Uplakana beba i uplakana mama

[inikaaaaaa]

Evo još jedne friške mame ... stigao je naš mali anđeo ... danas mu je točno 9 dana , a mama je već uspjela isplakati kamion suza ... inače je malac isključivo na sisi ... u bolnici smo kombinirali bočicu i dojenje (zbog carskog nije bilo mlijeka do 4 dana) , kad smo došli doma sismo sve u 16 i ništa drugo ... e sad moj problem ... nakon svakog podoja malac fino zaspi , kad prođe 15 minuta počinje vrištanje i grčenje , ja plačem naravno sa njim , pokušavam mu masirati trbuščić ... onda prestane na par minuta ... pa opet i tako to nekoliko puta do slijedećeg hranjenja .. ja sam već luda jer neznam kako da mu pomognem i zašto se to događa ... ujutro je relativno ok , nego kako dan odmiće to počinje ... npr danas .. od 12 nadalje .. bože me sačuvaj noći ... probala sam sa sab simplex kapima .. bilo je malo bolje , ali se doista bojim davati ih svaka 2 - 3 sata ( toliko se često hranimo) , iako u uputama piše da se nije moguće predozirati .. ali on je ipak star 9 dana .... stolice ima redovite .. po 6 prljavih kakanih pelena dnevno ... imate li iskustava sličnih mome ? kako da mu pomognem ? osječam se toliko nemočno , jadno i bespomoćno da mi se samo plače

[n.grace]

Čestitam ti na bebici.
Znam kako ti je, obje naše kćeri su imale grčeve puna tri mjeseca.
Vrištale su i plakale, ostajale bez zraka od plača, plakali smo i mi.
Sa starijom smo pokušavali masažom trbuščića, grijanjem tetra pelene (peglom), sve bez većeg uspjeha.
S mlađom je pomagao šum vode koja bi tekla u kadu, to bi ju odmah umirilo. I drugi šumovi mogu dobro djelovati (fen za kosu, usisavač...).
Puno, puno strpljenja, nošenja, maženja... Sjeti se da je to normalno, koliko god ti izgledalo suprotno.
I jednog dana ćeš shvatiti - prestalo je. Tako je kod nas prestalo - jednog dana, kao odrezano. Više se nije ponovilo.

[artep]

Evo znam da moja kuma koristi te iste kapi,daje bebici prije svakog obroka i sve 5.
Probala je sa svakim drugim hranjenjem i grčevi su se opet vratili,tako da ih opet daje za svako hranjenje.

Znam da ti je teško ali proći će,vjeruj!

[sirius]

Probaj sa kontaktom koža na kožu i nakon hranjenja , te nošenjem bez obzira što on zaspi.
Ili ga probaj čvrsto omotati u tanku pamučnu dekicu da se on osjeća sigurno, onako da izgleda kao u malenoj kukuljici, rukice uz tijelo. Moram naći link na takvo umotavanja, pa ću staviti.
Isprobavaj uglavnom, sve bebe se vole osjećati sigurno i vole pokret , tako da ovo sigurno pomaže.

[RozaGroza]

Naš je dečko isto imao grčeve, jako je halapljivo sisao i uvijek bi se nagutao zraka, pa ne bi uspio sve to podrignuti...u svakom slučaju, kako cure kažu proći će. Nama je prošlo s nekih 2 i pol mjeseca. Fen nam je pomagao, jednostavno bi upalila i pustila da puše dok dečkec ne zaspi, ako bi se probudio opet bi upalila. Malo ga stavi i na trbuh i masiraj ga po leđima, šapči mu, pjevuši...najvažnije od svega, a i skoro pa nemoguča misija, je da ti budeš smirena. Što si ti smirenija to je njemu lakše.
Drži se, proletit će...

[RozaGroza]

Ps: možda da detaljno analiziraš i što ti jedeš da mu možda nešto ne škodi, al pretpostavljam da ovo več jesi

[sirius]

Evo malo umatanja http://www.youtube.com/watch?v=vMBn-hdA3e8

[*mamica*]

Kao što sam već na nekoj temi preporučila, probaj piti roiboos čaj, navodno odnese probavne tegobe i grčeve kao od šale!

[mamitzi]

mom filipu je smetelo kad bi ja pila kravlje mlijeko. probaj mallo izbacivati po koju od ozloglašenijih namirnica.

[leloX]

Čestitam na sinčiću! Mi smo isto imali velikih problema sa grčevima i sa starijom i mlađom kćeri. Koristili smo subsimpleks kapi, ne moraš se bojati davati mu i mi smo davali, ali isto ne baš svakih pola sata, svaka 2 do 3 sata. Starija kći je završila i u bolnicu i tamo su mi bili rekli da joj dam 5 min. prije svakog podoja. Probaj piti čaj od komorača on isto jako pomaže, a mojim curama je i jednoj i drugoj bilo lakše spavati na trbuhu. Kad noću nije bilo spavanja nekako bi ih namjestili na veliki jastuk tako da bi ih stavili cijelim tijelom na jastuk (ne samo glavicu) i tako uspravno bi im bilo lakše. I naravno puno maženja i noskanja. Budi hrabra i strpljiva, proći će samo moraš izdržati. Pokušaj ga natjerati da podrigne svaki put nakon podoja. I hrana isto ima utjecaja pa bi trebala izbjegavati namirnice koje napuhuju. Mislim da sam uspjela reći sve čega se sjećam.

[eleniel]

mi smo od onih srećnika koji su prošli bez grčeva. iskreno, nisam čula da se još nekome desilo, pa uvek mislim kako će me neko prozvati ludom.
no, ja sam jako bila ograničila jelovnik... iako se kaže da je sve individualno i da nekoj bebi ne smeta ništa, nekoj smeta svašta... uglavnom nisam imala hrabrosti da testiram.
imali smo dve-tri neprospavane noći, kad sam probala da jedem kupus salatu tad je pomagalo umotavanje u ćebe (bila je zima), šetanje po stanu i pevušenje, pričanje, ljuljanje...
možda da probaš stvarno sa izbacivanjem nekih namirnica, kao što reče mamitzi... ako već nisi.
smirenost svakako mnogo znači, jer oni osećaju svaki naš titraj i reaguju na našu nervozu. čak sam nedavno pročitala da je ovo ključno kod grčeva... ja se ne sećam da sam bila nervozna, sećam se da sam bila u paničnom strahu i totalno sluđena

[Death-of-Art]

ja ne kužim zašto plačeš.
majke mi mile.nije mi jasno?

shvaćaš li ti da beba MORA plakati?
da beba ne plače to bi bilo patološko stanje.
beba je čovjek.
ljudi plaču.
prirodna, normalna , ljudska pojava.

boli ga. od grčeva
kaj će drugo nego plakati?

uostalom, jesi li sigurna da baš zbog toga plače?
možda plače jer ga upravo ti nerviraš još više svojim plakanjem.

mislim, razumijem da ti je teško... svi smo kroz to prošli...ali što konkretno misliš postići time što plačeš skupa s djetetom osim što ćeš ga razjapuriti još više i otežati mu čitavu situaciju?

[Mimah]

Ja vjerujem da si ona jednostavno ne može pomoći. Sumnjam da time nešto želi postići.

Njeno najdraže na svijetu nešto boli i ona je nemoćna pomoći mu. Mislim da je savršeno jasno zašto plače.

Žena traži savjet. Ako ga netko ima, neka joj da, od ostalog joj neće biti bolje.

Moja mala je imala grčeve, ali ne kao tvoja beba i pomoglo joj je kad sam iz prehrane izbacila sve mliječno, postupno sam počela jesti sireve, jogurte i to joj nije smetalo.

[sne]

Ja sam također plakala svaki put kada mi je beba plakala. I bilo mi je strašno teško što nisam znala kako da joj pomognem. To nije stvar odabira ili nesposobnosti, već emocija i hormona nakon porođaja.

Danas sam mama dvije prekrasne curice, starija ima tri i pol godine, i dalje mi nije jasno da beba MORA plakati. Vjerojatno nikada i neće. Takva tumačenja smatram površnim. I to je moje mišljenje, bez namjere da ikoga napadam.

Ali istina je da beba osjeti nesigurnost mame svojim finim senzorima i to je čini još osjetljivijom.
Probaj raditi na svojoj smirenosti. Meni je strašno smirivalo prisustvo MMa. Ne zato što je on imao pojma što je bebi kada plače, već je nekako potpuno smirena osoba koja ti svojim stavom govori : Rješit ćemo sve, samo polako ...

Pitaj patronažnu sestru, ako u nju imaš povjerenja, da dođe u tim trenucima kada najčešće plače. Mogla bi pomoći, što prisustvom, što savjetom.
Sretno ...

[Death-of-Art]

Ja vjerujem da si ona jednostavno ne može pomoći. Sumnjam da time nešto želi postići.

Njeno najdraže na svijetu nešto boli i ona je nemoćna pomoći mu. Mislim da je savršeno jasno zašto plače.

Žena traži savjet. Ako ga netko ima, neka joj da, od ostalog joj neće biti bolje.

Moja mala je imala grčeve, ali ne kao tvoja beba i pomoglo joj je kad sam iz prehrane izbacila sve mliječno, postupno sam počela jesti sireve, jogurte i to joj nije smetalo.

pa evo joj moj savjet - ako si hoće olakšati neka malo više uključi razum a više isključi emocije koje ju očito kontroliraju do te mjere da štete i njoj i djetetu.

osobno, ne samo da ne razumijem nego iskreno ne podnosim ljude koji non stop cendraju...jednostavno ih izbjegavam...jer ako netko ne želi sebi pomoći onda uistinu nemamo o čemu pričati.

dakle, racionalizacija i amen.
ako drukčije ne može...što drugo?

čini se da su grčevi u čitavoj priči najmanji problem.

problem je ekstra rastresena majka koja samo još više rastresa dijete svojim rastresenim ponašanjem.

[Death-of-Art]

Ja sam također plakala svaki put kada mi je beba plakala. I bilo mi je strašno teško što nisam znala kako da joj pomognem. To nije stvar odabira ili nesposobnosti, već emocija i hormona nakon porođaja.
.

ne shvaćam?
kakvi su to hormoni?
jer ja ih nikad nisam doživjela.

zapravo jedini hormoni koji me piče od poroda jesu oni neki hormoni koji mi pomažu da bistro vidim stvari, da budem koncentrirana, da djelujem pravovremeno kak spada i da sačuvam svoga "potomka".

dakle, plakanje kod mene od poroda-nula bodova.

zadnjih 11 mjeseci plakala sam svega tri puta i to u ekstra situacijama.
a i te suze bile su nji nja... pola minute manje više je sve trajalo.

očito su mene ti hormoni zaobišli.

ili je to još samo jedan mit za opravdanje ženama (ljudima) koje ne žele sebi pomoći nego im ja lakše jadikovati i kukati ?

bez uvrede ikome.
to je samo moj stav.
prestanite cendrati i poduzmite nešto konkretno jer cendranje sigurno ne dovodi do ikakvog napretka.

[Mimah]

Ali nismo svi isti. Neke ulovi postporođajna depresija, neke ne. Neke plaču, neke vide svijet jasnije. Nismo si isti.

Evo ponovno sam pročitala uvodni post i, iako ima 3 tužna smajlića, većina posta nije jadikovanje i cendranje već opisivanje konkretnog problema. Prepostavljam da je mama prvi put i traži savjete iskusnijih ne bi li joj pomogli. Da ona pomogne djetetu. Ne da bi tu svima nama cendrala. Dakle, nešto je poduzela, pitala ja na forumu ima li sličnih iskustava.

[bijelko]

Ja vjerujem da si ona jednostavno ne može pomoći. Sumnjam da time nešto želi postići.

Njeno najdraže na svijetu nešto boli i ona je nemoćna pomoći mu. Mislim da je savršeno jasno zašto plače.

Žena traži savjet. Ako ga netko ima, neka joj da, od ostalog joj neće biti bolje.

Moja mala je imala grčeve, ali ne kao tvoja beba i pomoglo joj je kad sam iz prehrane izbacila sve mliječno, postupno sam počela jesti sireve, jogurte i to joj nije smetalo.

u potpunosti se slažem

[lunja]

D-O-A, suze su prirodni nacin da smanjimo stres. Normalna tjelesna reakcija. Korisna, dapace.

Vidi na primjer ovo:
http://www.tranquilityisyours.com/cry.html

[MIJA 32]

normalno je da plačeš kad plače tvoja bebica,normalno bi bilo i da ne plačeš
našla si se u potpuno novoj situaciji,sa malim bespomoćnim bićem koje voliš bezgranično,još se upoznajete
i obje reakcije su potpuno normalne i razumljive,svatko od nas reagira drukčije u određenim situacijama
probaj sa nošenjem,maženjem,masiranjem trbušćića...i svime što su ti neke od cura savjetovale
odmaraj se kad beba spava i s vremenom ćeš se oporaviti od carskog,upoznati svoje dijete,steći sigurnost kao mama i za dva tri mjeseca ćeš tješiti i savjetovati neku frišku mamu

[Mater Studiorum]

ne shvaćam?
kakvi su to hormoni?
jer ja ih nikad nisam doživjela.

Pa onda jednostavno budi sretna što nisi... i ne pokušavaj savjetovati ili razumjeti nas koje jesmo. Tu racionalizacija pomaže samo malo, a ako postoje ozbiljni problemi, nikako. Plakanje ne isključuje poduzimanje konkretnih koraka, to je samo emotivna reakcija koja ne govori ništa o tome što osoba poduzima ili ne poduzima.

To što je to tvoj stav ne znači da ne može biti uvredljiv, meni ili drugim curama koje su prošle ili prolaze to isto.
Činjenica ga koristiš termin "cendranje" pokazuje čak i namjeru da uvrijediš, narugaš se i banaliziraš tuđi problem.
Zbilja ne razumijem čemu takvo ponašanje prema nekome tko je samo pitao za pomoć.

[klaudija]

I ja čestitam na bebici i slažem se sa svime što su cure rekle..
Sab Simplex izlaze van sa stolicom,ne može se s njima predozirati, iako ih ni ja unatoč tome nisam davala kod svakog dojenja ( ne volim medikamente nikakve i koristim ih u vrlo rijetkim slučajevima)..

i mi smo se napatili s grčevima od samog početka.. samo se puno mazite i sve će proći.. Ja sam svoje nosila i bilo bi im lakše tako tijelo uz tijelo..

nije grijeh plakati, i što se mene tiče treba uključiti i razum i srce!!!

držim fige da brzo prođe..

D-o-A, kao što si i rekla:

beba je čovjek.
ljudi plaču.
prirodna, normalna , ljudska pojava.

u čemu je onda problem???


Ako ne možemo pomoći, nemojmo niti odmagati!

[SikaPika]

Draga Inikaaaaa (jesam napisala dovoljno a), kao prvo, čestitam ti na bebici!

Moja curica nije imala tako jake grčeve, no kada bi ju mučili, hopsala sam s njom na pilates lopti (na čuđenje i negodovanje ostalih, no kada bi vidjeli da pomaže, zašutjeli bi), a pravila sam duge hopsaje (hooooop, hooooop, a ne hop hop ), uz to bi joj odgovaralo lagano drmusanje uz koje sam proizvodila brujanje, žžžžkanje, žbrkanje, grgljanje... doslovno sam se glasala ovako: žbržbržbržbržbrž, brrrrrrrrrrrrrrrrrrrr, žžžžžžžžžžžžžžžžžžžžž - valjda ju je vibriranje mog glasa smirivalo, a i podsjećalo ju na zvukove iz maternice.
Probaj ju poviti u laganu pelenu kako je već netko preporučio i nemoj brinuti da će joj biti vruće, do prije 10 dana je bila u toplini tvoga pupe.
Preporučila bih ti knjigu Najsretnija beba u kvartu http://www.superknjizara.hr/index.ph...d_knjiga=23790 koja, istina, ima i nedostataka o čemu možeš iščitati i na ovom forumu.

I bez brige, sasvim je normalno plakati kad tvoje najdraže plače, ali to si već skužila jer ti je 99,99 posto forumašica to već reklo, s onim ostatkom se nemoj opterećivati.

[Death-of-Art]

D-O-A, suze su prirodni nacin da smanjimo stres. Normalna tjelesna reakcija. Korisna, dapace.

Vidi na primjer ovo:
http://www.tranquilityisyours.com/cry.html

slažem se. ne brini.

ali plakati svaki ali svaki dan ... čim dijete zacendra... mislim, to je malo too much.

kako će slijepac voditi slijepca?
nikako.
kako onda da uplakana majka smiri uplakanu bebu?
nikako.
samo ispada da provocira dijete još više. ne namjerno... naravno...ali provocira ga svojim ponašanjem i djetetu je još teže.

dijete hoće sigurnost.
hoće sretnu i veselu majku.
i ne brini...svi mi imamo emocije...imam ih i ja... bila sam i ja ekstra hipersenzibilna...ali ono čemu me majčinstvo naučilo jest da se moram znati suzdržati od nekih jakih napadaja emocija jer ako im se prepustim do te mjere da one mene kontroliraju onda mogu biti samo kontraproduktivna i moje dijete može samo maksimalno naje... u čitavoj priči.


pa nitko ju ne osuđuje ali neka se malo opusti. čovječe, pa ti prvi dani s djetetom prolaze enormno brzo...kad se jednog dana osvrne na njih ona će ih pamtiti samo po suzama. mislim, zašto?...

ne znam za vas ali ja kad sjednem da se igram sa svojim djetetom isključujem sve negativne emocije koje mi uzrokuje naprimjer...forum... lol... kad se vratim s faksa nema šanse da bih nosila neko negativno raspoloženje preko kućnog praga. nipošto. čim uđem u stan ja više zaboravljam da je dva sata prije toga mene profesor maltretirao i maltene silovao svojim glupim stavovima o moralu koje ja NE prihvaćam.
hoću li frustracije iskaljavati na svom djetetu?
malo sutra. to nije film koji će itko gledati.
ako voditelj jedne emisije može biti vedar i nasmijan svaki put kad se kamere upale, ako u tom trenu može progutati sve svoje frustracije i nasmijati se od uha do uha (jer u suprotnom bi dobio otkaz)...onda ne vidim razloga zašto netko ne bi mogao isto postupati prema svom djetetu jer uloga majke je sigurno bitnija uloga od uloge voditelja tv emisije?
pa što...isprva bivaš lažno pozitivno nastrojena ali jedna zanimljiva stvar kod toga je ta da čak i ako kreneš s lažnim pozitivnim stavom vrlo brzo se prešaltaš u pravu pozitivu.
moja je poanta samo da uživaš u svom djetetu.
ne, nije teško biti majka.
teško je kad se opterećuješ s milijun drugih glupih stvari.
onda je naravno teško biti majka uz to.
ali majka sama po sebi. ne, ne vidim neku težinu u toj zadaći.pa ljudima koji rade u rudniku je sigurno teže.

i oprosti, nisam tip osobe koji će patetičnim tonom nekome objašnjavati što i kako...praviti se da razumijem kad ne razumijem.
jednostavno ne razumijem.
rodila si živu i zdravu bebu i ti plačeš svaki božji dan?
pa za boga miloga?
kako očekuješ da te shvatim?
ne shvaćam te. uopće.

[BusyBee]

DOA, ajde malo stani na loptu.
To sto ti, srecom, nisi dozivjela baby blues ili nesto jos malo zesce (PPD), ne znaci da takvo sto ne postoji i uopce nije ok nabijati osjecaj krivnje i nesposobnosti jednoj novopecenoj majci na temelju samo svog vlastitog iskustva (koje je ocito samo pozitivno, srecom) .. nabijanje osjecaja krivnje joj sigurno nikako nece pomoci.

Jedina istina koju si napisala je da je ne shvacas, zato te molim, suzdrzi se od savjeta jer mamu s ovakvim problemom takvi, povrsni savjeti, mogu zatuci u jos ozbiljniji problem.

[BusyBee]

Inikaaaaa,
sve, apsolutno sve sto si napisala spada u potpuno normalne osjecaje nakon poroda (i 6 tjedana nakon poroda) i nema veze s time kakva si i kakva ces majka biti, nije predskazanje hoces li se moci brinuti za svoje dijete i sl.
Vrlo vjerojatno prolazis kroz baby blues (ako potraje dulje, ja bih spomenula svoje osjecaje ginekologu na pregledu nakon poroda) pa si procitaj malo o njemu i kako se nositi s time:
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...t2ID=&Show=907
http://www.sretnodijete.net/novosti/...i-baby-blues-/
http://forum.roda.hr/threads/49219-Baby-blues

Ovo je samo dio. Ako se snalazis s engleskim jezikom, guglaj dalje, ima puno kvalitetnih tekstova na engleskom. Ovo ti stavljam samo da ti pokazem da nisi nista umislila i da DOA zaista jest sretnica sto te ne razumije, iako mozda jos sama ne shvaca da njen stav o tebi kao prenemagalici proizlazi iz tog nerazumijevanja (a mozda je samo nepristojna).

Ono sto ti mogu reci iz vlastitog iskustva, sto je meni pomagalo:
- cesti izlasci s bebom na zrak (prilagodi to ljetnim uvjetima, nemojte izlaziti u najgore vrucine)
- odmaranje s bebom, kad i beba pa makar to znacilo da beba spava na meni
- nosenje bebe blizu sebe
- prihvacanje pomoci od drugih, ali i trazenje pomoci kad si na rubu (od partnera, baka i djedova, sestara i brace, prijateljica)
- kvalitetna prehrana
- druzenje sa zenama koje prolaze iste/slicne stvari sada (ja sam imala problema s dojenjem, najbolje mi je pomagalo biti u drustvu dojilja, npr.)

Djetetov plac i nelagodu nemoj shvacati tragicno niti osobno (kao poruku da ti nisi dobra mama jer ne mozes umiriti dijete), to je samo dio prilagodbe na vanjski zivot koju svaka beba drugacije prolazi. Nosenjem ces (vrlo vjerojatno) umanjiti tu nelagodu pa ce beba manje/rjedje plakati pa ce i tebi biti lakse.
Ako i ne uspijes bitno umanjiti djetetov plac i nelagodu, znat ces da si napravila sve u tvojoj moci da djetetu olaksas, da budes uz dijete dok prolazi kroz prilagodbu. I to je najvise sto ti mozes dati kao mama i bebi je dovoljno.
S vremenom ces se poceti bolje snalaziti, vise kuziti razlicite vrste placa, imat ces vise samopouzdanja kao mama i sve ce polako sjesti na mjesto.
Ako se to ne dogodi, obavezno potrazi pomoc strucnjaka, ispricaj o svojim problemima ginekologu, pedijatru ili nama (naci ce se neka od nas sa slicnim iskustvom pa ce te znati uputiti dalje).

I neka sto prije krenete mirnim vodama i ti pocnes uzivati u majcinstvu!

[Peterlin]

ja ne kužim zašto plačeš.
majke mi mile.nije mi jasno?

shvaćaš li ti da beba MORA plakati?
da beba ne plače to bi bilo patološko stanje.
beba je čovjek.
ljudi plaču.
prirodna, normalna , ljudska pojava.

boli ga. od grčeva
kaj će drugo nego plakati?

uostalom, jesi li sigurna da baš zbog toga plače?
možda plače jer ga upravo ti nerviraš još više svojim plakanjem.

mislim, razumijem da ti je teško... svi smo kroz to prošli...ali što konkretno misliš postići time što plačeš skupa s djetetom osim što ćeš ga razjapuriti još više i otežati mu čitavu situaciju?

Kak ne kužiš?

Pa žena je tek rodila. Popustila je pomalo napetost i strah hoće li sve proći dobro, bebica je stigla, zdrava je i sve je ok.... ALI ima grčeve. Iz cipela mame s iskustvom to nije problem. ALI bogme sam se isto ovako osjećala kad je moj stariji zavijao i urlikao - bespomoćno i jadno. Dok nismo našli način kako da s grčevima izlazimo na kraj... A to nije lako, svako dijete treba svoj pristup, nekom će bolje odgovarati dojenje u uspravnom položaju, nekom umatanje, mom sinu je trebala masaža trbuščića i obvezno podrigivanje uz rizik da pola povrati....

A friškoj mami koja se nije naspavala još od poroda to je teško. I treba pomoć. I treba razumijevanje, a ne zgražanje. I žene koje nemaju nikakvih problema ove vrste prolaze to psihički osjetljivo razdoblje poslije poroda.... Svakome je nešto teško. Netko želi dojiti, pa ima problem, nekom beba ima grčeve, nekom fali podrška obitelji, nekom konkretna pomoć (kuhanje peglanje), nekom sve skupa....

Ja sam svom sinu čak povremeno davala sab-simplex kapi kad je urlikao cijelu noć, dok nisam otkrila načine kako se nositi s grčevima, što smijem jesti, što činiti.... Teško je tu davati konkretne savjete jer svakoj bebi odgovara nešto drugo.

Inikaaaaaaaa, sretno! Sve bu dobro!

[RozaGroza]

Ja sam naučila jednu stvar od kad sam rodila, a to je da umor čuda ćini. Nekad sam tako umorna od neispavanosti da bi počela gristi, a kamoli plakati.

[maria71]

Inika, baby steps....svaki dan će biti malo bolje

i molim te preskoči postove osuđivanja i dociranja, već se skoncentriraj na ostale, posebno na post od busybee

[dani1]

Nama je dosta pomagalo vježbanje nogicama (obične vježbe za kukove), tada bi se jako isprduckali. Stavljanje bebe na trbuh, tada su znali fest i podrignuti i prdnuti, naravno dok je dijete budno. Od ostalih stvari, kapi, čajeva, obloga ništa, apsolutno ništa. Nažalost ovo se mora proči, nisi ništa kriva, nosi ju i ljuljuškaj. Ja sam svojima pjevala, iako me nije lijepo za čut njima je bilo super.

[srecica]

inikaaaaaa
sve je to normalno sto ti se dogada ... i ja sam plakala svaki put s njom kad bi i ona plakala, jer sam prije poroda imala neku idealnu sliku svega, kako cemo nas dvije setati livadama, ona u marami, ja sretna, cica na raspolaganju ... i onda plup i pukao je taj baloncic od sapunice sa prvim njezinim placem, a plakala je puno, odnosno kad god je bila budna i meni je trebalo neko vrijeme da prihvatim taj plac i da me ne uzrujavaju jos dodatno moje suze koje su samo curile na zvuk njenog placa.

Savjet ... opusti se koliko najvise mozes, prilagodi svoj ritam bebi, neka vam bude udobno objema, njoj je sve to novo i prvi put, i pelena i dodir robice i vjetric po nosu, i toplina sunca, i vruce i hladno, i mokro i suho, sve joj je to novo i neobicno ... i nedostaje joj biti u trbuhu daj si vremena i sebi i bebi.

I kad ti je tesko javi se ovdje ili nazovi prijateljicu i jadaj joj se uz napomenu da ces joj vjerovatno spustiti slusalicu bez pozdrava kad te beba pozove. Sve to prebrzo prode koliko god ti se sad cini da ti je cijelo nebo palo na glavu

Ako ikako mozes uposli TM neka kuha i sprema samo ono sto je najnuznije a ti se ljuljuskaj u babymoonu

[Pinky]

ne shvaćam?
kakvi su to hormoni?
jer ja ih nikad nisam doživjela.

zapravo jedini hormoni koji me piče od poroda jesu oni neki hormoni koji mi pomažu da bistro vidim stvari, da budem koncentrirana, da djelujem pravovremeno kak spada i da sačuvam svoga "potomka".

dakle, plakanje kod mene od poroda-nula bodova.

zadnjih 11 mjeseci plakala sam svega tri puta i to u ekstra situacijama.
a i te suze bile su nji nja... pola minute manje više je sve trajalo.

očito su mene ti hormoni zaobišli.

ili je to još samo jedan mit za opravdanje ženama (ljudima) koje ne žele sebi pomoći nego im ja lakše jadikovati i kukati ?

bez uvrede ikome.
to je samo moj stav.
prestanite cendrati i poduzmite nešto konkretno jer cendranje sigurno ne dovodi do ikakvog napretka.

koliko pratim tvoje postove, ti imas problem odvajanja od djeteta.
ova zena ima drugi problem.
pa daj ne napadaj je vec je pokusaj razumiti.
ja kao nerotkinja je razumim....

[pomikaki]

inikaaaaa, moguće da djetetu smeta nešto iz tvog jelovnika, budući da kažeš da se to događa redovito 15min nakon podoja.
Razmisli imate li u obitelji nekih alergija, pokušaj prvo izbaciti iz prehrane kravlje mlijeko, ili neke druge alergene i namirnice koje smetaju probavi (inače nisam pobornik onih lista "što sve dojilja ne smije jesti" ali ako imate problema vrijedi pokušati).

Pokušaj se i ti smiriti najviše što možeš dok dijete plače. Sjećam se svojih faza kad sam beskonačno nosila dijete koje je urlalo gore dolje po hodniku, od muke sam počela za sobom vući metlu, samo da mi nešto odvuče misli i smanji osjećaj očaja koji taj plač izaziva, i da si zamislim kako to beskonačno nošenje i hodanje može imati još koju korist. Malo po malo naći ćete pložaje koji će djetetu odgovarati, grčevi će pomalo proći i sve će sjesti na svoje mjesto. Sad si sigurno umorna i iscrpljena, ali budi svjesna da se ne događa ništa neobično niti opasno. Pokušaj plač djeteta prihvatiti kao normalnu stvar, koju trebaš stoički izdržati i pružiti tom malom biću osjećaj sigurnosti. Dijete treba osjetiti da ga ti štitiš. Kad ne možeš više, pokušaj naći nekog tko će te zamijeniti bar na pola sata. Samo hrabro, drži se

[Pinky]

ali plakati svaki ali svaki dan ... čim dijete zacendra... mislim, to je malo too much.

kako će slijepac voditi slijepca?
nikako.
kako onda da uplakana majka smiri uplakanu bebu?
nikako.
samo ispada da provocira dijete još više. ne namjerno... naravno...ali provocira ga svojim ponašanjem i djetetu je još teže.

kako očekuješ da te shvatim?
ne shvaćam te. uopće.

e ne shvacam ja tebe doa. na temi skacete li bas na svaki glas.... ti jednako ovako trazis utjehu, a sad ovu zenu napadas na pasja kola.
shvati da postoje ljudi razliciti od tebe, prestani osudjivati tako lako i zivot ce ti biti puno kvalitetniji.

meni je, kao nerotkinji (naglasavam) jednako jasna i tvoja frustracija nosanjem bebe non stop i njena placom. zasto bi tebi bilo normalnije tvoje ponasanje kao friske mame nego njeno? ajde molim te objasni mi.

[Bobica]

Potpisujem
sirius - umotavanje
sikapika - najsretnija beba u kvartu

to je zapravo jedino što je nama pomoglo - nikakve kapi ni zagrijavanje trbuščića nam na žalost nisu pomagale
zamoravanje, šuškanje, ljuljanje, bnočni položaj i cuclanje - drKarp

[la_mama]

stariji i malena su imali grčeve, trajali su do nekog trećeg mjeseca. kad nismo bili u šetnjama pomagalo je nosanje, masaže, prehrana, ali je dosta pomagalo uspravljanje u položaj da se podrignu, valjda bi se nagutali zraka tokom plakanja.
najviše ti želim strpljenja i vjeruj, to je sve faza i proći će. pa ćete ući u neku drugu fazu, tako to ide

[dani1]

Da i tokom plača se nagutaju zraka, ma to je kao začarani krug. Najteže je što nemožeš biti spreman na to s prvim djetetom, nekoga preskoći, ali većinu ne. Ja sam s prvim plakala ko kišna godina i da, sama sam sebi išla na živce. Dijete plače, staviš ga na cicu i nakon što par puta povuće počne ga grčiti. Moj se grčio nakon svakog hranjanja i tokom hranjenja (katastrofa) i taj totalni osjećaj nemoči. Vidiš da dijete boli jer to nije običan plač, a ti od muke više neznaš što bi, pa i ti plačeš zajedno s njim. Moraš samo shvatiti da ne radiš ništa krivo, dječja crijeva se razvijaju, puni su zraka i plinova i to ih boli. Kod mene je bio i štos da kad bi ga primio netko drugi, da malo odahnem, bilo bi još gore, a najgore je bilo navečer, negdje od 19 pa do 1-2 u noći, totalni kaos. Svijetla točka je da to prođe i tih magičnih tri mjeseca su stvarno istina, crijeva postaju dovoljno zrela i cijela agonija prestaje kao rukom odnešena. Teško je, nemaš sekunde vremena za sebe, jedeš s djetetom koje plače, zaboraviš na WC, dakle obavljanje primarnih potreba postaje nemoguća misija. Tu je naravno i nervoza i nesigurnost majke koju dijete itekako osjeti, a ti si jednostavno nemožeš pomoći. Svakim danom biti će lakše, mada ti se to sada tako ne čini, jer i ti češ se priviknuti, treba i tebi vremena. Samo polako iz dana u dan i sve će doći na svoje. Neznam što bih ti pametno više rekla, samo i nama je bilo tako i bilo je koooomaaaa.

[Lucija Ellen]

Skroz te razumijem i mogu potpisati svaku recenicu sto je napisala BB.
Proci ce. sad je jako tesko, ali vjeruj, s vremenom ce proci i jedva ces se sjecati kako je bilo tesko. I moja je beba puno plakala i ja s njom, imali smo velikih problema s dojenjem, a vazno mi je bilo da uspijem u tome i utoliko sam se jos jace lomila. No, kad sam to prezivjela, uz kulminaciju njene hospitalizacije sa cca 10 tjedana, onda sam znala da puno mogu podnijeti. Ojacalo me. Mislim da me zbilja to ranjivo razdoblje ucinilo cvrscom i sigurnijom kasnije. Uz tebe sam i saljem zagrljaj.

[polkaDOT]

Uz vec spomenuto, nama je pomagalo nositi bebu, dakle u uspravnom polozaju nakon hranjenja nekih 20 minuta. Inace bi mu se vracalo mlijeko i mislim da bi mu bilo muka. Kad smo to skuzili bilo je manje placa.

[Beti3]

Nama je pomoglo nosanje na ruci tako da beba gleda prema podu, tj. trbuh bebin na podlaktici lijeve ruke, glavica gleda prema van i naslonjena na lakat, svaka ručica sa svoje strane mamine (ili tatine) ruke. Valjda sam to dobro objasnila. Mora se osjećati sigurno i čvrsto. Tako male bebe svaki osjećaj da nemaju siguran oslonac silno preplaši. Puno pomaže umatanje i brzi hod, ali stvarno brzo.I ljuljanje dok hodaš. Nama su pomagali i zvukovi (kao što je već netko napisao )sa rrrrrrrr, šššššššššš ali glasniji od plača. I tako satima. I tako svaki dan.
I da , sve je prošlo sa 3 mjeseca-baš sve. I nema više plača od kojeg lovi panika.Ali, trebalo je to izdržati. I ti ćeš ,i uzmi svaku pomoć koja ti se nudi ali da ta pomoć bude po tvojoj volji. Mama je najvažnija i mora i mami biti kako treba, pa će i bebi biti lakše.
Nadam se da ste svaki dan sve bolje.

[dani1]

Ja sam jako često sjedila s bebom pored vešmašine dok radi.Pomagalo je.To sam koristila u večernjim satima kad je baš bilo urnebesno.

[Michifu]

Evo još jedne friške mame ... stigao je naš mali anđeo ... danas mu je točno 9 dana , a mama je već uspjela isplakati kamion suza ... inače je malac isključivo na sisi ... u bolnici smo kombinirali bočicu i dojenje (zbog carskog nije bilo mlijeka do 4 dana) , kad smo došli doma sismo sve u 16 i ništa drugo ... e sad moj problem ... nakon svakog podoja malac fino zaspi , kad prođe 15 minuta počinje vrištanje i grčenje , ja plačem naravno sa njim , pokušavam mu masirati trbuščić ... onda prestane na par minuta ... pa opet i tako to nekoliko puta do slijedećeg hranjenja .. ja sam već luda jer neznam kako da mu pomognem i zašto se to događa ... ujutro je relativno ok , nego kako dan odmiće to počinje ... npr danas .. od 12 nadalje .. bože me sačuvaj noći ... probala sam sa sab simplex kapima .. bilo je malo bolje , ali se doista bojim davati ih svaka 2 - 3 sata ( toliko se često hranimo) , iako u uputama piše da se nije moguće predozirati .. ali on je ipak star 9 dana .... stolice ima redovite .. po 6 prljavih kakanih pelena dnevno ... imate li iskustava sličnih mome ? kako da mu pomognem ? osječam se toliko nemočno , jadno i bespomoćno da mi se samo plače

Slična priča, samo nije plakao baš nakon svakog podoja... Problem je bio u tome da se nije dobro podrignuo, odnosno mi ga nismo uspjevali natjerati na podrigivanje... Uz to, može biti stvar i u bljuckanju, možda mu se vraća kiselina iz želuca pa ga smeta. Sad je toga puno manje: mi ga bolje podrigujemo, on je naučio prduckati, a i rijeđe kaki. Iako, sad je u fazi da histerično plače ako ne dobije ciku u roku 20 sekundi od pokazivanja želje. A i kakica i prduckanje ga zna razbuditi, a ne voli se buditi pa opet histerično plače pa ga prođe za par minuta.
Mi to nekako preživimo uz zezanje, nošenje, masiranje...

[Tashunica]

inika jedino što je nama pomagalo kod grčeva je ovo umatanje koje je sirius linkala.
da se razumijemo, nije on skroz prestajao plakati, ali je bilo bolje.
umotala bih ga u tanku dekicu, čvrsto stisnula uz sebe i nosala.
pokušaj, odmoći sigurno neće.

[ana.m]

Joj, DoA pa mi svi već znamo da si ti supersavršena žena i majka, nadasve snaha! Wonderwomen!! Ali ne moraš to na svakom drugom topicu, na ovako ružan način davati do znanja.
Znaš li se ti normalno razgovarati?

Žena plaće, prvo joj je dijete, ne zna što da radi i kako? Pa je došla pitati..Sigurno joj ne trebaju upadice ovakvih kao što s ti, ovakvim tonom!!
Strašno!

I ja sam pakala... S prvim djetetom. Kad mi je muž nakon tjedna dana morao ići raditi, a sin i ja ostali sami doma.Jesi ikad čula za babyblues??
Ah da, ti si presavršena da bi ti se to moglo desiti!!!

[Pinky]

ma ana ne isplati se na njene postove trositi zivce....

[ana.m]

Ah Pinky znam, ali uf, baš me sad izbacila iz takta!

Nego, htjela sam prokomenitrati link koji je stavila sirius...
Ovo umatanje stvarno treba vježbati...A bebica očito uživa onako umotana.

[Beti3]

Inikaaa - kako ste ti i sinčić ? Da li je lakše danas ?

[Bubica]

molim vas, cure, vratite se na temu a ne na komentiranja tko je sto i kome...

btw, moj nikada nije volio biti tako umotan, tek bi onda poludio. Nema carobnog rjesenja, naprosto se mora puno toga pokusati dok se ne skuzi sto bebici pasi...

[Vishnja]

sa prve dve ćerkice grčevi su nas zaobišli...
sa sinčićem nas stigli...a ja, umorna od porođaja, budnih noći i duugih dana u kojima sam se trudila da starija deca ne trpe, u jednom trenutku uhvatih sebe kako plačem, nemoćna, dok on plače....grozan osećaj.
srećom, ubrzo nas je posetila moja prijateljica, dečiji lekar. zgrabila je malenog, dobro ga umotala, stavila stomačićem preko svoje ruke i ljuljala, a mm-a poslala po espumisan kapi. sve to, u kombinaciji sa mojom opreznijom prehranom, ubrzo je dalo rezultate. grčevi su se znatno proredili, a sa nepuna tri meseca i sasvim nestali.
devojke su ti sve već pametno rekle. probaj da se opustiš i odmaraš kadgod možeš. i pitaj ovde za savet kad ti je teško. većina nas će ti sa zadovoljstvom pružiti utehu i podršku.

[mikka]

Evo još jedne friške mame ... stigao je naš mali anđeo ... danas mu je točno 9 dana , a mama je već uspjela isplakati kamion suza ... inače je malac isključivo na sisi ... u bolnici smo kombinirali bočicu i dojenje (zbog carskog nije bilo mlijeka do 4 dana) , kad smo došli doma sismo sve u 16 i ništa drugo ... e sad moj problem ... nakon svakog podoja malac fino zaspi , kad prođe 15 minuta počinje vrištanje i grčenje , ja plačem naravno sa njim , pokušavam mu masirati trbuščić ... onda prestane na par minuta ... pa opet i tako to nekoliko puta do slijedećeg hranjenja .. ja sam već luda jer neznam kako da mu pomognem i zašto se to događa ... ujutro je relativno ok , nego kako dan odmiće to počinje ... npr danas .. od 12 nadalje .. bože me sačuvaj noći ... probala sam sa sab simplex kapima .. bilo je malo bolje , ali se doista bojim davati ih svaka 2 - 3 sata ( toliko se često hranimo) , iako u uputama piše da se nije moguće predozirati .. ali on je ipak star 9 dana .... stolice ima redovite .. po 6 prljavih kakanih pelena dnevno ... imate li iskustava sličnih mome ? kako da mu pomognem ? osječam se toliko nemočno , jadno i bespomoćno da mi se samo plače

znam da me vec svi mrze zbog ovih savjeta tj. iskustava, ali napisat cu ti svejedno

15 minuta nakon hranjenja je kod nas bilo vrijeme za pisanje/kakanje. posto smo bezpelenasi, znam tocno da se skoro svaki put obavila oko 15 minuta nakon jela. kad je bila bas tako mala, znala je plakati prije i vrisnuti za vrijeme pisanja. inace, bebe se uvijek bude za pisanje. i nezadovoljne su kad se moraju obaviti u gace. kakanje je poseban problem, pogotovo ako ih nesto muci u vezi toga. mene sa k. bezpelenastvo spasilo, inace je beba koja je urlala skoro cijelo svoje budno vrijeme. i danas jos place jako cesto. mozda je to samo do karaktera. ako ti je bebin karakter kao od moje k., zelim ti srecu, trebat ce ti