Skoro sve moje frendice i poznanice, ima ih more, su rodile... ja ostala gotovo zadnja. I sve one što su rodile su našle za shodno da mi pričaju svoju priču s poroda. Samo je jedna bila zadovoljna svojim iskustvima u hr rodilištima, sve ostale nisu... ali šutile su i trpile što doktori kažu.
Neke nisu bile informirane, neke su bile prestrašene, neke su bile nezainteresirane... ali su sve dobile isto: standardnu proceduru s dripom, epiziotomijom itd.

Ona koja je bila zadovoljna je mjesecima prije ležala u bolnici na čuvanju trudnoće i sprijateljila se sa svim doktorima i sestrama, postala im ko inventar. Vizualizirala je porod i meditirala na tu temu. I sve je bilo kao je ona zamislila.
Na svom uzorku od cca 40-tak žena, vidim iznimku, ne pravilo.
Mnoge od njih su mi rekle: ako možeš idi van.