ja pak imam problem: jako sam neodlučna da li dati ili ne dudu... sad ima 3 mjeseca, a od nekakvih 2 i nešto sitno je otkrio ruke i prste i sa njima pronašao novu religiju... uvijek sam mislila da je normalna faza u djetetovom razvoju da otkrije svoje ruke i da krene stvari gurati u usta (prvo naravno svoje ruke i prste), ali vidim da ima djece koja nikad nisu cuclala prste pa ne znam više što da mislim.

prošli smo grčeve bez dude na što sam nekako ponosna. a i drago mi je da je našao način da se utješi i uspava sam... jedino za što sam nesigurna je to da se dere kao da ga koljemo kad je u kolicima ili autosjedalici, odnosno, čim izađemo iz kuće. a kako je hladno, naravno da ima rukavice i da je lud što se u situaciji kad bi se htio utješiti: ne može. tu bi mi duda bila Bogom dana... pa si nešto razmišljam da mu je uvedem u tim situacijama... ma možda sam samo pod pritiskom okoline... svi mi nešto govore da zašto mu ne dam dudu, da je jako ružno vidjeti dijete sa prstima u ustima...
a ja sam nažalost relativno slab karakter i bojim se da ću popustiti pod pritiskom...

jedini koji mi je malo dao dozu ohrabrenja je bio tata koji je rekao da me podržava da mali ne duda dudu jer "jesi li ti u crtićima vidjela da se bebe crtaju sa dudom ili sa prstom u ustima?" moj tata...