Neki puta mi dođe da nešto gricnem. Pa dok npr. radim ručak, gricnem jedan rižin kreker/grisin/kruh. O takvim grickanjima ovdje govorim. Ne grickanje iz zabave ili tek toliko da nešto grickam/premećem po zubima/zabavim ruke.
D. dobije kreker/kruh kad odbije voće ili povrće, prvo to nudim, u situaciji kad:
- je u kolicima pa dobije crve u guzici, a moramo obavit plac/poštu/nešto pa mu dam pola rižinog krekera da prestane cendrat
- smo fulali da jedemo svi skupa pa da i on nešto gricka dok smo za stolom jer je to jedini način da svi skupa jedemo u miru (ako mu voće i povrće nije prihvatljivo, prvo to ponudim)
- mi treba malo mira da nam, npr. ujutro napravim doručak i usput popijem 3 gutljaja kave
- smo negdje zaglavili pa obrok neće biti na vrijeme (ili ga uopće neće biti)
E sad, takvih situacija može biti dnevno 0, a može ih biti 5. Ovisi o danu.
Mislim da takav jedan kvalitetan keksić sa voćem i žitaricama može biti dobar međuobrok/obrok.
Što se tiče onoga da probavni sustav ima stalno nekakav podražaj - on još uvijek "gricka" cicu x puta dnevno pa mi ne pada napamet ograničit mu te mliječne obroke.