Citiraj rutvica prvotno napisa Vidi poruku
Joj žene, moram priznati da me vrt malo baca u depru. Ovo mu je prva godina (preselili) i baš se zaredali pehovi. Prvo je bila suša pa se kompost koji sam planirala za oblikovanje gredica sasušio. Zatim je umjesto željene i obećavane kiše jedne noći pao snijeg - sadnice se smrznule - neke su umrle, a neke samo ostale zauvijek iste veličine, zamrznute u vremenu. Tjedan dana nakon snijega, oluja s tučom potukla cvjetove kasnih trešanja i oraha, usput i zelene plodove ranih trešanja - ipak ostala je svaka deseta recimo. Par tjedana oporavka, neke stvari ponovo zasijala, neke sadnice kupila i tako...no kako je zahladilo, sve je nekako stalo. Neki dan uletila takva oluja s tučom veličine trešanja da je skašila sve manje biljkice i potukla one ostatke trešanja i višanja, pa i dio jabučica. Vrt izgleda otužno, a ove kiše su pomogle puževima da se osokole i papaju oslabljene biljčice.

No, i dalje uživam u zelenilu stabala, pjevu ptica, koprivi i šparogama koje ništa ne može uništiti S kuhinjskog prozora gledam vjeverice kako divljaju po dvorištu, a i moj omiljeni matičnjak divlja ne mareći za hladnoću i tuču. Čak sam u polju našla i prvu kamilicu koju upravo pijuckam, tako da..život je ipak lijep
... drago mi je da je život ipak lijep svemu usprkos, ali ja moram reći da su te tuče i vrijeme i nepogode ipak realnost tog vrta i zemlje... nije to lak kruh.
Kadgod mislim da bih najradije imala farmu, sjetim se kako čovjek sa strahom gleda nebo, i kako je nemoćan...
I pomalo se ljutim na sve one hiper-prirodne filozofije koje su zaboravile kako su ljudi živjeli teško i mukotrpno kad su ovisili samo o prirodi... sve ima svoje, i staklenik, i intenzivni uzgoj.


Ali i dalje mi je vrt nešto super.... ovako, rekreativno...