Da i ja podijelim svoja trenutna iskustva...
Četvrti stimulirani postupak, odnosno 6 ET - je bio dobitan. U trećoj klinici u kojoj sam konačno stekla dojam bezrezervnog vjerovanja doktoru koji je prije svega čovjek, i ne - preispitivanja svega što mi kaže (mijenjali smo klinike zbog razno-raznih razloga..). Možda smo zato i uspjeli.

Transfer dvije super morule - nitko sretniji od nas jer do tad su transferi uvijek bili ranije.
Od punkcije - fragmini, aspirin, dexići (5 dana), utrogestani i prenatal. Valjda nisam ništa izostavila. Kad je doktor vidio izraz moga lica od liste lijekova koje trebam dobivati - rekao je da mogu izbaciti prenatal ) nisam.. Malo me brinulo čemu fragmini kad sam ja zdrava - ali mislim se- kud sve, tud i to

Osmi dan od transfera krvarenje - jedan embrij je odlučio otići (tada sam naravno mislila da sam jednostavno procurila i da opet ništa). Beta deveti dan pozitivna - padamo svi od reda u nesvjest, dobivam injekciju prolutona i strogo mirovanje... Od tada sam u tri navrata krvarila (naravno da sam imala i hematom), svaki put hitno kod doktora, provjera da je s bebačem sve ok, nova injekcija...

Sad smo 13 tjedana. Unazad mjesec dana nisam imala krvarenja - hematom se povukao, ali.... Bebač je nisko i moram mirovati i dalje.

Ništa mi nije teško - naravno da ću mirovati koliko god trebam samo da uspijem iznjeti našeg mališana...
Totalan mix emocija - presretni smo zbog trudnoće, prejadni od brige. Par dana prije UZV ne mogu spavati, kad prodje - dva dana sam presretna, onda opet dolazim u stanje - ok, ajmo dan po dan.

Iz mog dosadašnjeg iskustva trudnoća i nije neko blaženo stanje.. Nije ni bolest - ali definitivno je drugo stanje