-
Joj, postojala je davno ovakva tema.
Moj slučaj s 'učenjem na ruke' je ovakav:
kad sam rodila L (prvo dijete) rekla sam sama sebi da ću biti tu za nju kadgod, gdjegod i kolikogod ONA to želi. Ja sam tu zbog nje, intuicija mi je govorila da je to normalno i logično ponašanje majke (pogledaj životinjske majke, ista priča).
Tako je i bilo, čim je L čmrgnula, evo mame.
Moja teorija je bila slijedeća: dok je dijete malo, nesigurno i 'nemoćno', ja ću biti tu za nju. Kad osjeti da je spremna, ONA će otići od mene.
I znaš što?! TOČNO tako je bilo! Nije razmažena, nije plačljiva, nije teška i jako je samostalna.
Jedina stvar koju sam skužila kao potencijalnu zamku, jest da se JA ne bih navikla na tu situaciju da ona mene jako treba, pa da ne bih bila previše posesivna jednom kad odluči 'otići'. Još uvijek se u sebi malo lomim ponekad oko tih stvari.
Beba te ne dresira! Skužit ćeš s dvije godine kad te počne ZAISTA dresirati! 
PS: Super ti je potpis.
Posljednje uređivanje od @n@ : 23.09.2010. at 11:57
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma