Ja imam dva potpuno različita iskustva...sada opet...ne spavam...

Dakle, prvi sada trogodišnjak je dojio do 18mj., po noći je spavao u kinderbetu sa spuštenom stranicom, dakle uz mene ali kako su mjeseci prolazili i počeo se migoljiti tako smo zapravo skupa spavali cijelo vrijeme sa cicom u ustima. Jaaako naporno razdoblje... Kičma me bolila, bokovi trnuli, bojala sam se da ili ja ili suprug u snu ne legnemo na njega. I onda polako sa 18mj sam je prestao tražiti cicu i počeli smo mu uređivati sobu. Ubrzo je sam spavao u svojoj sobi, tu i tamo bi se probudio ali ništa naspram koji mjesec prije. Danas sa 3 i pol god. super spava, tu i tamo se probudi za wc.

Jednogodišnjak...doji također na zahtjev, spavao je isto u kinderbetu pored mene sa spuštenom stranicom. Konstantno buđenje x puta po noći, maženje i milovanje i pjevanje ništa više ne pomaže samo cica.

Prije mjesec dana prebacili smo kimbač u bracinu sobu...prvu rundu odspava 3,4sata maksimalno. I onda se ja dižem, dojim, spustim. Nekad zaspi odmah a nekad (što je i najčešće) se buni i hoće da ga nosim ili da ima cicu u ustima. Dudu je jako kratko imao sa 5,6mj.i sam ju odbacio što mi bilo super, ali sada bih rađe da ju ima i da se smiri i spava dalje ali to je nemoguće. Dižem se 3,4puta po noći odlazim u sobu, nosim, nunam, pjevam... Ne znam do kada i koliko ću još izdržati. Kilaža mi opada iz mjeseca u mjesec, nenaspavana sam, nervozna, umorna...

Tješi me jedino...brzo će to proći...a do tada ne znam kako i što... imunitet u komi

Kad gledam oboje s prvim mi je iskreno bilo lakše, sve ima svoje očito.