čujem dobre stvari za sinjsko rodilište u zadnje vrijeme, drago mi je da sam tako čula i ovdje.vertex prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
čujem dobre stvari za sinjsko rodilište u zadnje vrijeme, drago mi je da sam tako čula i ovdje.
ovo sam ja doživjela na prvom porodu...jer me svaka dva sata prekledao drugi liječnik...divota...
prvo me pregledao dr S i mislila sam...ne znam to ni opisati...osjećala sam se kao da me netko silovao...jedva sam čekala da se makne...i isplakala sam se živa...
što je najgore u svemu...mislila sam da to tako mora...pa nije čovjek valjda sadist...mora da tako mora....
onda nakon dva sata dolazi dr G...popriča samnom...objasni mi da me mora pregledati u trudu...da će me možda boljeti, ali da će se on potruditi da što manje osjetim...
ja u čudu!!! nisam osjetila ništa!! divan doktor G!
i koji je zaključak? osim da dr S definitivno ima gadnih problema sa samim sobom! katastrofa!
slabo mi je kad se sjetim!
nisam imala nijedan pregled u trudu, ni na jednom porodu
ni u Petrovoj ni na SD
Eto, na kraju ću iz ovog topika puno toga i naučiti.
Ali, ne sjećam se ni na jednom porodu vaginalnog pregleda tijekom poroda.
Ni u Merkuru, ni u Varaždinu.
eto...puno vas je doživjelo da vas se ne pregledava. zato, ko je tu glup je se u neznanju prepušta u ruke liječnicima?
samo ja. mogla sam biti bolje informirana, pa bi sad imala još koju traumu manje.
Mene su pregledavali na porodima, češće, svakih dva sata nisu sigurno jer sam rodila unutar tog vremenskog razdoblja ali mogu sa sigurnošću reći da me nijedan pregled nije bolio. Jesam ja toliko raštimana doliili su oni bili nježni, ne znam. Mene boli samo izgon. I onih par trudova prije njega. A ovaj porod kuću koji zmajica opisuje....brrrr...naježila sam se. Tebi svaka čast, ono, hebiga, nisi imala izbora ali super si se snašla. Nedajmibog da mene uvati kući, nebi ja znala ni bebu uhvatiti kako treba, kamoli podvezati pupčanu i sve ostalo. Tako da meni stvarno, najiskrenije, uz svo dužno poštovanje, u kućnim porodima nema ništa lijepo jer gledam iz vlastite perspektive a ja to sebi ne želim. Svaka čast ženama koje se svjesno odluče na to, smatram da su baš jako hrabre i divim im se.
moja prijateljica, koja je znala za sve moje želje i nadanja i u drugoj i u trećoj trudnoći, ocjenjuje da sam ja podsvjesno toliko željela pkk i neodvajanje, skin to skin, podoj.... da se to i moralo dogoditi
a ja? mislm da bi me trebalo hipnotiziratipa da na svjesnoj razini znam jesam li ili nisam ama baš sve tako tila
jest, one trudove sam uglavnom prespavala, pogotovo kad su se s nekih cca 8min razmaka povečali na 12min, pa sam mislila - niš od tog, opet lažnjaci
a za pravo šamaranje.. imala sam u blizini mob i sve si mislila tupo što nisi nazvala, il što sad ne zoveš hitnu, a onda opet sama sebi, ma ionak ću sad rodit..
i tak je i bilo
primjetila sam još neš
neki će mene il meni slične prozvat neodgovornima, a kad čuješ da je neka došla tako kasno u rodilište da su je jedva stigli poleć na stol/krevet (recimo, ta moja priajteljica, i još jedna sa zadkom) i već je rodila..onda takvima čestitamo i ne smatramo ih neodgovornima a uz to i samo osoblje napomeno "uh da je takvih više"...
uostalom, i preporučuju ne trčat na prvi trud...a što se sve može dogoditi za to vrijeme...eh...
pretpostavljam, osim ak nisi veliki paničar, da bi najnormalnije rodila a zatim zvala hitnu il bi hitna već bila pozvana, pa bi oni podvezali i odveli vas u rodilište
shvaćam da gledaš iz svojih cipela
ovo si pisala Trini, ali naravno da svatko gleda iz svojih cipela. Iz mojih bi to izgledalo tako da, ako bi mi kućni porod bio opcija 0.000001 posto, da bih, kao nepopravljiva štreberica, proučila sve moguće podatke o tijeku pkk, pročitala brdo literature, od odenta preko onih o porodništvu, u bolničkim uvjetima, pogledala sve dostupne klipiće s neta,pretpostavljam, osim ak nisi veliki paničar, da bi najnormalnije rodila a zatim zvala hitnu il bi hitna već bila pozvana, pa bi oni podvezali i odveli vas u rodilište
shvaćam da gledaš iz svojih cipela
pripremila se maksimalno, nema šasni da ne bih znala i u snu kako se i gdje reže pupčana vrpca i sl. no...
to je valjda to, to bi me i spriječilo da se opustim...
I sve bih to još , čini mi se, i mogla progurati, ali ne znam gdje bih naučila kako izgleda cijela, neoštećena posteljica, za to fakat treba iskustva, ne bih se mogla opustiti računajući da bih osjetila da nešto nije u redu. Ako nemam iskusnu primalju kraj sebe, odnijela bih je na pregled, to definitivno.
već u drugoj trudnoći sam oči izgubila čitajuć..od Odenta, Wagnera, Interneta, ovih i onih studija, na hrv, na engl, statistike vake i nake...ronin priča na forumu....
i u trećoj trudnoći, opet sve ispočetka...čak toliko, da su me neke moje cure prozvale živim crnjakom jer s neta izvlačim negativne primejra, iskustva...i govorile mi da se ne bum mogla opustit, too much andrenalina..a ja sam eto tila znat i ono naj naj gore...
i mogu ti reć, da me, bez obzira na ovaj pkk, ne bi niš manje brinulo kak bi mi izgledao eventualni četvrti porod tj i trudnoća...
A svaš neš moš pročitat... npr, čini mi se u Mostaru...žena rađala mislim peti put.. prvi porod vaginalni, svi ostali, mislim, carski..i mislm čak dva negativna iskustvaa, mrtvo dijete.....taj put, čini mi se peti, nakon prethodnih cr, došla je i na opće čuđenje dr, ispred njih jednostavno rodila....
ima negdje na netu... ala ovaj slučaj je stvarno rubni slučaj...koliko se sjećam, radilo se o teškom socijalnom slučaju...navodno taj put nije ni znala da je trudna... no ja sam to čitala iz perspektive vag-cr
slažem se s tobom vezano za posteljicu
ono što sam ja mogla ossigurati jest toplina prostorije, ne forsiranje, sisanje, ne andrenalin, te je na kraju posteljica vrlo elegantno iskliznula...
ipak, voljela bih da sa imala primalju pored sebe.. i zbog toga al i zbog onih prijenosnih ctg-a il trube da koji put poslušamo bebicu...
interesantno mi što imam dojam da sam ovaj put manje krvarila nego nakon prvog vaginalnog. ovaj put sam cca 3dana imala pravo krvarenje, već kod petog dana su bile nekakve točkice, pa dva dana ni točkica i tak pomalo do oko cca 4,5tj.. koja točkica, pa par dana niš...
ja sam u dva poroda, u dva rodilišta imala samo jedan pregled i to van truda, ali moja je zasluga što brzo rađam.
no mogu pridonijeti raspravi o uniformiranom pristupu: primalja je "odlučila" kad ću ja roditi (prvorotka, položaj bebe, ne umirem u trudovima) iako sam je uvjeravala da je u krivu. mislim, što JA znam kad ću roditi?! I'm not qualified.
i zato me držala na krevetu i ctg-u iako sam htjela hodati, a kad je ona htjela da hodam ja nisam mogla ni stajati. nego sam rodila...
je l' bi je ubilo da me poslušala i omogućila mi još brži i lakši porod? nije bila ni gruba ni neljubazna, ali me bogme nije ni doživljavala.
sad bi beti rekla da sam razmažena jer je dijete živo i zdravo. ali ono što sam htjela (jer mi je tijelo tako nalagalo) bilo bi poštednije i za dijete.
Ja se uvijek tješim da slučajno rodim doma, da bih zvala hitnu. Bebu bih nekako uhvatila (valjda), a za ostatk bih čekala hitnu.
I ti bi se usrećila. Hitne više vole prometne nesreće nego porode, kod poroda (i nakon njih) ne znaju što bi napravili, pa najćešće i ne rade ništa (osim transporta u rodilište).Ja se uvijek tješim da slučajno rodim doma, da bih zvala hitnu. Bebu bih nekako uhvatila (valjda), a za ostatk bih čekala hitnu.
često sam se pitala kak to žene na pkk bez, il čak s primaljom, uspiju prihvatit bebuJa se uvijek tješim da slučajno rodim doma, da bih zvala hitnu. Bebu bih nekako uhvatila (valjda), a za ostatk bih čekala hitnu.
ono što sam vidjela prema svom iskustvu jest da to dolazi nekako spontano, samo od sebe
zavaljena za tabureom, na koljenima, očekujem trud..uspravljam se (samo gornji dio tijela), osjećam da ide glavica, pružam dlan...drugi trud - osjećam da ide i tijelo, pružam i drugi dlan..i op, evo djeteta u naručju
da nisam sama doživjela, i dalje bi mi bio sf
a znali su me piatat "na što mi je ispalo djete "
što se tiče hitne...
i to su nas pitali, zaš nismo zvali
u samom tijeku poroda, kad sam vidjela da će to brzo, nisam, jednsotavno jer nisam bila spremna rodit na stepenicama, ispred kuće il sl
a nakon, jer me bilo prpa plavih rotirki, socijalne, doktora s iskolačenim očima i drugog...
bb, ajde pitaj opet Beti zašto se mora. Ona zna, ali taji.
Ja bi bila najsretnija da sam u vašpj poziciji trenutno, da i ja mogu pričati o porodima s nekakvom sjetom i dalekim sjećanjem. A ne svaku rečenicu gutati i misliti se kako će mene spasti za koji tjedan. A ništa, kušinić pod guzicu i put rodilišta čim uđem u 37. tjedan
pa pitala sam ja, ali neće reći
Pa kažem, taji...pa pitala sam ja, ali neće reći
Hoću, samo tražim knjigu iz ginekologije, jer ne želim išta krivo napisati. A prošlo je puno godina od kad sam to učila. Koliko se sjećam radi se pregled u trudu, ako porod ne napreduje, rodilja se previše muči i onda u trudu točno vide kako glavica napreduje i odnos glavice prema tada tvrdoj maternici. Kad porod ide i kratak je to se ne treba pregledavati. Ako sam pogriješila, ispravit ću kad sve ponovo pročitam.pa pitala sam ja, ali neće reći
Meni su stalno radili vag.preglede tijekom poroda, trudova, uvijek, i uvijek bi izvjestili- aha, toliko i toliko otvorena, hm, hm, nije dosta...
Dalje, ovaj porod od zmajice mi ne izgleda nešto strašno, ni uhvatiti dijete, sad kad vidim da se i tehnika rezanja vrpce može naći na netu (ma znala sam da je banalnost jer se to oduvijek zna i radi, čisto tehnička stvar), vidim da to nije bauk, samo što se nigdje ne podučava žene.
Samo, posteljica, e, to mi je onako, baš brrr jer znam da ju u rodilištu baš pomno pregledavaju, meni je jednom falio komadić pa sam išla na kiretažu, od tih ostataka posteljice žene su i davnih dana umirale (i kad su svi porodi bili prirodni) tako da, eto ,toga bi me bilo strah.
Super, sve je dobro prošlo, super, samo,možda bi ipak bilo pametnije staviti to čudo u vrećicu pa odnijeti u rodilište na pregled, za nedaj bože, nikad ne znaš.
shvaćam
al kakje već neko vrijeme bila hajka oko tog pkk
i svaš neš se čitalo po novinama
a dokle god je sve bilo uredu prema onome što sam ja vidjela...nisam tila ni blizu rodilišta.. jer vjerujem da bi tamo dobila sam takav tretman..preventivne antibiotike,odvajanje, iščuđavanje, a moždai policiju i socijalnu...
ne hvala
naravno, da sam uvidjela da neš ni u redu, otišla bih
eventualno sam mogla, možda s posteljicom kod svog gin
al je on u to vrijeme bio na godišnjem....
Boldano je bitno i u potpunosti se razlikuje od rutinskih vaginalnih pregleda ... koji se u nekim bolnicama dogadaju bez obzira na boldano.
U dokumentu WHO Skrb tijekom normalnog porođaja kaže:
Htjela bih da nam u ovoj raspravi uvijek bude na umu da govorimo o normalnim trudnocama i porodu, ne o patologiji u bilo kojem dijelu.3.3 Vaginalni pregled
To je jedan od najvažnijih dijagnostičkih postupaka u određivanju početka i napredovanja porođaja. Trebao bi ga obavljati samo školovani porodničar, čistim rukama, u sterilnim rukavicama. Broj vaginalnih pregleda treba biti ograničen samo na one strogo neophodne. Tijekom prvog porođajnog doba obično je dovoljno jednom svakih 4 sata, kao što je propisano u priručniku za korištenje partografa(WHO, 1993.). Ako porođaj teče mirno, iskusni porodničari mogu ponekad ograničiti broj pregleda na jedan. Idealno, to bi bio onaj pregled koji je neophodan da bi se ustanovio aktivan porođaj, to jest, da bi potvrdio postojanje otvaranja grlića maternice (najobjektivniji kriterij aktivnog porođaja). Drugi postupak u vođenju porođaja je da za izvođenje vaginalnog pregleda postoji indikacija da je to potrebno, na primjer, kada se intenzitet ili učestalost trudova smanji, kada postoje naznake teškog poroda ili nagona za tiskanjem, te prije davanja analgezije.
Ponešto se može reći za svaki od gore navedenih pristupa, ali uvažavajući naše pravilo: «Pri normalnom porođaju trebao bi postojati valjan razlog za uplitanje u prirodni proces», možda posljednje dvije smjernice nadmašuju prvu. Ipak, mnoga pitanja ostaju otvorena jer nema jasnog dokaza koji podupire bilo koju specifičnu smjernicu. Možda su strože upute potrebne u onim zemljama gdje porodničari imaju ograničenu obuku i izolirani su, s velikim razdaljinama do referentnih centara. Ove upute bi tada bile specifične za pojedinu zemlju.
U institucijama gdje se osposobljavaju pružatelji skrbi, vaginalni pregled od strane studenta mora se ponekad ponoviti i provjeriti od strane onoga koji ih nadzire. Ovo se može napraviti samo nakon što je žena dala pristanak. Pod nikakvim okolnostima žena ne bi trebala biti primorana prolaziti kroz ponavljane ili česte vaginalne preglede od strane brojnih porodničara ili studenata.
Danci, ja sam bila i Sinju 2004. i 2009. Oba su mi iskustva jako lijepa (s tim da mislim da neke stvari mogu još bolje). Prvi put je sa mnom bila samo primalja, drugi put primalja i dr. Nasić. Primalja je zadnji put bila onako konzervativnija, ali je dr. Nasić bio sasvim uz mene.
dovoljno je malo čitati da saznaš koju je otvorenost ušća bitno saznati, a koja nije baš tako bitna.
pa onda saznaš kako se može procijeniti napredovanje poroda bez vaginalnog pregleda.
ali to bi vjerojatno jako usporilo rodilišnu pokretnu traku. pa je onda lakše - svima isto, pa kako tko podnese...
zmajice, kad ćeš napisati priču?
i sve što je prethodilo porodu i što je poslije bilo...
auuuuuuuuu
već sam negdje pisala, ja sam valjda najšarenija što se tiče iskustva s tim porodima...
od hladnog cr, do induc. vag, pa do neasist.
bila sam u rodi. išla po neke pelene (nisam član, ni iš slično,..pa da netko ne pomisli da me je roda nagovorila, podučila il što već) i tam sam pričala s jednom djelatnicom, ne sjećam se imena... možda si čula od par cura da sam rodila, jer sam neke kontaktirala u svezi glede info o upisu o maticama itd...
svoje iskustvo sam ponudila, ak zatreba u vidu zalaganja za regulirani pkk
ak sam molila da sve prođe dobro
a onda smo iza poroda još srčanije molili da prođe sve dobro
čini mi se da je porod još bijo najlakši, lakši od spoznaje da nam predstoji borba sa sustavom oko pregleda djeteta, upisa u matice...
naime, načuli smo da mnogi privatnici više uopće ne žele pregledavati kućnu novorođenčat...predstojiti još dom za zdravlje (di isto moš poljubit vrata), i zadnje - rodilište...uh
odnosno, čitali smo i čuli da i matičari sve više vole radit problem oko upisa..
zato smatram da je živa milost što smo u kratkom roku uspjeli naći privatnika koji je pregledao bebu.. a to nam je bio prvi susret
odnosno, da nam matičarke nisu odveć filozofirale oko upisa jer im je to bio prvi susret s kućnom bebom i nisu ni same bile sigurne što bi sve zatražile kao dokaz...
kad kažeš "ženski svijet" jel to onda znači da sugeriraš da je trebalo na temi "Porod u Hrvatskoj" spomenut da u Hrvatskoj nemamo mogućnost izbora mjesta poroda (tj. ne legalno i u zakonski deiniranim okvirima)....i zašto je to tako, dokle će bit tako?....
eeeeeeeeeeeeeeeee. trebao bi to biti ženski svijet...ali nije...zasad......
Pa trebao bi biti.
Baš bi se u rodilištima, više nego igdje, trebale poštivati žene,
žene tamo donose na svijet nova bića.
Na tom mjestu bi ih se trebalo tretirati ko carice, barem tada, u najtežim, a najposebnijim trenutcima.
fali citat na nenin zadnji psot : .....
ovak nekaj bi trebalo stavit na plakate i ljepit po gradu..i po hrvatskoj......jer se to zaboravilo.....od ka su došli ovi muški...jer žena koja je rađala i prati drugu ženu na porodu može potvrditi "znaaaaam"..kad ju rodilja pogleda sva u trudu i rađanju....a ovi muški te samo omalavažavaju "lako je pravit djecu - treba top i rodit"...al čujem da i neke žene govore to drugim ženama pri porodu.....ka-ta-stro-fa
Posljednje uređivanje od Canaj : 11.10.2011. at 21:37
Ja ću citirati samu sebe. Sad, baš večeras, nakon x postova, tuđih, priča, svojih, uvjeravanja, opravdavanja, objašnjavanja, ....svega...svega...evo sam došla do ovoga i sad kad sam došla, ostat ću pri tome- to su stvarno sati gdje žena treba biti baš carica, dvorena i mažena i pažena...jer mi to zaslužujemo, makar tada, zbog nas i naše djece koj dolaze na svijet.
Ništa manje od toga.
E, ovo je danas zadnji put kako sam obrazlagala kako nisam razmažena, kako sam šutljiva i pristojna.
I jesam, a zbog koga?
Kome da se opravdavam? I zašto?
Rodilja treba biti carica, i gotovo, ona to zaslužuje.
Ah, napokon sam formirala neki stav
tako jeeeee!!!Ja ću citirati samu sebe.
Rodilja treba biti carica, i gotovo, ona to zaslužuje.
Ništa manje od toga.
Ah, napokon sam formirala neki stav
a evo i mene opet: OĆEMO VRA-TA! O-ĆEMO VRA-TA!!
sad možeš na četvrtoAh, napokon sam formirala neki stav
od te silne kulturne baštine jel...nasljeđa...i inih odgojnih mjera...meni je trebalo podosta vremena da sebi dozvolim reći - pa ja to zaslužujem.Ja ću citirati samu sebe. Sad, baš večeras, nakon x postova, tuđih, priča, svojih, uvjeravanja, opravdavanja, objašnjavanja, ....svega...svega...evo sam došla do ovoga i sad kad sam došla, ostat ću pri tome- to su stvarno sati gdje žena treba biti baš carica, dvorena i mažena i pažena...jer mi to zaslužujemo, makar tada, zbog nas i naše djece koj dolaze na svijet.
Ništa manje od toga.
E, ovo je danas zadnji put kako sam obrazlagala kako nisam razmažena, kako sam šutljiva i pristojna.
I jesam, a zbog koga?
Kome da se opravdavam? I zašto?
Rodilja treba biti carica, i gotovo, ona to zaslužuje.
Ah, napokon sam formirala neki stav
i konstantno sam se nešto preispitivala...svašta...
a porod....kad su me najžešći trudovi drmali...mm mi je zalijevao leđa toplom vodom, primalja mi je masirala križa...a doula hladnim oblozima hladila lice...
u tom trenutku sam osjetila koja sam ja kraljica....sve ovo radi nas....ma ne mogu ja opisati kako sam se osjećala.
svaki put kad se tih trenutaka sjetim plačem od sreće....
i od tada mislim da bi većina poroda trebala tako nekako izgledati...
baš mi je drago
mene eto ni muž nije čuo
tek je pohvatao zadnjih cca 5-10min
nije se ni snašao kad je sve utihnulo tj ja
a, zanimljivo, čuli me prvi susjedi. bio mi otvoren prozor..al su isprva mislil da se radi o nekakvoj mački, pa o starijim klincima da plaču kroz san...
ajd nema veze.. bar sam imala svjedoke
istinabaš mi je drago
mene eto ni muž nije čuo
tek je pohvatao zadnjih cca 5-10min
nije se ni snašao kad je sve utihnulo tj ja
a, zanimljivo, čuli me prvi susjedi
ajd nema veze.. bar sam imala svjedoke
ti si zaista sve sama....
a doulu nisi htjela uz sebe? meni je moja doula puuuuunooo značila.
aha, tek sad vidjeh ono pitanje o sugestiji, ne sugeriram ništa, ali trebalo bi, zašto ne, šta su sad neki tamo Europljani pametniji od nas?
Sve se da regulirati di je pameti i dobre volje.
beti ne razumijem sljedeće (i ne prihvaćam):
- ti si imala pozitivno iskustvo poroda (više njih) i jasno, reći ćeš da je "rađanje u Hrvatskoj" ok, tj. da može biti lijepo. ok. Do ovdje razumijem.
A onda dođemo do x iskustva žena koje su imale bitno drugačije porode, razočaravajuća iskustva, tijek i ishode poroda. te se žene počnu okupljati, i eventualno razmijeniti - potvrditi iskustva (u smislu da nisu ni krive, ni lude što se osjećaju kako se osjećaju), otkrivaju eventualno da krivnja za ne-lijepa iskustva dolazi iz nekog drugog izvora (sustava, a ne iz njih samih, te žene žele da se njihov glas čuje, uvaži, žele nešto mijenjati na bolje....žele ukazati na neke nepravilnosti, koje kvare sliku "idealnog ili lijepog rađanja u Hrvatskoj" i onda - ti - umjesto da to prihvatiš - da shvatiš da svaka normalna žena tu želi biti "misionar" boljeg i ljepšeg rađanja - ljepšeg i boljeg i sigurnijeg za sebe u svakoj sljedećoj trudnoći , boljeg i sigurnijeg i ljepšeg za druge žene u Hrvatkoj općenito....i ne, ne razumijem zašto ti osporavaš činjenicu da se javlja xy takvih žena ....iz cijele Hrvatske... pa daj nas pusti da na miru pričamo o tome.
Sori.
evo npr.... Ako čujem preporuku za neki restoran ili dućan ili bilošta....da je oke.... s jedne strane....pa čujem za isti da je loš sa 5 drugih strana ...i odem...probam.....i budem mi zlo poslje - vjerojatno ću ga (to) zaobilaziti zauvijek...ili pokušati mijenjati ako je to nešto o čemu jako ovisim ili ako nemam alternativu tome šta trebam.....
a zasad nemamo alternativu baš neku...osim pkk i to još se treba o-ho-ho kemijati "sa strane" ..ma....moj dojam je da se treba žestoko kemijati, informirati....boriti.....eto....to je slika poroda u Hrvatskoj.....i da...kako ti padne grah......
a ja trudna 25 tjedana...pa nek si sad nađem Hanču i Ružu u Međimurju (ciganke).....jer u ovo rodilište gdje sam bila prošli put ne idem ponovo...
bez obzira na sve drage i ljubazne tete i sestre tamo....
sad mi se podigo tlak ...a moram ga pazit.....
kad se smiti...napisat ću i neku pozitivu, jer natavno ima i hrpa pozitivnog....ali pozitivno ne želimo mijenajti nego ga želimo gomilati....želimo miejnjati ono negativno. zato i pričamo o negativnostima....
Da 100 godina zivim, necu neke stvari shvatiti...
Je da, svima nam je cilj zivo i zdravo dijete (da li postoji osoba kojoj to nije cilj?!? i kako je moguce je to OPET spomenuto na ovoj temi nakon svih rasprava).. i naravno da osobi koje je ostala bez dijeteta je na pameti "ma samo nek je zivo", ali kada je zivo, pa naravno da nam nije dovoljno da je samo zivo, nego je bitna i kvaliteta tog zivota. Isto kao roditelj koji je ostao bez svog djeteta kasnije, i on bi htio da je samo zivo - kao sto mi to svi zelimo za svoju djecu, ali ne mozemo se prema njima odnositi "samo nek si ziv", nego moramo odgajati, pruziti im sto kvalitetniji zivot, uciti ih i stosta drugog, bez toga ne ide, jer inace ode sve u kupus.
Isto je na porodu. Dijete nije u drugoj prostoriji spokojno uspavano dok njegovoj majci daju klistir, pregledavaju u trudovima (i boli), daju drip, nalijezu na stomak, nelijepo se odnose prema njoj. Naravno da nije. Dijete je u majci i sve to sto rade majci rade i djetetu. Mi smo odrasle, mi se relativno dobro mozemo nositi s tim kako smo prosle na porodu, a tko njih pita kako im je bilo, jel njemu bilo fino kad su meni skakali na stomak, i koliko mu je u stvari bilo bolno tih 6 sati dripa i ludjackih bolova? SIGURNO mu je bilo bolnije nego sto je bilo meni. Ja sam stara krava koja se moze nositi s boli (i 1000x vise zbog djeteta), ali kako je njemu bilo koji je to morao isto prolaziti s nula mjeseci starosti ...
Moj porod u datom trenutku mi je bio fantastican. Tek s odmakom od xy godina sam uvidjela koliko je mogao biti bolji i pametniji. Nemam trauma, nisam ih nikad imala, ali ne mogu prezaliti da mi je dijete imalo tako ruzan (tj. stresan i bolan) pocetak zivota. I zbog toga ja ne bih htjela niti jednu intervenciju na sljedecm porodu, i htjela bih roditi doma - ne zbog sebe, nego zbog njega.
I majke mi, ako jos jednom procitam da zene zele roditi vani/doma/gdjegod zbog vlastite komocije, dobit cu urtikariju
je, fakat je komocija urlikat od bolova, uneredit prostor, čistit prostor, podvezivat, čerupat se sa sustavom, upisima....I majke mi, ako jos jednom procitam da zene zele roditi vani/doma/gdjegod zbog vlastite komocije, dobit cu urtikariju
ja si nekak mislim da bih, da mi je do komocije, išla na cr (što sam i u drugom i u trećem porodu mislila "sveti carski sveti carski"
eto, u tijeku i iza trećeg poroda sam rekla nikad više djete, di mi je pamet bila, a ak dođe, e onda bum ne elektivni cr
a sad... ah....
inače.....kad razmišljam o "standardu rađanja u Hrvatskoj" na pamet mi stalno, al često padaju Wc-i na autoputu.....i koliko se tu standardi razlikuju...
Evo....
priča br1
kad se vozimo autoputom 12-15 ili više sati....biramo na kojem ćemo stajalištu, benzinskoj zaustaviti da odemo jelte..tamo kamo i car ide pješke....u WC. i kažem ja mm: "e nemoj stat tu, ajmo na sljedećem -tamo mi je bolji WC ili tamo imaju automatsko ovo.ono...ili čisto je....." a gdje god da se odlučim stati da autoputu (putovali smo često sjevero-zapadno od ZG-a, možda bitan detaljčić) uvijek....baš uvijek svaki wc ima VRATA.....e to je standard.
Jest da taj wc nitko nije sagradio zahvaljujući postotku koji se izdvaja iz nečije plaće....al brate - mili ...svi više-manje kuže da će bolje zaradit ak stave i vrata na wc jer rulja tu dolazi "obavit" u miru, pa poslije popiju i kavu....
u slučaju da nema wc-a - a sila je- stajemo negdje u MRAKU - i onda se riješi "problem"
priča br2
kad god idem u rodilište ili samo razmišljam o tome, vjerojatno ne mogu (najčešće ne mogu) obaviti ono po šta sam došla iza vrata....jer ih nema....a novac za opremu tog rodilišta ne dolazi od privatnog biznismena nego od svih nas ....
a ako mi je sila ...i moram "to" obaviti negdje drugdje....onda opet završim u MRAKU......ili u sobici doma.....ili tak negdje......
Posljednje uređivanje od Canaj : 11.10.2011. at 22:20
i svi kuže da je ok obavit "ono" u wc- u iza vrata.....svi.....valjda
ali ne kuže svi da bi bilo ok da se stave vrata na rađaonu.....jer "to kaj imamo tam za obavit"....bože moj....to je tak.....nekaj....to je nekaj sasvim drugačije....od odlaska na wc.....npr.....
ko prizna - pola mu se prašta
Posljednje uređivanje od Canaj : 11.10.2011. at 22:26 Razlog: sori ljudi al valjda me peru hormoni
Koliko smo svi drugačiji! Nikad nisam razmišljala o WC ima. Ja kad putujem, uživam u putovanju, jedva čekam cilj, ne trebam ni jesti, ni piti, WC mi je najmanja stavka na pameti.
U avionu ne idem do zahoda da ne izgubim ni trenutak puta, prvi put sam bila u tom WCu na letu dužem od 6 sati, da vidim i taj dio. I ne bih nikako kritizirala ni stolice, ni hranu, ni stjuardese (stjuarde).
Jednostavno meni je sve novo divno, svi ljudi koji brinu o meni dobri, svaki njihov pogled i riječ prihvaćam sa pažnjom, ipak više znaju o avionu nego ja.
Ipak ima i nešto u oku sudionika, nismo sve iste, ne razmišljamo sve isto, ne percipiramo sve isto, ne želimo i ne tražimo sve isto. Neću vam više nametati svoje mišljenje, ali prihvatite da smijem drugačije osjećati.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 11.10.2011. at 22:40
a šta ćeš, ja imam slab mjehur, jedva izdržim do Macole
je..evo, Canaj je baš uživala u četverodnevnom putovanju. a ziher i njeno dijete. ipak su piloti bili iskusni piloti i pokazali im punu panoramu. zato i nije imala potrebe za wc-om, a kamoli da i o vratima razmišlja. a od siline predivnog prizora tlak joj je plesao u ritmu heavy metal rock.. divota, nema što
beti, ti si meni
A ča ćeš, a kako je tek mojima doma sa mnom...beti, ti si meni
princezo
možda bi razmišljala o wc-u kad bi ti trebao, jako jako i kad taj ne bi imao vrata, ....
onda bi možda u svom oku percipirala " a-ha....! kak sad to? pa svaki je wc imao vrata do sad...i zašto ja sad moram obavit ovo tako da me vide i ovih 10 žena koje baš sad također moraju obavit "svoje"......drugi put bi sigurno provjerila dal imaj uvrata na wc-u....al prihvaćam da imaš drugačije osjećaje spram ovoga....
valjda je normalno da svi imamo i doma vrata na wc-u? kaj ne?
i naravno da nam je puno toga pri porodu važnije od vrata na wc-u i naravno na dam je na putovanju većinom važnije da sigurno dođemo do odredišta......
moja je priča žestoka i ovaj primjer koji sam "izmislila" na ovom postu je prilično "nadrealan".....ali navela sam ga zato da podebljam svoja "nadrealna" iskustva sa svog jedinog poroda....a čije detalje nisma niti iznjela......
eto.....za mene je porod u planiranje poroda u Hrvatskoj vo sada imalo tu "notu" nadrealnog.....
fućkaš we-ce-je....i vrata....
ali ipak....hm ...vrata u rađaoni.....hm ima tu nešto
Hvala Beti na lijepim željama...
Ali to što nisam rodila ne znači da nemam mišljenje... svatko ima pravo na izbor i prije svega na uvažavanje i poštovanje u bilo kojem (delikatnom) trenutku života... a porod je, ono, baš najdelikatniji.
Za sad, iz ove neiskusne perspektive, znam da moram učiniti sve da to osiguram sebi i svome djetetu... Bila bi silno nesretna da nisam ovako odlučila.
Anchie, tvoj post savšeno oslikava moja razmišljanja. Sebi i svom djetetu... Ne vidim boljeg uloga u djetetovu budućnost.
Posljednje uređivanje od Mojca : 11.10.2011. at 22:58
a za ovo drugo Canaj...
kod nas vlada opće mišljenje da moraš šutit i trpit pa i onda kad znaš da rade krivo i u tebi sve vrišti protiv toga...
jer ako se suprostaviš, onda zasigurno ugrožavaš, prvo svoje dijete,a onda i sebe
a njima imaš biti zahvalan, jer ak su te nepotrebnim intervencijama i gurnuli u opasnost, ma i isčupat ćete
tak da kuš i zahvali, kak priliči kulturnim manirima
zmaj
morala sam napisati bar nešto o svom iskustvu (ovo gore je mali dio) ....jer se sad nadam da ćete čitat malo drugačije ono kaj sam bulaznila o vratima wc-a vs. vrata na rađaoni
bila sam kuš i kad su tih tjedan dana prije poroda i 4 dana u induciranju poroda non-stop radili vaginalne preglede....tak da sam na kraju dobila i antibiotik preventivno....prije carskog....mislim da je to bila ideja neke dobre duše koja je vidjela šta rade sa mnom i valjda ja sad moram bit zahvalna na tome....nemam pojma....
a kad sam bila otpuštena kući - 6.ti dan....pojavila se osoba koja mi je iducirala porod... i rekla "Evo gospođo, vidite....na kraju ste ipak rodila"...ta osoba je točno u minut znala kad ću biti biti otpuštena, a kao šef odjela nije se udostojila ili usudila ući mi u sobu tijekom mog boravka tamo, nego je kod svake vizite čekala ispred sobe....to su mi druge cure i neke druge osobe rekle......ona umjesto da predvodi vizitu...čubi pred vratima...a ja naravno ne čujem te njene zadnje riječi kod izlaska iz rodilišta nego gledam svoje milo dijete...presvlače ga. ....gledam moje srce jedino - njegove nožice tad 6.ti dan vidim prvi put.......
shvatite moj pogled na "porod u Hrvatskoj"....shvatite da želim nešto drugačije za ono drugo dijete, dajte shvatite da ne želim lutriju, želim .....
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
