Evo prvo super za temu,trebala nam je jedna takva.
Da napisem i ja svoje iskustvo.
Ja i MM smo spadali u onu grupu sretnika kojima je prvi icsi upalio, treci dan vracene su mi tri zametka iprva beta veca od 5000,prvi uzv dvije GV,a nakon jos tjedan dana tri srca kucaju. Nisam znala dali da se veselim ili ne jer nakon postupka toliko se covjek nauci ne nadati da i kad se desi nesto tako lijepo, jednostavno emocije izostanu.
N apocetku sam bila u bolnici zbog hiperstimulacije, ali to se pomalo stabiliziralo, imala sam maleno krvarenje u doba kad je trebala biti prva menstruacija, pa opet druga,ali nakon 12 tt i kad sam prestala sa utricima sve je prestalo i nisam imala vise nikakvih problema osim trbuha koji raste rekordnom brzinom.
Buduci je sve bilo ok doktori su mi rekli da smijem malo setati i kretati se, ali ne raditi fizicki i umarati se previse.
Na kontoli sa 22 tt cerviks zatvoren, ali na cervikometriji malo skracen sto nije nista neobicno s obzirom da nosim trojke. Doktorica me salje da pocnemo zajedno sa bolnicom to kontrolirati pa za 2 tj idem na kontrolu u bolnicu. Doktorica mi kaye isto da ne morm strogo lezati, ali nakon cervikometrije i pregleda kadje vidjela da se cerviks jos skratio predlaze mi da ostanem u bolnici. Ja sam prvo htjela otici u petrovu jer sam znala da ostajem do kraja, ali ipak prema savjetu mog gina ostajem u kbo.
Sutra ujutro nakon jutarnje kontrole tlaka, temp i ostalog meni puca vodenjak i doktori me nakonpregleda salju na prirodan porod uz drip uz napomenu da se bebe nece najvjerojatnije roditi zive i da ne mogu bit vise od 450 g. Oko pola dva u kratkim razmacima jedna za drugom zaplakale su moje tri curice, rodene su zive i prebacene istog trena na pedijatriju prije nego sam ih uspjela vidjeti. Ela je bila 600g i 30 cm,Tia 500 g i 29 cm, a Emi 600 g i 30 cm. Tia je prva dva sata samostalno disala, ali je onda i ona stavljena na respirator.
Sutra ujutro Ela je umrla prije nego sam ju uspjela vidjeti,Tia nas je napustila 4 dan, a Emi u koju smo vec poceli polagati nade da ce uspjeti je odustala od borbe 8 dan.
Osjecaj tih 8 dana ne mogu nikome opisati i to je nesto sto je definitivno izmjenilo moj i zivot MM.

6 mj. nakon toga smo u novom postupku i 5. dan vracene su mi 2 blastice, beta pozitivna, prvi uzv,jedna GV, a nakon nekog vremena i otkucaji malenog srca.
Danas brojimo 14+2,utra idemo na uzv i jedva cekamo!
Za sada bez ikakvih problema, a iskreno se nadamo da ce tako i ostati!
Puno vise uzivamo u ovoj trudnoci i pricamo i planiramo i mazimo stomak. Zelimo jednostavno iskoristiti svaki tren!!!

Moj savjet svakome ne treba odustajati, u zivotu se nekad ruzne stvari dogadaju,ali ne smijemo im dopustiti da nam uniste zivot!