uopće nije poanta u tome jesam li ja svojima dala keks u ruke da se zabave (a nisam), već u principu.
zar nije pametnije dati igračku, nego hranu (sada uopće ne govorim o tome je li u pitanju koraba, keks ili hamburger).

doživljavam dijete kao ravnopravnog sudionika i zamišljam kako bi bilo da muž i ja sjednemo na piće, dođe moja prijateljica koja ne može sudjelovati u temi o kojoj govorimo, a ja joj dam burek "da se zabavi" dok nas dvoje ne završimo.
ja jesam ekstremna po tom pitanju, ali to je trenutno jedini način koji me zadovoljava.

poštujem da je kod drugih drugačije.

(kod nas djeca grickaju samo u autu)