Trudnička prednost i osnove pristojnosti

[Ripcord]

Razmišljam cijelo jutro zbog čega postoji pravilo da trudnice imaju prednost ako se toga nitko ne pridržava. Stigoh naime upravo iz laboratorija na Krugama u Zagrebu gdje sam išla na vađenje krvi zbog OGTT-a. Imaju poseban pretinac za hitne slučajeve (invalide, djecu i trudnice), no ne da nisam primljena prije drugih, nego su neki ljudi koji su došli nakon mene ušli dvije ture ranije. Zašto? Zato što se pretinac s uputnicama za druge pacijente puni jako brzo, pa njega stalno ispražnjavaju, a na ovaj za hitne slučajeve bace pogled valjda svakih 45 minuta. Pa tko je tu lud???

Ne očekujem kraljevski tretman niti da me prozovu 3 minute nakon dolaska, ali 50 minuta čekanja u prepunoj prostoriji šmrcavih ljudi stvarno nije zabavno. Pogotovo kad još čekaš da se oslobodi mjesto za sjedit jer se svi prave ćoravi i nitko ti se ne bi digao (iako sam 28tj. trudna, imam trbuh do zuba), a tebe tlak (niski, kvragu ni u trudnoći da se povisi) pere da sve duplo vidiš. Što je najbolje, moram doći opet sutra, jer prvo provjere glukozu pa onda tek naručuju.

A kad sam već spomenula dizanje, toliku dozu nepristojnosti, da ti se neće dić ljudi u tramvaju, neće te u redovima nikakvim pustit netko ispred sebe i sl., od toga se svaki put iživciram toliko da bih mogla enciklopediju dogodovština napisat. I to nije primjetno samo kod trudnica nego i žena s malom djecom, pogotovo bebama. No kad su ljudi postali tako neuljudni i sirovi, pitam ja vas

[Pettite]

Draga Ripcord, nažalost, iz friškog te (jučerašnjeg) iskustva vrlo dobro razumijem...

Naime, ja sam jučer navečer odčekala red od pet ljudi ispred mene sa natrpanim kolicima s po 60-ak artikala...dok sam ja u ruci imala tek bocu jane...Pristojnost (nekakva osnovna empatija i zdrava nakonost) nalaže da se u ovom slučaju pusti i netrudna osoba, kad već ima samo jedan artikl u ruci, a ti znaš da imaš pol ure tidikat na kasi....ALI NE.

Tako da sam trudna (23 tjedan - nosim visoko i imam jako izražen stomak ) lijepo čekala dok se svi nisu izredali... Nitko niti da pisne...k'o te šljivi.

Dakle, u potpunosti dijelim tvoje ogorčenje vizavi opće nekulture i nepristojnosti prema nama trudnicama...Ne tražim da me se tretira kao princezu...i sama bih ispred svojih nakrcanih kolica, unatoč trudnoći, uvijek ispred sebe pustila onoga s jednom stvari...no očito NITI trudnoća nije indikacija za pristojnost. Barem nije bila u tom dućanu.
Stoga što reći...valjda smo općenito nekulturan i samoživ narod (barem, čini se, većina), tako da me ovakve situacije svakim danom sve manje čude...

[Balarosa]

Ima jedan veliki topik na ovu temu: odnos ljudi prema trudnicama.

A ja ću, na sreću, biti partibrejker - moja iskustva u trudnoći su uglavnom jako lijepa, od dizanja u autobusima preko ponuda da idem preko reda u dućanu, a još uvijek u sebi zahvaljujem jednoj gospođi u Splitu koja me pustila preko reda na wc i spasila sramote S tim da ništa od toga nisam pitala već su ljudi sami nudili, bez obzira na godine i spol.

[Ripcord]

Balarosa, nije mi se dalo kopat po stranicama, priznajem, pa sam otvorila novi topic, mea culpa

No glavni povod mojeg posta je bila činjenica da postoji to pravilo prednosti kojega se rijetko tko pridržava, a to me muči. Prvu trudnoću sam vodila kod doktorice poznate po pretrpanosti i uvijek sam došla naručena, no svejedno čekala po sat vremena. Tako sam sa 7 mjeseci trudnoće zaradila i prvu gripu u životu. Taj mi se događaj zauvijek urezao u pamćenje, okey, bile su dvije trudnice ispred mene, te nekih 20 žena različitih dobi. Nije bilo mjesta i baš zbog sezone gripe sam cupkala ispred čekaone (unutar zgrade) 1:15 min i poslije 2 tjedna ležala s visokom temp, gušeći se u čaju i islandskom lišaju. Nit je bilo te navodne prednosti za trudnice, nit sam primljena u dogovoreno vrijeme. Još se žestim kad se sjetim, a 11 godina je prošlo!

[ula]

Ja sam pukla od smijeha kad me jedna gospođa u najboljim godinama u Konzumu pitala da ju pustim preko reda. Bila sam 2tjedna do termina...

[Audrey]

Ja se slažem da bi bilo red, pristojno, ljudski uostalom,... da trudnice i ostale ranjivije kategorije imaju prednost. Ali nije vam to prvi put, neće vjerojatno biti ni zadnji, zato kažem: TRAŽITE! Tražite svoja prava, prava svog djeteta. Ako niste došle na red po pravu prvenstva, pitajte zašto (meni se dogodilo da je uputnica šalterskoj sestri pala na pod !!! i da nisam došla pitati mogla sam odčekati cijelo jutro), u tramvaju tražite (lijepo zamolite) da vam se ustanu, u trgovini, banci... tražite da vas puste preko reda...
U idealnom društvu (ima li ga igdje?) prava se podrazumijevaju, i čovjek se za njih ne treba boriti, ali stvarni život je nešto drugo.

[Pettite]

Ja sam pukla od smijeha kad me jedna gospođa u najboljim godinama u Konzumu pitala da ju pustim preko reda. Bila sam 2tjedna do termina...

e pa svašta...eto, kad se i ovakve stvari dešavaju, što se mi onda čudimo ičem banalnijem...

[Cocolina]

Na prst jedne ruke mogu nabrojati koliko su mi se puta dignuli u tramvaju.
Radila sam do skoro samog kraja trudnoće i samo ću vam ispričati jedan doživljaj u tramvaju.
Nosila sam papire u Klovićevu da otvorim porodiljni dopust "onih 28 dana prije poroda" i kada sam ja sve obavila u Klovićevoj krenula ja na tramvaj.Bio je 5 mjesec, toplo, ljudi u ljetnoj odjeći( ovo napominjem da ne mislite da je bila zima pa preko kaputa nitko ništa ne vidi) moj trbuh do zuba i kaj mislite da se netko dignuo u polupraznom tramvaju, a ne!Svi su sjedili i baš ih boli briga.Nakon pola stanice jedna ženska me skužila, dignula se i došla do mene i rekla "Molim Vas sjednite".Tada sam bila jako razočarana i pitala sam se "Kamo taj svijet ide?".Žalosno ali istinito.
Niti sada ništa nije bolje ali ipak tu i tamo se nađe netko da me pusti preko reda jer Marko plače i postane nervozan u pretoplom dućanu.
Ah,ah........

[angel 1]

Slažem se s Audrey- tko ne traži-ne dobije... U našem društvu je nažalost tako (čast rijetkim izuzecima) Meni je mm odmah počeo govoriti..nemoj nigdje čekati..reci da si trudna-nek te puste.. U početku mi je bilo malo neugodno,pogotovo dok je još bila rana trudnoća, ali poslije kad mi je bilo naporno stajati i najviše sam se bojala boleština u masi ljudi..nisam se ustručavala i uvijek sam išla preko reda, i kod dr i u banci,na wc (jedno vrijeme me držalo svakih pol sata pa gdje god bila..) Tak da pristojno,sa smiješkom zamolim i to dobijem,a ne da šutim,čekam da li će se netko smilovat i živciram se.. i štetim svome djetetu ! Jednom sam samo doživjela u tramvaju da mi je mlađi čovjek (35-40g),(nikad ne bih mogla dići neku bakicu) kada sam ga zamolila za mjesto odgovorio: ja sam isto invalid i pokazao mi da mu fali vrh prsta na jednoj ruci i da ima visok tlak ! Samo sam se nasmješila i okrenula dalje, jedna gospođa se odmah digla...

[Balarosa]

Balarosa, nije mi se dalo kopat po stranicama, priznajem, pa sam otvorila novi topic, mea culpa

Ma nisam prigovarala, nego samo da znaš U svakom slučaju, želim ti da uživaš u trudnoći i da ti sve iduće priče budu lijepe.

[martinaP]

Ja sam pukla od smijeha kad me jedna gospođa u najboljim godinama u Konzumu pitala da ju pustim preko reda. Bila sam 2tjedna do termina...

I mene isto tako . Jedna od zadnjih kupnji pred porod, meni trbuh do zuba. Gđa cca 55 godina me moli da ju pustim jer se njoj jaako žuri (a ja čekam sa 2-3 stvari, nisam imala puna kolica svega). Nevjerojatno. Nisam ju pustila.

[Nena-Jabuka]

Ja sam pukla od smijeha kad me jedna gospođa u najboljim godinama u Konzumu pitala da ju pustim preko reda. Bila sam 2tjedna do termina...

Ja sam bila 2 dana do poroda (i to sam bila "zbrisala" nakratko u Konzum sa Sv.Duha, gdje sam "ležala" na odjelu),

i u onom redu gdje piše da trudnice i invalidi imaju prednost uguraju mi se preko reda dvije mlađe ženske..., ja ih pitam da šta im je, zašto idu preko reda, a jedna meni kaže - šta hoćeš, i ja sam trudna, samo se meni ne vidi!
Dobro da nije rekla da je još i invalid, samo se ne vidi

To mi je bio najluđi slučaj, ali općenito - nit' se ko diže u tramvaju niti koga briga.
Najdrskije i s očitom namjerom da ne šljive nikoga - sjede gospodične u 20-im godinama, sa svojim lakiranim torbicama i mobaćima,
a tek tu i tamo,
gospođe od 30-45 pokažu interesa za trudnicu koja stoji pored njih (valjda im je još nešto friško u glavi).
S tim sam se bila pomirila u sve tri trudnoće i nisam nikoga pitala za milost, to mi je bilo ispod časti, koliko god mi teško bilo, lakše mi se boriti za nekog drugog nego za sebe .

[sandra-zvrk]

Moram priznati da sam imala ugodna iskustva u trudnoći što se tiče "suosjećanja" drugih, ali isto tako kad sam vidjela da će isto izostati "gurala" sam sebe i trbuh naprijed i tražila sam svoja prava i bebina prava. Tako sam u 37-om tjednu išla u špar gdje postoje blagajne s pravom prvenstva. U redu me nisu fermali, a ja sam jednostavno krenula ispred. Nitko nije ni "a" rekao protiv, nego su svi onak reagirali: aha vi ste trudni, da naravno - odite naprijed!
Ima ljudi koji gledaju, a ne vide (ili ne žele vidjeti) pa im onda OTVORITE oči!

[Nena-Jabuka]

Moram priznati da sam imala ugodna iskustva u trudnoći što se tiče "suosjećanja" drugih, ali isto tako kad sam vidjela da će isto izostati "gurala" sam sebe i trbuh naprijed i tražila sam svoja prava i bebina prava. Tako sam u 37-om tjednu išla u špar gdje postoje blagajne s pravom prvenstva. U redu me nisu fermali, a ja sam jednostavno krenula ispred. Nitko nije ni "a" rekao protiv, nego su svi onak reagirali: aha vi ste trudni, da naravno - odite naprijed!
Ima ljudi koji gledaju, a ne vide (ili ne žele vidjeti) pa im onda OTVORITE oči!

Možda je to ispravno, ali ja to ne mogu. Jednom sam zamolila mlađeg dečka da se ustane u busu (strah me bilo bubanja školskih torbi u trbuh), a on me pogledao, ne s isprikom nego s prezirom. Samo su mi se oči napunile suzama, jednostavno nisam u trudnoći fajter, imam plačne hormone i ta vrsta borbenosti mi ruši dostojanstvo. Tada. Kasnije je druga priča

[Zara1]

Ja sam pukla od smijeha kad me jedna gospođa u najboljim godinama u Konzumu pitala da ju pustim preko reda. Bila sam 2tjedna do termina...

meni se isto događa u Kauflandu na tjednoj bazi (i to mladi ljudi 20-30-40 godina)
jučer mi se jedna progurala u redu za kruh i bez pardona izrecitirala svoju naruđžbu kad je skužila da sam prodavačicu pitala da mi kruh izreže (cca 20 sekundi posla)
objašnjenje je bilo da ne čeka bez razloga

btw. termin mi je 10 dana + dijete od 3 godine je uvijek kraj mene

[ana.m]

Ja sam pukla od smijeha kad me jedna gospođa u najboljim godinama u Konzumu pitala da ju pustim preko reda. Bila sam 2tjedna do termina...

Joj, molim te daj mi reci kaj si joj rekla i kako je regirala???

Inače. moje je iskustvo takvo da me ne šljive dok sam trudna, ali s bebačem me ipak doživljavaju...

[michelle zg]

Ja sam otvorila onu temu - Odnos ljudi prema trudnicama još prije nekih 5 godina.
Sad iz perspektive mame 4,5 godišnjeg dječaka i trudnice u 33 tjednu trudnoće vam mogu reći da su ljudi još gori nego što sam mislila da jesu. Sada u ovako visokoj trudnoći i malim djetetom mi se još nitko nije ustao u tramvaju ili autobusu, a iskreno ne znam što me više ljuti - kad izignoriraju moj ogromni trbuh ili dijete do mene koje jadno ni ne vidi ništa oko sebe od gužve. Vodila sam ga jedanput zubaru, ovakva ogromna, u busu gužvetina za poludit i stanemo kraj prvog stolca jer dalje nismo ni mogli, a gospođa od 50-ak godina se okrenula na bok prema prozoru samo da ne vidi da kraj nje stoji malo dijete i trudnica. Ma fuj.

[vissnja]

Kod nas u autobusu/tramvaju ima one nalepnice iznad prvih 2-3 sedista na kojima je nacrtana mama sa bebom i starija osoba sa stapom i pise: rezervisano za invalide/rezervisano za osobe sa decom. Ja samo unesem ili uvedem dete u bus, pridjem tom sedistu i kazem detetu: sad ce nam cika/teta ustati da ti sednes na mesto za decu.

[lukava puščica]

ova tema me pere već par tjedana. naime sad sam u 34. tjednu, jako velikog trbuha.
prošli tj. sam vadila krv u petrovoj, postoji natpis da trudnice i djeca su hitni slučajevi i posebna kutijica za uputnice. pitam se čemu to dvoje služi kad sam čekala 70 min da me pozovu i kad su regularno išli svi po redu unutra kako smo i došli.

na sve te pretrage (ogtt, krv, gin, uzv) me netko od mojih odbaci autom ujutro da se ne gužvam u vrijeme špice pa odu na posao a ja nakon pretrage se vraćam gradskim prijevozom doma.
i svvaaaaaki put uđem u tramvaj i nitko ali baš nitko da bi primijetio moju trbušinu, bila to bakica od 80g koja se zaleti i uleti na mjesto prije mene ili 20-godišnjaci, pubertetlije, zrela gospoda (posebno muškarci ) koji valjda u životu nisu čuli za bonton.
zadnjih par dana sam baš češće morala ići i nekad sam ostala šokirana zbog tog pomanjkanja osjećaja za druge.

meni je jako teško pitati da mi se netko digne. naime, to je nekakvo pravilo pristojnog ponašanja, ali nigdje izričito ne piše pa se čak bojim neugodnosti. i kao što je nena jabuka rekla, tu dolazi u pitanje i moje dostojanstvo koje bih ja imala osjećaj da narušavam da nekog pitam za milost.

u francuskoj mi se jako svidjelo što u tramvajima na onim mjestima gdje su stolci okrenuti jedan prema drugom uvijek je lijepa naljepnica sa starčekom, invalidom i trudnicom (svaki druge boje i vrlo simpatično nacrtani, kao za crtić) i ispod tih likova piše "ustupite mjesto osobi ugroženog zdravlja" - baš je i lijepo sročeno

[ana.m]

Mene JAKO ljuti što u ZET-ovim tramvajima, na onom semaforu digitalnom gdje ide tekst, kada piše da se ustupi mjesto starijima i invalidima, nisu spomenuli i trudnice i roditelje s malom djecom....
I bživcira me kad se naseru na mjesto za kolica a ja ko idiot moram čubiti na vratima i micati se svima i svi me onda onak nervozni preskaču...

[Ripcord]

Lukava puščice, potpisujem svaku tvoju riječ i iskustvo nažalost.

A ana.m, nisam već dugo gledala te displayje, ali znam da kad su počeli vrtiti natpise da su spomenute bile i trudnice i mala djeca, to izričito pamtim jer sam nerijetko pomislila kako bi bilo divno da je to pisalo dok sam bila trudna i dok mi je sin bio mali.

Inače, sjetih se sad čitajući vaše odgovore i da sam imala neugodnosti zbog kolica kad sam s malim išla tramvajem u grad. Od toga da mi je rijetko tko pomogao uopće ih dić u tramvaj (a nije bilo niskopodnih), do toga da sam dobivala komentare da što uopće idem s tim velikim kolicima okolo (kad smo došli do kišobran kolica mali je prohodao i više nije bilo šanse da ga strpam u njih)

[mikka]

ja sam svega par puta koristila kolica, uglavnom sam nosila malu, a stariji je hodao. sad i ona hoda, a nosim njegov bicikl

moje iskustvo je (s djecom, trudnicko ne racunam jer mi nije problem stajati ni pricekati) da su trenutno najbezobzirniji cure i decki 15-25, a nakon toga svi putnici za dubravu . naime isli smo redovito s trga tramvajima za dubravu i redovito bi me svi izignorirali, neki su se cak i gurali preko mene i djece da se uvale na sjedala.

[ana.m]

ripcord nekada je pisalo, ali sada po novome ja nisam vidjela, a baš sam pratila taj displey. jedino ako u zadnje vrijeme od kada nisam pratila nisu to promjenili...

[kudri]

a ja sam za vrijeme trudnoće, BEZ IKAKVOG PROBLEMA, tražila ljude da se dignu u tramvaju, tražila da me psute ispre na redu u trgovini...u laboratorijima ista stvar!! no to sam radila kad se ljudi sami nisu nudili, ali, moram priznati da jesu, u većini slučajeva!

i nije mi nimalo neugodno, dapače, mislim da se svaka žena, kad već neki ljudi nisu dovoljno pristojni, trebala SAMA IZBORITI ZA SEBE!! to je naše pravo i pravo naše bebe!!

tako da trudnice drage, bez ustručavanja! samo naprijed i budite glasne, ponosne i odlučne!!

puusa

[Lutonjica]

ja sam bez ikakvog problema tražila ljude da mi se dignu i dok sam bila studentica, kad mi se znalo zavrtiti ili mi pozliti u prenakrcanim busevima i tramvajima

[lukava puščica]

ma super ste, al ja to ne mogu izgovorit.

[lastavica1979]

Ja sam u 16 tj trudnoce i jos nitko ne kuzi da sam trudna i imam mali trbuscic koji se ne vidi ispod jakne tako da svugdje cekam i stojim mada mi je tlak jako nizak i horda ljudi mi jako smeta npr u ducanu jer nemam zraka,zato najcesce odem u Merkator tamo si mozes sam blokirat pa ne stojim u redu to me spasava

[Lukina mamma]

Evo i mog iskustva. U prvoj trudnoći sam radila cijelo vrijeme do onih zadnjih par tjedana prije poroda i išla svako jutro busom na posao i naravno natrag. Linija je prometna i uglavnom gužva. Brojala sam: sveukupno su mi 5 puta u cijeloj trudnoći ustupili mjesto i to uglavnom žene srednjih godina. U drugoj trudnoći sam se uglavnom vozila autom pa ne mogu reći koliko se situacija promijenila.
Ali, eto i pozitivnog iskustva. Neki dan na pošti, s malenom u kolicima, bila je dobra i mirna, dakle nije bila neka frka. Samo jedan gospodin prije mene na šalteru i službenica mu je ljubazno sa smješkom rekla: Hoćemo li pustiti gospođu s bebom....

[Nena-Jabuka]

da su trenutno najbezobzirniji cure i decki 15-25, a nakon toga svi putnici za dubravu . naime isli smo redovito s trga tramvajima za dubravu i redovito bi me svi izignorirali, neki su se cak i gurali preko mene i djece da se uvale na sjedala.

nisu ni oni u smjeru zapada ništa bolji
(a mi bismo, kao, nešto na Zapad, pih!)

[Anamorci]

Meni je isto neugodno tražiti, jučer sam stajala u Intersparu na kasi dosta dugo - ispred mene sve kolica do plafona, a ja u košarici 6 paketa Vir uložaka (sitno brojim do poroda).
I ništa, stajala sam, naslanjala se na šta sam stigla i čekala da dodjem u red.

Ono što mislim da je bilo jako ružno je što mi se dogodilo pred kraj 1. trudnoće u Splitskoj banci na Trgu. Išla sam s mamom i bratom riješiti nekakve račune nakon tatine smrti, primio nas je neki službenik u svoj ured jer je sve skupa trajalo jedno pola sata. I sve mi tako rješavamo, prodje pola sata i naravno da se meni piški. I zamolim ga da mi pokaze gdje je WC. Kaže on - stranke ne smiju na naš WC. Ja kažem "razumijem, ali sjedimo vec dugo ovdje, trudna sam, molim Vas trebam WC". Ne može, žao mi je. Ja moolim sve više i više ljuta, on se sve ispričava ali ne popušta. Uključi se brat, sve fino zamoli - on nepopustljiv. I stvarno mi nije dao da odem, tj. nije rekao gdje je. Onda brzo do garaže u auto i vozili me doma na WC. Jer javni WC nije dolazio u obzir.

Jasno mi je da ne mogu u banci ljude puštati na WC, ali mislim da se iznimka uvijek moze napraviti.

[meda]

ja kad nisam mogla stajati, onda sam trazila da mi se netko digne. ili bi me prodavacica, sluzbenica sama pozvala. a ako opet ne bi mogla cekat, pitala bi jel mogu. isto tako sada s djetetom ili kolicima. par puta s kolicima u tramvaju nisam stjerala ove koji stoje na mjestu za kolica, pa su ovi kojima sam smetala na izlazu opet mene psovali. od tada uvijek vicem vec s vrata 'oprostite, samo malo' ako vidim da je puno.svjesna sam da ljudi koji nemaju djece puno puta ni ne znaju da je to mjesto za kolica.

lijepo bi bilo da su ljudi malo uvidavniji, ali kad je nekom stvarno lose treba reci. meni je najgore bilo stajati kad mi se jos nista nije vidjelo, pa bi onda nekad rekla, obicno nekom muskarcu, oprostite, jako mi je lose, mogu malo sjest. a kad mi je trbuh bio veci, onda mi se uopce nije dalo sjedit, pogotovo na putu za posao, da si ne izguzvam odjecu. al i zato sto sam za vrijeme trudnoce bila puna energije, ko nikad u zivotu.

[migoh]

Uh , ljudi su stvarno bezosjećajni !
Ja sam imala iskustvo gdje sam trebala obaviti nešto u policiji , u Petrinjskoj , te zbog visoke trudnoće , ljeta , mučnine i 1000 ljudi ispred sebe sam se progurala te se ispričavala da mi nije dobro.Nitko se nije bunio , ali je zato koza službenica rekla : ''TRUDNOĆA NIJE BOLEST!'' .....Uh , tek sam tada poludila !!!!
Najgore je to što ne bi tako nešto očekivala pogotovo od žene!

[lastavica1979]

Ja mislim da bi sluzbenici il prodavacice u ducanima trebali uocit trudnicu il zenu s malim djetetom i reci gospodjo izvolite imate prednost. Poneki ljudi su nekulturni i samo sebe gledaju,a moram istaci da su to vecinom muskarci koji ne prolaze trudnocu pa nemaju pojima kaj je to,a kavalirstvo se izgubilo

[Dijana]

Da ne bude sve tako crno, neki dan sam vidjela u Konzumu, blagajnica se ustala,
došla do trudnice u redu i dovela je na svoju blagajnu, i rekla joj da ubuduće
odmah dođe na blagajnu.
A ovo što anamorci pišeš za SB, je toliko bezosjećajno, da je možda trebalo tražiti šefa
od tog službenika da ga malo pouči o ljudskosti.

[babyboys]

ja sam oba puta bila trudnica sa malim trbuhom - sa T sam izgledala kao da sam nadutra, a ne trudna. i još sam bila jako , jako mlada (čitaj:mogu stajat ). pa sam vikala, pitala i zahtjevala.
jer smatram da imam pravo. jer je meni u datoj situaciji teže nego nekoj gospođi srednjih godina ili kakvom srednjoškolcu/srednjoškolki. osim toga, ako ja stojim u prekrcanom, zagušljivom busu koji nas prevozi ko krumpire po prekokrasnim zagrebačkim cestama i dobijem lakat u trbuh, padnem ili što ja znam šta, posljedice mogu biti puno teže od nečijih umornih nogu. zato pitam i sjedim.

a na blagajni se s bocom vode pristojno pitam da me puste.

lukava puščice, šta nije lakše reći "molim vas, hoćete se ustati, teško mi je stajati?" nego izgovoriti štošta na račun njihove nekulture nakon što izađeš i nitko od toga više nema ništa, a najmanje ti?

[MarijaP]

Za nas su otvorili kasu u DM-u. Djeca urlala za poluditi pa da nas se riješe

U prvoj trudnoći me je jako pogađalo to nekulturno ponašanje i doživljavala sam i da me se odguruje samo da babe mogu sjesti. Imala sam dosta problema, bila sam na strogom mirovanju, ali sam morala ići na puno pregleda, a nisam imala uvijek za taksi pa nije bilo izbora.
U meni nije bilo trunke snage za borbu i pravdanje. Micala sam se i nisam se svađala. Još su si babe dale za pravo da glasno komentiraju da za balavice nije dijete, već školska torba (izgledam mlađe).

Sad mi se trbuh i ne vidi od jakne pa niti ne očekujem da me se propušta. Još se nisam našla u nezgodnoj situaciji.

Trudim se ne pravdati se i nesvađati se previše pred djecom jer se smatram malo previše izravnom i ponekad bezobraznom, a to ne želim prenijeti na djecu pa pokušavam naći neku sredinu. Da se ne dam gaziti, a opet da znam birati bitke i riječi. Ne psujem i ne povisujem glas, ali imam neki "talent" za pogoditi nepoznate ljude u žicu i toga se trudim riješiti.

[Anamorci]

A ovo što anamorci pišeš za SB, je toliko bezosjećajno, da je možda trebalo tražiti šefa
od tog službenika da ga malo pouči o ljudskosti.

On je bio toliko nepopustljiv da pretpostavljam da je to nekakva politika banke. Onda sam odustala od moljakanja jer mi je svaka sekunda bila dragocjena .
Ono što sam trebala napraviti, i što bih da se slična situacija ponovi sigurno napravila, jest ili nazvala od kuce banku ili im poslala mail i požalila se.
Žao mi je što nisam, ali proš'o voz. Učiš na greškama.

[Ripcord]

Evo samo da se pohvalim da sam u posljednja 2 dana dva puta ostala ugodno iznenađena

Prvo me u Intersparu, u kojem sam bila prije podne doduše i nije baš bila gužva, teta blagajnica pozvala čim me vidjela kako idem prema blagajnama da dođem kod nje, ispred jedne žene s punim kolicima (ja sam imala tri artikla). Drugi put su me jučer u jednom našem velikom telekomunikacijskom centru (taman kad sam se spremila na čekanje i izvadila mob i pripremila se na maratonsko igranje igrica, budući da je bilo 14 ljudi ispred mene) službenica nenadano pozvala da odem na jedan šalter preko reda (btw, u tom centru sam u posljednja dva i pol mjeseca bila tri puta, svaki put mi se vidio trbuh već jako i niti jednom me nisu pozvali preko reda, pa sam zato posebno ostala paf).

No zato me stariji gospospodin u Mulleru jučer mrtav hladan pitao jel može on ispred mene (on s flašom vode, ja s kremom za tijelo, čokoladim bananicama i milkom), na što sam ga ja pogledala pogledom tisuću munja i rekla: "Pa ako vam je baš takva strka i morate na wc više nego ja, izvolite!" Tak se zbunio mojim ledenim pogledom da mi je na kraju rekao da je mislio da su stvari na pultu sve moje (2 osobe su već natrpale pult, a ja sam držala košaru u ruci na kraju pokretne trake) i vidjelo se da mu je bed, te je samo stao iza

[twin]

Ja sam u prvoj trudnoći bila bezobrazna trudnica. Došla sam u gruntovni ured, mislim da sam bila cca 10 tjedana trudna, a ono gužva za pričekat cca 4 sata. Malo sam čekala, a onda došla na šalter i rekla, trudnice imaju prednost jel? I bila riješena odmah. To je samo 9 mjeseci 2 ili 3 puta u životu kad možemo u živati barem u nekim blagodatima, pa kad nam ih neki ne omogućuju trebamo si omogućiti same. U tramvaju su mi se dizele tete srednjih godina, a mlađarija (od 16 nadalje) je okretala glavu kao da me ne vidi, a meni maltene curi vodenjak Tada sam si obećala da ću si djecu odgojiti da budu gospoda a ne primitivci

[twin]

Ja sam u prvoj trudnoći bila bezobrazna trudnica. Došla sam u gruntovni ured, mislim da sam bila cca 10 tjedana trudna, a ono gužva za pričekat cca 4 sata. Malo sam čekala, a onda došla na šalter i rekla, trudnice imaju prednost jel? I bila riješena odmah. To je samo 9 mjeseci 2 ili 3 puta u životu kad možemo u živati barem u nekim blagodatima, pa kad nam ih neki ne omogućuju trebamo si omogućiti same. U tramvaju su mi se dizele tete srednjih godina, a mlađarija (od 16 nadalje) je okretala glavu kao da me ne vidi, a meni maltene curi vodenjak Tada sam si obećala da ću si djecu odgojiti da budu gospoda a ne primitivci