ma monotonije nije bilo... bebe u sobi su dobivale nadimke od sestara, mislim da će nas bolnica dugo pamtiti, bilo je tu pjevača Joleta, Alke, Bumbara, a moj je dobio nadimak Grubi jer je kmekao onako nježno i nikad nije pustio grleni glas, pa su ga prozvale Grubi po Marku Grubniću... sestre i primalje su nas stalno obilazile, em po novine, em po voće, em po kolače, ili na čašu razgovora...
Cure u sobi isto kao i ja su pokazale snagu za brzim oporavkom, kao i volju za dojenjem, te su nas onda svi obilazili pa makar i dok ništa nisu trebale od nas (tlak, temperature itd.) pošto smo dugo bile tamo već smo i smjene napamet znale pa smo i svakome nešto donijele zajedno da se zahvalimo (sitnice kao bombonijera ili kava, jer smo ih već pročitale ko šta voli)..dolazile su nas i babice iz rađaone obići da nas vide kako napredujemo... ne znam jeli tako slučaj svagdje, ali ja sam se veoma komotno osjećala i nekako posebno, jer su stvarno svi bili fini i korektni prema nama, a i mi smo se sve postavile prema njima lijepo (osim ove cendrave naravno, jer se ona malo malo svađala s njima.. vidi se da nema volju za ništa..)
nisi pobrkala, evo tu sam jutros napisala kako je reagirao... ljubomoran je, al nama treba prilagodba isto ko i njemu.. zasad bez većih problema..
http://forum.roda.hr/threads/63494-K...dolazak-bebice