ustima. Jaaako naporno razdoblje... Kičma me bolila, bokovi trnuli, bojala sam se da ili ja ili suprug u snu ne legnemo na njega. I onda polako sa 18mj sam je prestao tražiti cicu i počeli smo mu uređivati sobu. Ubrzo je sam spavao u svojoj sobi, tu i tamo bi se probudio ali ništa naspram koji mjesec prije. Danas sa 3 i pol god. super spava, tu i tamo se probudi za wc.
Jednogodišnjak...doji također na zahtjev, spavao je isto u kinderbetu pored mene sa spuštenom stranicom. Konstantno buđenje x puta po noći, maženje i milovanje i pjevanje ništa više ne pomaže samo cica.
Prije mjesec dana prebacili smo kimbač u bracinu sobu...prvu rundu odspava 3,4sata maksimalno. I onda se ja dižem, dojim, spustim. Nekad zaspi odmah a nekad (što je i najčešće) se buni i hoće da ga nosim ili da ima cicu u ustima. Dudu je jako kratko imao sa 5,6mj.i sam ju odbacio što mi bilo super, ali sada bih rađe da ju ima i da se smiri i spava dalje ali to je nemoguće. Dižem se 3,4puta po noći odlazim u sobu, nosim, nunam, pjevam... Ne znam do kada i koliko ću još izdržati. Kilaža mi opada iz mjeseca u mjesec, nenaspavana sam, nervozna, umorna...
Tješi me jedino...brzo će to proći...a do tada ne znam kako i što... imunitet u komi
Kad gledam oboje s prvim mi je iskreno bilo lakše, sve ima svoje očito.
pa zašto se ne vratiš na tu praksu?
zašto šetaš noću?
zato jer onda koji sat mogu odlezati na trbuhu ili ledjima a kad je uz mene ne mogu. Ili dizanje 2,3x uz odrzavanje budnom dok pocica 10tak min. Ili bolovi u bokovima i ledjima. Biram prvo :/
ja isto više volim da mali spava u svom krevetu, jer i on bolje spava i ja mogu isto malo odspavati. potpis na Ekoi i mašnicu!
ali to mi varira od toga da li je hladno, da li sam ja satrana itd. kad mi se ne da dizati onda ga utrpam u krevet. a majmunčeje jutros spavao u mom krevetu, niti 20 cm od ruba. pa se ti smjesti u tih 20 cm! i još se onako zadovoljno rasteže - frajer se naspavao, jel
mislim da smo se budili u 12, u 2, 3, 4, 5... proći će valjda.
Svatko radi onako kako osjeća da je ispravno.
Ima nešto do stila roditeljstva, ali svakako ima i do toga da nisu sve bebe iste niti imaju iste karaktere, o tome mogu posvjedočiti roditelji s više djece među kojima često ima super spavača i nespavača, kao i bake koje čuvaju različite unuke (evo, i naše, npr).
Ne možeš ti kao majka naučiti svoje dijete spavati, njegov mozak mora sazrijeti (između 3 i 5 mjeseca događa se skok u razvoju kad njihov san postaje sličniji snu odrasla čovjeka, tad mnogi ne znaju sami zaspati nakon što se probude, nekima ta faza prođe brzo, nekima traje jako dugo). Kao što ni ti kao majka ne možeš utjecati na to hoće li se dijete buditi na svaki šum ili neće. Doduše, možeš odlučiti hoćeš li bebu dići i utješiti ili ne, ili ćeš je prepustiti cry out metodi, što kod nas nije bila opcija.
Na forumu postoje roditelji čije bebe stvarno loše spavaju, često se bude, budi ih svaki šum...ili je to iza njih, ali im je još svježe sjećanje, a oni mogu posvjedočiti da s tim stil roditeljstva nema puno veze. Jer da ima, već bi o tome postojale knjige i priručnici koji ekšeli pomažu.
I još nešto, ne buni se svako dijete jednako. Oni koji imaju dijete koje se buni izuzetno glasno, srčano i nezaustavljivo od prvog dana, znaju o čemu pričam. Nakon takve djece plač većine ostalih beba izgleda kao milozvučna glazba.
Ja sam prije poroda isto mislila da će mi dijete spavati u krevetiću, da će se voziti u kolicima i svašta sam ja nešto mislila. Mogli smo je lomiti ili slijediti. Izabrali smo ovo drugo i dovela nas je do AP roditeljstva.
Tek smo kasnije saznali da se to tako zove i da je to stil roditeljstva. Nije nam žao.
Ovo ne pišem iz nekih ego pobuda ili same rasprave, već zato što se mama koja ima dijete nespavača često pita što nije u redu s njezinom bebom ili s njom, preispituje se, lomi...i onda nije lako čitati komentare koji joj govore da nešto pogrešno radi, jer jedino drugačije što ona može učiniti je da bebu ostavi da plače (vrišti).
puno je lakse kad znas da je sve to prolazno, da su sve to odredjene faze. i da su djeca drugacija. i da ih se prihvati kao takve.
moja mladja je rob navika i rutine. mora spavat u odredjeno vrijeme na odredjenom mjestu, nece spavat ako smo u gostima, skoro nikad nije spavala kod bake i dide popodne, naprosto nije mogla zaspati.
pa sam to prihvatila. bilo mi je cudno i tesko i dan se ravna prema njenom rasporedu, jer starija nije bila takva i kod nje je sve bilo "anarhija".
isto tako sam primjetila da kod mladje te faze uslijede prije nekog skoka, bilo da se radi o zubu, motorickom razvoju, prehladi koja ce uslijediti...ili posljedica neke dnevne aktivnosti koje sam s vremenom pocela kuziti pa ih izbjegavati.
Potpis.
moj je valjda 10 mj po noci funkcionirao tako da se budio 2-3x po noci, pocicao, prebacila ga u njegov kinderbetić i corio dalje
sad ima 12,5 i vec cca 2mj nece spavati ako nema cicu u ustima, kmeci cim se malo maknem
a meni tako tesko spavati, ujutro se dizem za posao...
Ja cu vam ja priznati da ja bas volim spavati sa svojom bebom
Ja jednostavno nemam snage po noci x puta ustajati. nisam to mogla ni sa starijom, ne funkcioniram onda ni nocu ni danju. Nemam straha da cu ju stisnuti, da ce pasti...i spavam opusteno i na ledjima i na trbuhu i kako god, uz nju. MM spava nekad s nama a nekad u drugoj sobi sa starijom curicom.
Zna biti groznih noci kad me budi svako malo, ali to je kad nice neki zubic, kad krene viroza, ili zastopan nosic. Ove s 4-5 budjenja su mi vec normalne, i buduci da legnem oko 23, ustajemo oko 8, i nakon budjenja brzo zaspimo dalje cak nisam previse umorna. Sve samo da ne moram nocu ustajati
Prvo da potpisem ekoi.
Druga stvar, moje prvo dijete je bilo ono sto bi rekli "zahtjevno". Urlanje i vristanje nezapamcenih razmjera, bez ikakvog upozoravajuceg kmecanja. Kolica - na muke, valjda je tek s 8 mj.prihvatila dulju voznju u njima. Uspavljivanja su bila mukotrpna i beskonacna i uvjeti su morali biti idealni, savrseni mrak i tisina, ja lezim uz nju (jedino sto, kada bi zaspala u takvim uvjetima, stvarno je super spavala).
Sa 16 mj kada smo zavrsili u bolnici i kada je bolnica postala nas drugi dom, ja sam bila na sto muka kako ce ona zaspivati. Jer sada je bilo bljestece svjetlo non stop, buka, deranje druge djece, ja ne mogu leci kraj nje... Idealnih uvjeta vise nije bilo. Morala sam reci - sto je tu je, ovo je ono sto sada imamo, moramo promijeniti nacin. I upalilo je. Nije uvijek bilo lako, znalo je se dogoditi da ne zaspi, ali obje smo naucile da ona najcesce MOZE zaspati bez idealnih uvjeta.
Sa sinom sam odmah krenula s takvim mentalnim sklopom u glavi i on stvarno najcesce zaspi gdje ga stavis, bez velikih uspavljivanja, iako je nesto losiji spavac od nje. Sasvim mu je svejedno tko ce ga i na koji nacin uspavati. Nekako ja poucena tim iskustvom ipak mislim da djeca osjete tu odlucnost i energiju u nama. Mozda umisljam, mozda ce me trece dijete demantirati, ali zasada je moje iskustvo takvo.
ja se ne bi bas slozila s tobom, jer te moje iskustvo "demantira" :D
naime, dugo sam se opirala tome jer sam isto tako iza sebe imala dijete koje je moglo bilo kada, bilo gdje, bilo skim, bilo kako. ta je jela uvijek i sve. spavala popodne kad joj se spavalo, nije postojala rutina. i meni je to bilo super jer JA nisam takva i nemam rutine.
stoga sam i s mladjom imala taj pristup.
i dugo smo se mucile.
a onda sam prihvatila da je takva i od tad je puno bolje.
to je dijete koje ako ne jede u odredjeno vrijeme, nece jesti. ili ce pojesti koji zalogaj.
ako ne zaspe u odredjeno vrijeme slabo ce i kratko spavati, po noci ce se puno vise buditi.
dijete koje se popodne probudi, trazi tutu, kad se obuce, sama ode do hodnika po moje cipele da idemo po stariju u skolu. ako je vani prolom oblaka i kupi je muz, ova ima size i treba vremena dok se u svojoj glavi ne presalta da je jedan korak rutine, preskocen.
stoga, djeca su individue, bas kao i mi. i imaju svoj karakter. mi ga mozemo probati oblikovati, no to ne znaci da cemo uspijeti. a ponekad i taj uspijeh nije nuzno dobar. po mom misljenju, jelte.
usudila bih se reći da bebe jesu takve kakve jesu, karakter i to sve na šta ne možemo utjecti, al ono što mi radimo i kako to radimo može učiniti razliku u tome dal se dijete budi 5-6 puta noću ili 10, da li će pojesti 2 žličice i urlati ili pojesti ipak mrvicu više i manje cendrati. i da, ima faza, ima promjena, ima konstanta, ima svega. ima roditelja koji u potpunosti slijede dijete bez obzira ne sve, ima onih koji pokušavaju malo moderirati, ima onih krutih koji ne popuštaju ni pod cijenu višesatnih plakanja, ima onih koji kombiniraju navedeno...
Uspoređuješ svjesne i nesvjesne radnje. Jesti, igrati se i sl. je jedna stvar, a buđenje i nemogućnost dužeg spavanja druga. Djeca se ne bude namjerno ili zato što nisu dobro odgojena.
Ne slažem se s tobom i jer sam sve to prošla.
Moje dijete se prva tri i pol mjeseca budio 2x noću. Mislili smo kako je nama super.
Onda je došao skok u razvoju i počela je jako loše spavati. I danju, i noću. I meni, i tati, i bakama. Znalo je biti i do 30-40 buđenja noću, danju svakih 20 minuta ili češće, ovisno o tome što bi ju probudilo. Znalo je biti i bolje. Znalo je biti grozno..kad bi zubi izbijali, svaki zub par dana nikakvog spavanja.
I tako 18 mjeseci. Onda se počelo popravljati. I došli smo to danas kad zna odspavati i da se samo jednom probudi.
Mi nakon 18 mjeseci nismo postali drugačiji roditelji. Stalno smo isti, ali ona je drukčija, ona se mijenja i sazrijeva. Jednak put je imao i njen rođak koji je počeo bolje spavati prema drugoj godini, sad spava odlično. Drugi rođak spava od rođenja, njegovi pak starci nemaju baš neki roditeljski stil. Slične priče stalno slušam od različitih roditelja, više djece, isti roditelji, jedno spava, drugo ne.
Ono, nema tu nekog stila koji garantira spavanje. Da ga ima ovaj forum bi bio mnogo siromašniji.
ne spadam u ovu grupu jer imam spavača...doduše noćnog, al' ta spavanja su mi bitnija...mali mi je uzorak da bih rekla kako sam ja imala uticaja na njeno spavanje...navikla je da kada je uveče spustim u krevetić da se tada spava, i spava dobro...da li je navika ili je dijete takvo ne bih znala...ne brojim ona buđenja pred razne skokove, ili kao što smo nedavno imali 10 dana cjelonoćnog buđenja (svaki sat) pred izbijanje zubića...
meni su priličan problem dnevna spavanja, spava samo na mojim rukama, rijetko u krevetiću i budi je svaki šum...da li je i to moja greška,ne znam...vidjet ću s drugim dijetom
i na kraju balade, koliko ćete vi spavati noćas?
potpis na zusku.
i opet primjer. nakon mjeseci faze da se budila svakih 30min i ja nisam uopce spavala jer mi je bilo lakse nespavati nego zaspati pa se za 30min probuditi dosla je faza da se budila 4 puta i ja sam se odmorila.
u onom perijodu dobila je jedno 6 zubi.
mjesec dana se budila iza ponoci. zadnjih mjesec dana spavala je od pol 9-9 do 2. i onda brzinski sis i pred jutro jos jedan.
ja sam izasla van.
zaspala sam u dnevnoj sobi sto nisam sto godina.
gledala sam serije.
i onda se prije 4 dana pocela opet buditi oko ponoci, pa 11, pa malo cesce po noci. danas joj curi nos.
ja sam prema njoj ista, svaku noc i uvjerena sam da moj pristup, ponasanje, stagod, nema nikakve veze s njenim (ne)spavanjem.
starija se i dan danas budi po noci. nekad jednom, nekad vise puta. ima 7,5g.
samo sto to sad "odradjuje" sama.
Potpis na Zusku!
I to debeli!!!
Isto, do nekih tri i pol mjeseca spavao je super... I onda je krenulo...
Kao i kod Leonise, ima boljih i gorih noci, ima noci da mislim da cu poludit... Trenutno sam u fazi da smisljam kako da ga odviknem od dojenja jer ne mogu izdrzati taj tempo. Onda se zareda par noci da odspava ok, budi se samo 3-4 puta pa dodjem sebi.
I poprilicno sam sigurna da ne radim nista krivo!
K tome svemu imam i nejelca! Isto mislim da je on jednostavno takav - nezainteresiran za hranu. I trudim se i animiram ne bi li nesto pojeo, ali on ako nece jest nece, i moja upornos uglavnom zavrsi njegovim drecanjem
Malo prije sjetila sam se upravo teme dohrane.
Moja klinka od uvođenja dohrane jede super, sve prihvaća... I sad ja mogu reći da je to zato jer sam se super pripremila i super to odradila, imala odlučan pristupi sl., ali zapravo je riječ o tome da je ona takva, jednostavno voli jesti.
Na topicu dohrane mnoge mame imale su vrlo sličan pristup našem, ali su se dobrano namučile oko dohrane i hranjenja jer neki klinci dohrano teže i sporije prihvaćaju.
da ne bi i dalje mislile da ne znam kako je imati ne spavača - turbo osjetljivo, zahtjevno i plačljivo dijete evo pronašla sam topic koji sam otvorila prije 6 godina za svoje prvo dijete (pod drugim nickom sam tad bila) : http://forum.roda.hr/threads/25610-Z...t=%C5%A1vedica
ne možeš odgojit nespavača u totalnog spavača! ali možeš mu pomoći da spava bolje - jer i njemu to treba! i pod to ne podrazumijevam spavanje cijelu noć u komadu ili da prek dana odvali 2 sata u komadu, već onolko kolko ima treba da se naspavaju. dapače, to je njegova esencijalna potreba!
kad smo već kod knjiga, čitala sam o tome kako neke bebe jednostavno zaspe i spavaju bez problema a druge moraju naučiti spavati i zaspati, i roditelj im može u tome pomoći.
Bacila sam pogled... I ja sam pisala slične postove, sa sličnim problema i u sličnom tonu. Doduše, nikad nisam isprobala cry out metodu, ali da sam pucala, jesam itekako.
Da, pomagala sam joj. Tako da sam ispunjavala njezine potrebe za dojenjem, maženjem, nošenjem, vadila sam cicu iz usta, reuspavljivala je da se ne bi razbudila, pratila umor, u trenucima očaja pokušala sam uvaliti dudu ili tješilicu (potpuno neuspješno)... Za drugu vrstu pomaganja ne znam, a sve što mi eventualno padne napamet, ne pali kod nje.
Nikad nismo imale problem uspavljivanja. Ona se nikad nije opirala odlasku na noćno spavanje, a često ni danju, i uvijek bi relativno brzo zaspala. Problem je bilo dublje i dugotrajnije spavanje. Naravno da je ona većinom odspavala svoje potrebne sate, ali to je značilo moj konstantan angažman prilikom reuspavljivanja i danju i noću. Sigurno nisam puštala dijete budno jer se probudilo, reuspavljivala sam je sve dok ne bih vidjela da se probudila zato što je naspavana, a ne zato što ne zna ponovo zaspati.
Za dulje i dugotrajnije spavanje u komadu je vremenom sazrijela, kad je njoj bilo vrijeme. Koliko god je uporna i snažna kao osoba, burna je, hipersenzibilna, traži puno dodira i maženja, i to pokazuje od prvog dana. Jednostavno, trebalo joj je vremena.
Da dobijem dijete s drugačijim karakterom, pokušala bih neke druge metode ili načine pa bi kod takve bebe možda šljakalo npr. stavljanje na spavanje u budnom stanju. Kod nje budna horizontala, spavalo se njoj ili ne, nije dolazila u obzir.
Da zaključim, ne pale iste metode kod različite djece. I sigurno da se većina roditelja trudi, ne vjerujem da netko na miru gleda bebu kako plače.
Ni ja se ne bih složila sa tezom da se SVE bebe mogu naučiti spavanju.
Znam mnogo mama koje su, uz svu svoju doslednost i rešenost i spavanje u odvojenim krevetima/sobama, popustile nakon par meseci neispavanosti i ubacile bebu u svoj krevet. Da je teza o učenju bebe ispravna, ne bi bilo takvih iskustava.
I moja ćerka je super spavala noću prva tri meseca (danju samo na rukama po 15-45 minuta). Pa je danju počela da spava najnormalnije u krevetiću, a budi se milion puta noću, prevrće, lupa o stranice krevetića, zaglavljuje u njega noge i ruke, stenje ili se budi uz urlikanje...pa je postajalo sve gore i gore, ja sve neispavanija i očajnija. Jedne noći sam je prosto stavila pored sebe u krevet i konačno bolje spavala. (krevetić je svakako bio uz krevet).
Svaki novi zub i skok u razvoju je bio povod za milion buđenja i epizode višesatnog noćnog nespavanja, pri čemu je moja beba bila savršeno vesela i aktivna po sat-dva, i nakon toga opet brzo zaspala-da bi se probudila opet posle par sati. Znači, ni nama nije nikad bio problem uspavljivanje samo po sebi dok je bila mala beba, nego dubina i trajanje sna.
Sin je mnogo bolji spavač, i dok je ćerka zaspivala pripijena uz mene, on je zahtevao što manje dodira i kontakta dok se uspavljuje. I kao beba je spavao daleko bolje iako nisam ništa bitno menjala u svom ponašanju u odnosu na ćerku. Jednostavno je drugačiji od nje. U periodu od 18. meseci do 2. rođendana je odlično spavao noću. I evo, sada, kada je napunio 2 godine, počinje da se opire odlasku na spavanje, sve ga je teže i teže uspavati uveče, iako mu je san noću jednako čvrst. Ja pripisujem nesanicu izbijanju petica i možda nekom skoku u razvoju, ali prema teorijama o učenju deteta da zaspi, ja ne bih trebala da budem u ovoj situaciji jer je moje dete odlično umelo da zaspi i bilo odličan spavač.
Verujem da roditelji greše u ponečem i ponekad, ali, kao što je Zuska rekla, svaki roditelj će se tokom meseci nespavanja potruditi da isproba sve i svašta, i doći do zaključka da li je i šta je kod njegove dece bilo efikasno. Kod moje ćerke je pomoglo samo vreme i odrastanje.
Posljednje uređivanje od pulinka : 17.10.2013. at 13:13
mrzim ovu temu i slicne joj.
svaki put kad se javim u super fazi, dodje jedan ogroman pad.
trenutno je zastopana, jedino dise s mojom sisom u ustima ili maksimalno pola sata bez mene/nje.
ludilo.
uf,uf puni nosići im unište i ono malo što spavaju
~~~~~ da što prije ozdravite
hvala, al dosla je i temperatura, a i ocnjak. to je paket kod nje- nespavanje pa za par dana nos+zub+temp (nekad povisena, neka visoka)+odbijanje hrane.
nocas je bolje spavala od noci prije. sad je zaspala, pa cemo vidjeti koliko.
uh leo
kod nas potpuno ista priča
ja više ne znam dokad
ni mogu li išta učiniti
a vidim da sam baš ozbiljno iscrpljena i polako zdravlje ispašta
mislim, džaba vitamini i prehrana i sve skupa kad čovjeku fali ono esencijalno
s druge strane stalno mantram da mi se sad čini bezizlazno a da će proći ipak. jednom.
kad sam napisala post probudila se. danas je budna od pola 7 uz ne bas prospavanu noc, spavala je 15min i 25 min u pola 6.
sad se sat vremena uspavljivala, cujem je da je utonula u san, ja se pomaknem, a ona skoci mama, sisa.
bradavice me bole, a nikad me u svom dojilackom stazu nisu bolile.
sva je iscrpljena, kuri i dalje, ima novi ocnjak.
ja sam luda.
ne znam sta mi je gore, lose maratonsko spavanje od par mjeseci ili faza kad super spava i dodje faza kad ne spava. uzasno mi se tesko opet vratiti s konja na magarca.
flopice :gug:
leonisa to su ove naše proljetne bikice valjda
kod nas prošao nos, barem nešto
ali sad smo se zbog bolesti vratili na noćno sisanje, ja ne vjerujem sama sebi
uhvatila je bila podnošljiv ritam prije bolesti i mislim da ću opet odguliti par cendranja
ne mogu ja ovo više noću durati
a njeno spavanje isto nije nešto uz tolika buđenja
i nama je bilo bolje, nije vise kurila, nakon 1h je zamamakala, al dok sam se ja presvukla i otisla na wc, prestala je i astavila spavati. jos je koji put nesto promumljala, al tek je u pola 2 vikala za sisom.
a onda do jutra nemam pojma koliko puta sis, ajis (kako zove), guga (druga), ojis (jos)...
a ja sam jucer bila u elementu da je gug novi level huga
a to bikovsko....u svakom segmentu svakog dana.
ahahhahaaa, guga je i kod nas, ne mogu vjerovati
jako su slične ove naše mrve!
ne znam gdje da pitam,beba 4 mjeseca pocela se buditi svakih sat vremena po noci,pa ju stavljam svaki puta na cicu(ona min-dvije malo papa)
interesira me jel vrijedi isto pravilo unutar 2-3 ista dojka ?
Znam da to nije pitanje, ali ja ti od srca preporučam da je pokušaš nekako drugačije uspavati, bar svako drugo buđenje. Mislim da je to taj prijelomni trenutak (ta regresija spavanja sa 3-4 mj.) kad im se može pomoći da shvate da mogu zaspati i na druge načine, a ne samo dojeći.
ma uvijek probam prvo samo joj dati ruku ili ju podragati po licu-ne pomaze
onda ju samo podignem i drzim-ne pomaze
i na kraju joj ipak dam cicu jer pocme jako plakati ili kasljati pa mi zao i nje i maloga koji spava s nama
sta da jos probam?
ki-ki kod mene je bila unutar 3 h ista dojka
mi smo se (18mj.) odvikli od popodnevnog cicanja i zaspi sa sestrom bez problema; u tijeku smo adaptacije na jaslice i jedva što smo se adaptirali na srčani ostanak do ručka došlo je na red spavanje u jaslicama i od tada se sve vratilo na staro: doji i po danu, po noći bezbroj puta, iako ima spuštenu stranicu kreveta i samovoljno se nakon dojenja otkotrlja u svoj kutak. ponekad samo malo primiriše, ponekad ima pravi obrok. znam da mu je sad teško i tomu se prilagođavam...iako sam se jutros probudila sa prehladom i temperaturom nakon stalnog otkrivanja i pokrivanja. AP roditeljstvo je ono do čega sam i ja došla. nakon što sam htjela da mi prvo bude "po knjizi" (naravno da nisam uspjela, samo sam nas obje izgnjavila) , s drugim je već bilo puno lakše, jer sam se opustila....
ki ki zapravo kako hoćeš, kad vam se već uspostavilo dojenje. vidiš koja ti je punija. to je moje iskustvo! ali možda ako imaš volje probaj uvesti neku drugu metodu uspavljivanja. jer ako onaa samo malo gucne, možda nije gladna, nego se hoće pomaziti sa mamom.
moj voli da ga drmam po guzi dok leži na stomaku, nekad ga to umiri. on leži a ja drmuskam ko da radim šejk
ili na rukama ga drmuskam.
i skužila sam da ga umiruje otkucavanje sata, pa stanem ispod sata i u ritmu otkucaja.
nekad kad stenje (ne znam kako da definiram te zvukove, nije plač, ali ko neko njurganje) onda ga imitiram i stenjem skupa s njim, to ga isto umiruje.
a to kad ga nosam okolo, držim ga na ramenu kao da treba podrignuti, u naručju baš krene plakat (sisa mu je blizu..)
ali ovo su ti samo ideje, moj isto ne prespava cijelu noć, nego se budi nekoliko puta, a trudim se ne dat mu uvijek cice. nekad isto završimo u krevetu sa cicom jer je to najlakše - a pretpostavljam da je i gladan bar jednom...
a isprobati cu nesto od toga jos,makar nije mi problem nacicavati se po noci jer sa starijim nisam spavala do 18mj a on je bio na adaptiranom pa smo moralimoj voli da ga drmam po guzi dok leži na stomaku, nekad ga to umiri. on leži a ja drmuskam ko da radim šejk
ili na rukama ga drmuskam.
i skužila sam da ga umiruje otkucavanje sata, pa stanem ispod sata i u ritmu otkucaja.
nekad kad stenje (ne znam kako da definiram te zvukove, nije plač, ali ko neko njurganje) onda ga imitiram i stenjem skupa s njim, to ga isto umiruje.
a to kad ga nosam okolo, držim ga na ramenu kao da treba podrignuti, u naručju baš krene plakat (sisa mu je blizu..)
ali ovo su ti samo ideje, moj isto ne prespava cijelu noć, nego se budi nekoliko puta, a trudim se ne dat mu uvijek cice. nekad isto završimo u krevetu sa cicom jer je to najlakše - a pretpostavljam da je i gladan bar jednom...
hodati po stanu,nju samo prikopcam i problem rijesen
Ja se javljam da je moj mali prvi put u 13 mjeseci života prospavao 9h u komadu! U komadu! Još uvijek ne vjerujem i ne znam što se dogodilo. Tj.možda je skužio da se po noći ne cica, jer zadnjih par noći sam se dizala 3,4 puta i nosala ga i nudila mu vodu, bez cice. Pa se možda pomirio....
I mi sinoć imali prvu noć bez ijednog buđenja (ali nakon 21 mjeseca). E sad, hoće li se i nastaviti....
ajoj drage kad vas čitam da se tek s dvije godine spava tonu mi lađe. moja cura od 4,5 mj nikako ne spava. danju sat-sat i po ali na rukama. nocu svaki sat traži cicu. spava samnom. znam da je još mala,ali ja bih htjela nekako ju vratit u kinderbet i dojit neke veće razmake. umorna sam od noćnih nacicavanja,a o leđima da ne govorim. a sve mi se čini da neće ići. probala već i ljuljkanje noću. pali samo ako ću cijelu noć nosat je. ne znam odakle da krenem i šta da radim.
pricekaj jos jedno godinu dana i poceti ce spavatiajoj drage kad vas čitam da se tek s dvije godine spava tonu mi lađe
brzo to prođe a i još brže to zaboraviš
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
