preksinoć prelazim granicu između hrvatske i hercegovine i stanem, otvorim prozor, dobra večer kaže policajac, molim vaše isprave.
i počnem ja kopat di je vozačka, di je osobna, di su papiri od auta...i kopam, kopam, a policajac se svako malo nagne i pogleda malu u sidalici. a ja se mislim: evo ga na, sad će pitat i od male putovnicu koju nemam. ajme. i još ja tražim za kompletirat sve dokumente kad nekako priko uha čujem: je li ovo auto j.? (kaže moje prezime).
a ja nemam pojma šta mi bi i di su mi misli bile odgovorim: nije, ovo je opel astra
policajac: molim :?
ja: molim :?
policajac: jeste vi žena od m?
ja: ajme, jesam, skroz sam vas krivo razumila. je, je, ovo je naše auto.
policajac: ma nisam ga odma pripozna, ali sad vidim da je sidalica unutra pa sam poveza da je to to auto. u redu je, ne tribaju mi dokumenti, doviđenja, polako vozite (očito se pročulo kako vozim ) i pozdravite muža.