Ja sam, usprkos mirovanju i nekoliko krvarenja, bila najsretnija trudnica na svijetu! Taj osjećaj konstantne i apsolutne sreće nisam nikad prije iskusila. Sada, kad se prisjećam, pitam se kako mi lice nije ostalo u trajnom cereku
Par minuta nakon transfera, dok sam ležala na krevetu ispred sale, kroz glavu mi je prošla jasna misao - Luca je kod svoje mame!
Svi strahovi koji su se javljali (hoće mali žmigavac kucati, hoće li pravilno rasti, hoće li nuhalni biti o.k., hoće li protoci.....) dolazili su kao kapi na vreli kamen; u trenu bi isparili pred tam ogromnom količinom optimizma i čvrstog uvjerenja da će sve, ali apsolutno sve, biti u redu!