MPO trudnoća nakon svega...kako se osjećamo...

[ina33]

Da... slučajno negdje napišeš na pdf-u "normalnih" trudnica nešto o aspirinu ili nekon antibiotiku, pa ide pa zar se to smije u trudnoći, a da ne kažemo heparine, antibiotike itd., još kad krene o štetnosti UZV-a u trudnoći... a prosječna MPO trudnica ih je do kucanja srca već imala par... Ukratko, definitivno mislim da će koristan biti ovaj topic, doduše, bio je već jedan i na trudničkim PDF-ovima koji se zvao "Trudnoća nakon MPO-a" i okupljao sličnu ekipu u sličnim dvojbama.

Evo kako je meni bilo. Bila je ta nevjerica (nisam starcima rekla do 5. mjeseca trudnoće - daleko su pa nisam ni morala), na poslu sam rekla kad sam išla na amnio - taj mi je dio bio paničan jer je double bio loš - a sestri nisam rekla za trudnoću nego je skužila sama jer su joj čestitale neke forumašice na mojoj trudnoći.

Sve u svemu, bilo je to super iskustvo, osjećala sam se uglavnom odlično (osim sitnijih mučnina predvečer u prvom tromjesečju, ali ništa što štapići ne bi mogli smiriti). 2. tromjesečje... ja tako zamišljam Extasy, fantazija, imala sam dojam da mogu šakom srušit zid od silne snage, tad sam s MM-om šalabajzala po otocima u gojzericama i bižala u pustopoljinama Cresa od divljih svinja, potpisala bih da mi je stalno tako...

Treće tormjesečje sitna panikica zbog kao prebrze kalcifikacije posteljice, kasnije uklonjena sumnja na išta značajno. Radila do kraja... Uglavnom - to je prošlo suprotno onome što sam se bojala, a moj glavni strah je bio da će me, ako mi se ikad ta trudnoća i dogodi, odmah poleć... Na kraju sam bila sasvim poletna, udebljala se samo 10 kg (pazila na kilažu) i sve je prošlo stvarno OK.